Lijepi broj pjesnika iz Istre i sa Kvarnera odazvao se prvom Festivalu vina i poezije kojeg je organizirala vinarija Radanović iz sela Zovići pokraj Trviža na Pazinštini. Natječaju raspisanom nekoliko mjeseci uoči festivala odazvala su se 24 autora, a na Festivalu je nastupilo njih 14, čitajući odnosno interpretirajući svoje pjesme, dok su uratke odsutnih autora čitali voditelji ili drugi kolege pjesnici. Ugodan ranoljetni dan, izvrsna lokacija na poljani u sjeni dvaju velikih hrastova (čija silueta inače krasi etikete vina Radanović), s prekrasnim pogledom na okolicu, združila je ljubitelje poezije i vina u višesatnom programu kojeg su ležerno i duhovito vodili Roberta Špoljarić, Ivan Miškulin i Tiana Lakoseljac.
Domaćin, mladi vinar Luka Radanović koji se samostalno vinarstvom bavi tek nekoliko godina a već je polučio lijepe uspjehe, osvojivši i zlatnu medalju za svoju svježu medalju na porečkoj Vinistri, je na početku programa pozdravio sudionike i goste festivala i ukratko predstavio svoju vinariju čiji su se plodovi tijekom festivala mogli i kušati. Lepršava svježa malvazija iz aktualne berbe, rose od terana, vrlo lijepo formirana odležana malvazija iz 2020. godine te odličan teran te su večeri poslužili kao izvrsno nadahnuće za sljubljivanje vina i stihova.
U poetskom dijelu programa nastupili su Samanta Grizila Lepinjica, Roberta Ivančić, Diana Erman, Branko Vlačić, Josip Vretenar, Nadija Disiot, Marino Turčić, Nevia Kožljan, Dragan Gortan, Robi Selan, Branko Banko, Elis Konović, Antonela Grizila, te Gracijela Putina koja nije sudjelovala u natječaju već samo u programu; a na natječaj su svoje pjesme poslali još Nino Bijelac, Sanja Depikolozvane, Nerina Hrvatin, Margita Ladavac, Nikol Vozila, Sanda Vozila, Katia Višković, Neda Milenkovski, Marija Trinajstić, Ornela Gergorić i Ratko Bjelčić.
Posebnu draž ugođaju ovog vinsko-poetskog festivala svojim je nastupom dala sve popularnija istarska kantautorica Elis Lovrić s nekoliko pjesama na labinskoj cakavici, a njezine dojmljive interpretacije opčinile su i sve koji su ju slušali i sav okolni pejzaž. Na pjevanu cakavicu lijepo se nadovezala i ona u stihovima, budući da je dobar broj pjesnika koji su nastupili na festivalu bio s Labinštine, no bilo ih je i iz Žminjštine, Barbanštine, Pazinštine i drugih krajeva Istre, čak i s otoka Krka.
Natječajni zadatak bio je napisati dijalektalnu pjesmu o vinu i o ljudima koji ga rade, dakle osim motiva, tražilo se i da pjesme odišu zavičajnošću. Svi su pjesnici vrlo lijepo ispunili zadani zadatak, pa su se tako u pjesmama predstavljenima te večeri u Zovićima nizale pejzažne slike vinograda oblikovanog stoljetnim ljudskim umijećima te detalji i epizode radova u vinogradu i podrumu, oživljavana su sjećanja na drage ljude koje je djetinji um upamtio u prizorima poslova oko loza i bačvi, probuđene su uspomene na negdašnju bolju svakodnevicu, uz poneko upozorenje o prolaznosti, jer gdje više nema vina, nema ni života. U poetskim analizama ukusnih gutljaja tražilo se, nabrajalo i imenovalo prirodne elemente, doprinose ljudskih ruku i čitav splet intimnih osjećaja zaslužnih za doživljaj vina kojeg danas pijemo. Mora biti dobro i opojno to vino u koje je uloženo toliko truda, mora biti poticajno za stanje duše, za priču, pjesmu i ples, naposljetku za zajednički uzdah, zamišljeni pogled u daljinu, i složnost u vjeri da će sutra biti bolje, samo ako i dalje bude dobrog vina, pjevali su pjesnici te posebne večeri.
Iz svih predstavljenih pjesama zajedno, skupno odišu nevjerojatna toplina i ljubav, zahvalnost i prijateljstvo, razumijevanje i tolerancija, vino se kristaliziralo kao medij dobrote. Pisanje na dijalektu dalo je osobiti pečat i ritmu ali i sadržaju pjesama, koje su obilovale umanjenicama i izrazima od milja, a i etnolozi bi mogli biti zadovoljni s tim pjesmama kao građom za upoznavanje materijalne i nematerijalne istarske i kvarnerske kulturne baštine vezane uz vinograd i vino, od mikrolokalnih naziva za dijelove loze i vinograda, preko pojedinih poslova oko grožđa i vina, naziva i načina korištenja vinarske opreme, sve do zdravica koje se od kraja do kraja ponekad razlikuju.
Uspjeh ovog poetskog natječaja i prvog Festivala vina i poezije u Zovićima ohrabruje Luku Radanovića i njegovu djevojku Tinu Družeta (koja je i sama pjesnikinja i od koje je potekla inicijativa za ovaj festival) i cijeli tim vinarije Radanović da s ovakvim priredbama nastave i narednih godina, a ono što se na svakom natječaju odnosno festivalu pamti su pobjednici, za koje su pripremljene i posebne nagrade: boce vina Radanović u prigodnim drvenim kutijama. Trećeplasirani je dobio butelju, druga je nagrada magnum boca od litre i pol, a nagrada za pobjednika prvog Festivala vina i poezije je jeroboam boca od tri litre!
I recimo naposljetku da je pobjednica prvog Festivala vina i poezije Roberta Ivančić s pjesmom „Stare brajde”, drugo mjesto osvojila je Margita Ladavac s pjesmom „Nono”, dok je treće mjesto pripalo Josipu Vretenaru za pjesmu „Zadnji težok”. Za najbolju izvedbu nagrada je dodijeljena Marinu Turčiću, koji je dojmljivo interpretirao svoju pjesmu na krčkoj dobrinjskoj čokavici, te pjesmu Marije Trinajstić na vrbničkoj čakavici. Pobjednička pjesma zaslužuje i da ju ovdje objavimo:
Roberta Ivančić
Stare brajde
Pensan na te
i na tvoje trde ruke
ča su čuda puti
z žuji šle spat.
Pensan na te
i na tvoje stare brajde
di si nas čeka
da dojdemo pomoć trgat.
Pensan na te
i na tvoje štufo lice
kuntento ki je čuda
grojza bilo za pobrat.
Pensan na te
i na unu suhu zemju
po kojoj si z gušton
nike pute poša prošetat.
Poezija i vino odavno idu zajedno, pjesme o vinu pišu se otkad postoji poezija i otkako postoji vino, a ovaj natječaj i ovaj festival pokazuju da se ipak svaki put o tome može reći nešto novo, kao što je i vino pri svakom kušanju novo. Pokazali su da mogu, i pjesnici, i vinarija Radanović s domaćinstvom ovog festivala, pa s veseljem očekujemo njegova naredna izdanja.
Davor ŠIŠOVIĆ
