Tarska smotra maslinovog ulja Tekuće zeleno zlato Istre se u svom 27. izdanju vratila svojoj negdašnjoj koncepciji, nakon dvije godine tijekom kojih je zbog korone održavano samo ocjenjivanje i skromnija javna dodjela priznanja tek nekolicini najboljih. Ove je godine tako tarska smotra uspjela biti, kao što službeni naziv ovog događaja kaže, „Međunarodna manifestacija o maslini i kvaliteti maslinovog ulja”, sa stručnim predavanjima, druženjem maslinara i svečanom podjelom svih priznanja, a i na ocjenjivanje je ove godine predano više uzoraka nego prethodnih dviju godina. Čini se da se negativni utjecaj korone na maslinarska okupljanja pomalo zaboravlja.
Za ovogodišnju smotru Tekuće zeleno zlatno Istre ocjenjivano je 108 uzoraka maslinovog ulja iz svih krajeva hrvatskog dijela Istre, najviše iz sjeverozapadne, te iz slovenske Istre, iz Zadra i s otoka Krka. S najviše osvojenih bodova šampion ovogodišnje smotre je Silvano Bartolić iz Fuškulina na Poreštini koji je za svoje ulje San Rocco dobio 8,35 bodova odnosno veliku zlatnu medalju.
Drugoplasirani je Robert Fatorić iz Vižinade s 8,31 bodom, a treće mjesto s 8,28 bodova dijele Ulja Komarija iz Boruta, Villa Baldi iz Tara i Sandra Perčić iz Vabrige. Odlično ocijenjena ulja s preko 8,2 boda imali su još OPG Šimonović iz Višnjana, Ivan Barbić iz Nove Vasi, Ljubomir Macarol iz Kopra, Marijan Rajko iz Baderne, Vina Bernobić iz Višnjana i Torač d.o.o. iz Žbandaja. Zanimljivo je da se među 20 najboljih ulja plasiralo i ulje Cangarela koje proizvodi Zoran Štefulj iz Čakovca, ali ipak ne od maslina zasađenih u Međimurju već od onih u selu Košutići na Višnjanštini.
Uključujući navedena, ukupno je 101 ulje nagrađeno zlatnom medaljom, a sedam ih je nagrađeno diplomom za ekstradjevičansko maslinovo ulje, što znači da na ovogodišnjoj tarskoj smotri nijedno ulje nije bilo eliminirano i sva su ocjenjivana ulja zadovoljila kriterije za kategoriju ekstradjevičanskog.
Od 2021. godine se na tarskoj smotri bira i šampion sorte porečka rosulja, a ove je godine između 13 ocjenjivanih ulja ove sorte najbolju porečku rosulju imala Sandra Perčić iz Vabrige. Udruga istarskih maslinara Olea i porečka poljoprivredna udruga Agroporeč, koje već skoro dva desetljeća organiziraju smotru Tekuće zeleno zlatno Istre, nedavno su pokrenule projekt revitalizacije porečke rosulje, popularne sorte koja je nekoć u zapadnoj Istri bila mnogo raširenija nego danas, ali je posljednjih desetljeća uslijed unošenja talijanskih sorti bila zapostavljena i zanemarena.
Šampion Silvano Bartolić nije bio na dodjeli priznanja u Taru, pa na web-stranicama njegova OPG-a San Rocco u Fuškulinu čitamo da uz ostalo na imanju ima 800 stabala maslina od kojih osim ulja, za koja je dosad dobio tridesetak nagrada, proizvodi i konzervirane masline.
Dobitnica nagrade za najbolje ulje od porečke rosulje Sandra Perčić iz Vabrige predstavila nam je svoje obiteljsko maslinarstvo s više od stotinu godina tradicije: naime, prije stotrinu godina zasađen je maslinik kojeg je ona naslijedila od noneta i none i nastavila njegovati u današnjici. Danas na svom OPG-u njeguje 300 stabala maslina, a osim porečke rosulje odnosno rosignole koja raste u tim stoljeće starim nasadima uzgaja i leccino.
Od tih dviju sorti Sandra Perčić proizvodi zasebna monosortna ulja, i za oba je na ovogodišnjoj tarskoj smotri osvojila zlatnu medalju. „Rosulja je moje nasljedstvo od none i noneta i zato mi je posebno draga, kroz nju čuvamo obiteljsku tradiciju”, rekla nam je Sandra Perčić. Ulje od porečke rosulje aromatičnije je od onog od leccina, i dovoljno ga je par kapi da pojača okus hrani, priča nam Sandra o svom nagrađenom ulju. Dosad je za svoja ulja dobivala zlatne medalje, i u Taru i na zagrebačkom festivalu Maslina, ali šampionski naslov za janbolju porečku rosulju prvo joj je, kaže, veliko priznanje.
U sklopu tarske smotre održana su i dva stručna predavanja. Danijela Poljuha održala je predavanje „Maslina u laboratoriju”, kroz koje je usporedila znanstveni laboratorij s kućnom kuhinjom kako bi prikazala proces prenošenja najnovijih znanstvenih otkrića na teren odnosno njihovu primjenu u proizvodnju u masliniku.
Karolina Brkić Bubola je pak održala predavanje na temu „List masline u proizvodnji djevičanskog maslinovog ulja: pomoć ili smetnja?”, kroz koje je predstavila kako se miješanjem netretiranog lista masline s plodom u procesu prerade može dobiti ulje s povećanim udjelom polifenola i klorofila odnosno antioksidansa. Korist je očita, ali se takvo ulje ne može deklarirati kao ekstradjevičansko već samo kao maslinovo ulje s dodatkom.
U domjenku poslije službenog dijela programa poslužena su jela pripremana na ekstradjevičanskom maslinovom ulju ili s tim uljem, kao primjeri mogućeg sljubljivanja. Za ponuđena jela zaslužna je tarska Kuća tradicijske gastronomije DeguStazione, a kušati se moglo, po volji i dodatno pojačati ponuđenim uljima, različita hladna predjela: paštetu od tune, salatu od sipe, slane i marinirane sardele i inčune, bakalar, sireve, blitvu, palentu, te miješane salate s morskim plodovima.
Naposljetku, tarsko druženje maslinara bila je i prigoda za razmjenu informacija o minuloj maslinarskoj sezoni, pa smo zamolili predsjednika udruge Olea Đankarla Žužića da nam rezimira iskustva maslinara iz raznih krajeva Istre. „Godina je bila odlična, kvaliteta ulja je svugdje po Istri vrhunska, a prinosi odnosno količina dobivenog ulja variraju od kraja do kraja ovisno o tome koliko s pojedini dijelovi Istre bili zahvaćeni sušom.
Zbog enormnog povećanja troškova proizvodnje većina je proizvođača povećala cijene svojih ulja, no o razini ekonomske krize u sljedećoj godini ovisi hoće li se ta ulja po tim cijenama uopće moći prodavati pa je, kako čujemo, dio maslinara spreman i smanjiti cijene za sljedeću turističku sezonu ukoliko to bude jedini način da se pospješi prodaja”, prenosi nam Đankarlo Žužić.
Davor ŠIŠOVIĆ
