KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Žminjska slastica Kristova kruna izlazi iz zaborava

Turistička zajednica općine Žminj pokrenula je ozbiljnu inicijativu za revitalizaciju i potencijalnu zaštitu tradicijske žminjske slastice Kristova kruna, kolača od badema koji se nekoć pripremao za krštenja, pričesti, krizme i vjenčanja, ali je dugi niz godina bio zaboravljen odnosno umijeće njegove pripreme čuvalo se samozatajno unutar samo nekoliko žminjskih obitelji. Prvi put je nakon desetljeća zaborava Kristova kruna predstavljena javnosti na žminjskom godišnjem sajmu Bartulji 2014. godine, kada su Olivera Francuz Damijanić, Anđela Damijanić, Marija Amelija Tanković i Vida Velan pred posjetitejima sajma demonstrirale i kako se priprema Kristova kruna, i ponudile ovu slasticu na kušanje radoznalcima. Kasnijih godina se Kristova kruna sporadično pojavljivala u promotivnim turističkim materijalima i filmovima o Žminju i središnjoj Istri, žminjske slastičarne i pekarski obrti napravile bi samo po narudžbi određene količine, recepti za ovaj kolač pojavili su se na specijaliziranim kulinarskim ili slastičarskim portalima kao što su Coolinarika ili Slatkopedija, ali sve je to još uvijek jako daleko od revitalizacije i bolje vidljivosti ovog osebujnog žminjskog specijaliteta koji se u tom obliku, barem koliko se zasad zna, ne pojavljuje nigdje drugdje ni u Istri niti izvan nje.

„Želimo da Kristova kruna postane slastan suvenir kojega će turisti s guštom nositi doma, a Žminjci se njome ponositi kao atraktivnim i ukusnim dijelom svoje baštine”, rekla je Lenka Šajina, direktorica Turističke zajednice općine Žminj, na inicijalnom sastanku kome su se odazvali predstavnici Etnografskog muzeja Istre iz Pazina, LAG-a Središnja Istra, Valentino Erman iz žminjske slastičarnice Erman, Dorijana Roce iz pekarsko-slastičarskog obrta IZO Balići, žminjski načelnik Željko Plavčić, i najvažnije od svih, čuvarice umijeća izrade Kristovih kruna Marija Amelija Tanković i Vida Velan.

Predstavljanje Kristovih kruna na Bartulji 2014.

Ako se krene u proceduru zaštite umijeća izrade Kristovih kruna kao nematerijalne kulturne baštine, prethodno treba provesti terensko istraživanje te prikupiti podatke, sjećanja, svjedočanstva i kazivanja onih koji znaju kako se to radi i koji se sjećaju vremena kad su Kristove krune bile živa baština: za to će se istraživanje pobrinuti etnolozi iz Etnografskog muzeja Istre. Istovremeno treba, zaključeno je, istražiti postoje li Kristove krune ili nešto slično njima u drugim dijelovima Istre ili izvan Istre, i otkriti kako su one tamo došle, jer, rečeno je, danas i ponegdje drugdje u Istri poneka domaćica napravi Kristove krune, ali u pravilu je njima recept došao iz Žminja. Zaključe li etnolozi da tu „ima materijala” za zaštitu nematerijalne kulturne baštine, pripomoći će i LAG Središnja Istra koji već ima iskustva sa zaštitom umijeća pripreme pazinskog cukerančića kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Lenka Šajina je pak najavila da će se kreirati i posebna ambalaža za prodaju Kristovih kruna, koja će dostojno predstavljati ali ujedno i interpretirati ovu tradicijsku slasticu.

Paketić s Kristovim krunama slastičarnice IZO Balići

Naposljetku, i nedavne javne prezentacije pokazale su da među rijetkim domaćicama koje to danas znaju, svaka na svoj način radi Kristove krune, pa je rezultat različit po boji ili veličini ili drugim osobinama, pa treba prikupiti i sve te u nijansama različite recepte. Osnovni recept za Kristove krune je sljedeći: bademe treba kratko blanširati, zatim ih treba oguliti, razrezati uzdužno popola i zatim svaku polovicu narezati na tanke listiće; bjelanjke treba samo malo lagano istući s malo šećera, ne u snijeg već da ostanu tekući, zatim to pomiješati s bademima ali tako da se bademi ne namoče jako; od toga treba oblikovati prstenove sa šupljinom u sredini, i peći u pećnici desetak minuta na 180 stupnjeva.

Marija Amelija Tanković i Vida Velan

Marija Amelija Tanković ispričala je na ovom sastanku kako ona već desetljećima radi Kristove krune, a i dan-danas joj ih naručuju za obiteljske svečanosti. Najviše posla u pripremi ovog kolača otpada na sjeckanje badema, od nekoliko sati do par dana ako se radi o većoj količini. Izradi Kristovih kruna naučila je i svoju nevjestu i druge žminjske domaćice, pa joj doista treba odati priznanje što je ovu tradiciju sačuvala od zaborava.

Sjeckanje badema najzahtjevniji je dio posla kod pripreme Kristovih kruna

Vida Velan je pak u Žminj došla raditi kao učiteljica 1966. godine i Kristove krune ju je naučila raditi gazdarica kod koje je stanovala, Ines Matika. Njezin recept je malo drukčiji od Amelijinog, ona naime u bjelanjke dodaje šećer u prahu umjesto krupnog šećera, te limunov sok, njezine su krune još i po veličini manje od Amelijinih, i izgledaju malo više zapečene odnosno tamnije.

Ima još detalja o Kristovim krunama koje valja istražiti i ugraditi u njihov revitalizirani identitet u današnjici. Primjerice, kad je riječ o bademima, Marija Amelija Tanković i Vida Velan sjećaju se da su nekoć u toplijim dijelovima Žminjštine rasli bademi odnosno mendule koje su davale mnogo veći plod od ovih kakve se danas mogu naći, a Lenka Šajina je izvijestila da na Žminjštini, uz cestu prema Barbanu, raste lijep nasad badema, što je mogući resurs za povećanu proizvodnju Kristovih kruna kad njena revitalizacija postane malo živahnija.

Sudionici povijesnog sastanka o revitalizaciji Kristovih kruna

Zanimljivo je da Kristove krune nisu blagdanski kolač, odnosno nisu poput drugih tradicijskih istarskih slastica vezani uz Božić, Uskrs ili druge praznike kroz godinu, već su vezani isključivo za obiteljske fešte poput proslave krštenja, pričesti, krizme i vjenčanja, a čuo se i podatak da je jedna Žminjka tradicionalno pripremala Kristove krune svome bratu za blagdan Sv. Josipa. Vjerojatno će se još mnogo toga zanimljivoga u istraživanjima kroz predstojeće tjedne i mjesece otkriti o Kristovim krunama, njihovoj povijesti, raširenosti i značaju za žminjske obitelji i zajednicu, pa željno očekujemo i nova saznanja o ovoj staroj žminjskoj slastici, i njezino vraćanje u svakodnevicu slatkih okusa našeg zavičaja.

Davor ŠIŠOVIĆ