Koliko god se Istra ponosila kozom kao svojim simbolom, ova je autohtona pasmina kritično ugrožena i u ovom trenutku registrirano je svega 48 uzgojno valjanih odnosno rasplodnih grla. Zato je prvi zadatak novoosnovane Udruge uzgajivača istarske koze povećati njezinu populaciju kako bi u narednih pet-šest godina ona dosegla barem tisuću primjeraka.
Na konferenciji za novinare u AZRRI-jevom Sentru za održivi razvoj stočarstva na Gortanovom brijegu pokraj Pazina o aktualnom stanju u istarskom kozarstvu i planovima novoosnovane Udruge govorili su Gordan Šubara, prvi predsjednik Udruge uzgajivača istarske koze, inače voditelj stočarstva u Agenciji za ruralni razvoj Istre, jedan od šest uzgajivača istarske koze David Trento iz Galižane, direktor AZRRI-ja Igor Merlić te pročelnik za poljoprivredu Istarske županije Ezio Pinzan.
Do prije desetak godina istarska koza je smatrana izumrlom vrstom, pa je kao takva bila i zavedena u Zelenoj knjizi hrvatskih autohtonih pasmina Ministarstva poljoprivrede. No tada je AZRRI, sudjelujući u međunarodnom projektu APRO (Prekogranična inicijativa za zaštitu i revitalizaciju biološke raznolikosti okoliša korištenjem autohtonih pasmina) u suradnji sa stručnim institucijama pokrenuo terensko ispitivanje cjelokupne populacije koza u Istri, i nakon genetske analize utvrđeno je postojanje 50 primjeraka istarske koze. Istarska koza je zatim iznova (odnosno, po prvi put, jer se ranije smatrala izumrlom) uvedena u popis hrvatskih autohtonih pasmina, sa statusom visoko ugrožene. Da neka pasmina ne bi bila ugrožena, njezina populacija bi trebala brojati 7.000 uzgojno valjanih grla, a toliko još nije, tridesetak godina nakon početka projekta njegove realizacije, dostiglo ni istarsko govedo odnosno boškarin. Sve se to dakle znalo kroz minulih deset godina, ali kroz cijelo to minulo desetljeće na zaštiti istarske koze nije se radilo ništa.
„Stanje je danas gore nego prije deset godina, ali sretni smo što kroz to vrijeme istarska koza nije izumrla i sada ipak imamo od nečega početi”, rekao je na pressici Gordan Šubara, novoizabrani predsjednik Udruge uzgajivača istarske koze. Ohrabruje mogućnost da je populacija možda ipak malo veća, odnosno procjenjuje se da istarskih koza možda ima i dvjestotinjak, ali samo tih 40 je evidentirano u selekcijskoj službi. Zato iz AZRRI-ja i Udruge pozivaju sve vlasnike koza koje možda pripadaju istarskoj pasmini da se jave kako bi se i njihova grla evidentirala i uvrstila u uzgojni program, koji se sada osnivanjem Udruge i formalno počinje provoditi.
AZRRI, koji je također uzgajivač odnosno u svom vlasništvu ima tri primjerka istarske koze, je naime ishodio kod Ministarstva poljoprivrede ovlaštenje za provođenje uzgojnog programa istarske koze, a s HAPIH-om, Hrvatskim savezom uzgajivača ovaca i koza te zagrebačkim Agronomskim fakultetom dogovorio suradnju odnosno njihovu stručnu pomoć u revitalizaciji populacije istarske koze.
Brzo povećanje populacije istarske koze planira se provesti na sljedeći način: AZRRI će otkupiti sve aktivne kvalitetne jarce od istarskih uzgajivača i zatim ih planski „rotirati” od jednog do drugog kako bi se izbjeglo križanje u srodstvu. Daljim uzgojem povećavat će se broj rasplodnih grla, a kada brojnošću istarska koza izađe iz statusa kritične ugroženosti, tada će se kroz gospodarski program poticati dalje povećanje populacije, najavio je Igor Merlić. „Sve to međutim treba raditi pažljivo, planski, uz ozbiljan stručni rad i potporu cijele zajednice”, upozorava Gordan Šubara.
I Istarska županija će poticajnim mjerama ohrabriti uzgajivače da povećaju broj istarskih koza u uzgoju, najavio je Ezio Pinzan. Iz županijskog proračuna financirat će se rad Udruge, a u pripremi su i direktne potpore za uzgajivače, odnosno konkretan poticajan novčani iznos za svako novo grlo koje se uvodi u uzgoj. K tome, uzgajivači će za različite potrebe i aktivnosti u uzgoju istarske koze – primjerice nabavu novih rasplodnih grla, izgradnju i opremanje uzgojnih objekata i slično – moći koristiti i povlaštene kredite županijskog Fonda za razvoj poljoprivrede i agroturizma, s kamatom od 2 posto, počekom od 3 godine i rokom otplate 11 godina.
Šubara je izvijestio i da će se kroz Program ruralnog razvoja tražiti sredstva za projekt genotipizacije cijele populacije istarskih koza, čijom će primjenom svaki vlasnik koji misli da ima istarsku kozu, ali joj ne može dokazati podrijetlo, kroz gensku analizu moći dobiti podatak o pasminskoj pripadnosti svoga grla i o njenoj eventualnoj srodnosti s drugim grlima. Naposljetku, nakon što je osnovana Udruga uzgajivača istarske koze, ona može biti kreator budućih razvojnih programa i za njih tražiti sredstva u europskim fondovima.
David Trento iz Galižane ispričao je na pressici kako se uzgojem koza počeo baviti 2005. godine i slučajno se „potrefilo” da počne baš od istarske koze. Danas ima dvadeset valjano uzgojnih grla i još dvadesetak primjeraka podmlatka, koji trebaju proći kroz selekcijski postupak. Šest dosad evidentiranih i u Udrugu učlanjenih uzgajivača ukupno dakle ima 48 uzgojno valjanih primjeraka istarske koze, a njihove se farme nalaze na području Poreča, Barbana, Galižane i Rapca. Pitali smo, i odgovorili su nam, da Stancija Kumparička dosad nije pristupila Udruzi, no ukoliko imaju istarske koze, dobro došli su i oni i svi drugi koji ih možda imaju.
„Osnivanje Udruge prilika je da u Istri napokon počnemo govoriti o kozarstvu, djelatnosti koje su suzbijale ili čak zabranjivale sve dosadašnje države koje su postojale na ovom području. Zato se nije ni mogla razviti odgovarajuća infrastruktura. Govorilo se da koze uništavaju šume, ali sadašnje je stanje takvo da će šuma uskoro prerasti nas, pa su nam i koze i tovari potrebni da se to ne dogodi”, zaključna je misao Gordana Šubare. Igor Merlić pak zaključuje: „Sadašnjim uzgajivačima glavni motivi što još uvijek imaju istarske koze su ipak najviše emotivne prirode, ali kada za pet-šest godina dođemo do povećanja populacije na barem tisuću primjeraka, kada izgradimo mini-siranu, kada pokrenemo i druge gospodarske programe posvećene istarskoj kozi, tada će im motiv biti i ekonomski. AZRRI će svemu tome pridonijeti kroz pomoć svojih stručnjaka i suradnju sa stručnjacima iz drugih institucija, a pomoći ćemo i marketinški. Ako sve to uspije, moći ćemo reći da smo spasili istarsku kozu”.
Davor ŠIŠOVIĆ
