Sveta Nedelja je općina u istočnoj Istri, malo sjevernije od Labina, a njeno središte, Nedešćina, jedno je od malobrojnih istarskih mjesta (uz primjerice Kaldir u općini Motovun ili Medveje kod Buzeta) koje se može pohvaliti s čak tri vinarije, međusobno udaljene tek nekoliko stotina metara. Na području ove općine su i čak tri agroturizma, i sve to zajedno kao vrlo lijep turistički resurs bilo je povod organizaciji zanimljivog događaja kojim su u općini Sveta Nedelja obilježili početak prve turističke sezone neopterećene koronom. Nazvali su ga Wine & Gourmet Day, a bio je to svojevrsni lokalni dan otvorenih vrata u kome su sudjelovale vinarije Matiška, Romeo i Fuhtar, sve tri u Nedešćini, te agroturizmi Cerovac u Eržišću, Giovanna Allegra u Šumberu i Kaštel Pineta u Svetom Martinu.
Agroturizmi su za ovaj Wine & Gourmet Day ponudili prigodne medije po promotivnoj cijeni od 130 kuna. U agroturizmu Cerovac u ponudi su bili istarski pijat za predjelo, zatim fuži sa žgvacetom od kokoše uz miješanu salatu, te na kraju kava i blinci. Blinci su u ovom kraju – fritule. U agroturizmu Giovanna Allegra moglo se kušati minestron od ječma i povrća kao toplo predjelo, za glavno jelo zeleno-žute njoke sa žgvacetom od telećeg i janjećeg mesa također uz salatu, i za desert labinske krafe s kremom od naranče i kurkume. Treći agroturizam, Kaštel Pineta, nudio je za predjelo hlatnu platu (zarebanjak, panceta i kozji sir), glavno jelo bile su lazanje sa šugom od kozlića, dok je za desert poslužen njihov čuveni domaći sladoled od smokve uz krokant od oraha s preljevom od šumskog voća.
Kako sam ovdašnje agroturizme već upoznavao proteklih godina kroz nekoliko izdanja manifestacije Dani otvorenih vrata agroturizama Istre, a ni u jednoj od tri ovdašnje vinarije dosad još nisam bio, odlučio sam ovaj Wine & Gourmet Day provesti u obilasku vinarija, agroturizmi neka ovaj put oproste, vidjet ćemo se drugom prilikom.
Vinarija Matiška smještena je u selu Klapčići, goste prima u ljupkoj kušaonici kao je za ovu prigodu bila proširena i na vanjski prostor iz dva dijela, terasu s barskim stolovima, i zeleni vidikovac sa stolovima za koje se moglo sjesti. Bojan Kiršić ponudio je posjetiteljima na kušanje sva četiri svoja vina: svježu malvaziju, svježi rose od terana i merlota (pola-pola), poluslatki muškat žuti i refošk iz 2020., i to je, obavještava nas domaćin, jedini refošk na Labinštini. Kako smo kušanje počeli od malvazije, odmah se dalo primijetiti (što smo u ostale dvije vinarije i potvrdili) da su malvazije iz ovog kraja, uzgojene na crvenoj zemlji, vrlo osebujne i zanimljive, s cvjetnim notama koje prevladavaju nad onim voćnim, te s izraženom mineralnošću. Malvazije iz Nedešćine čine se jakima i kad nemaju mnogo alkohola i zato, uz uobičajeno, mogu izuzetno prijati uz suhomesnate nareske.
Jedini istočnoistarski refošk dojmljivo je vino, lijepo odnjegovano, skladno, nježno i ugodno aromatično. Kiršić inače obrađuje tri hektara vinograda iz kojih godišnje napravi oko 6.000 boca vina. Iz sljedeće berbe vinsku će paletu obogatiti s dvije nove etikete, monosortnim teranom i merlotom, koji su se zapravo trebali pojaviti ove godine ali je lanjsko travanjsko zahlađenje bilo uništilo prvi rod mladog vinograda. Uz vinariju Matiška (taj je naziv inače stoljetni obiteljski nadimak), koja u modernoj varijanti djeluje od 2016. godine ali se oslanja na obiteljsku vinarsku tradiciju začetu još 1913. godine, vezana je i jedna zanimljiva povijesna priča: Bojanov pradjed Mate Kiršić bio je član posade broda Carpathia, koji je spašavao preživjele nakon havarije Titanica 1912. godine! Nakon te tragedije Mate Kiršić Matiška ostavio je pomorsku karijeru, vratio se u rodni kraj i počeo se baviti – vinarstvom, kaže obiteljska predaja.
Sljedeća je na ruti ovog Wine & Gourmet Daya bila vinarija Romeo, koju vodi 81-godišnji Romeo Licul zajedno s kćeri Mirjanom i njezinim suprugom Robertom Paliskom, a moj je vodič kroz ovu vinariju bila Romeova unuka, Antonela Paliska. Obitelj Licul-Paliska obrađuje 7,5 hektara vinograda (a cijelo njihovo poljoprivredno imanje veliko je tridesetak hektara), u kojima rastu malvazija, teran, cabernet sauvignon, merlot i muškat žuti, te mladi nasadi chardonnaya i sauvignon blanca koji još nisu u rodu. Godišnje naprave oko 30.000 boca, a osim svježih vina malvazije, poluslatkog muškata žutog te rosea od terana, na njihovoj su vinskoj karti još jednogodišnji teran, dvogodišnji cabernet sauvignon i pjenušac od malvazije nazvan, naravno, Romeo. U pripremi imaju i jednu bijelu kupažu.
Imao sam čast upoznati Romea Licula, svakako jednog od najiskusnijih istarskih vinara, a prva stvar koju mi je rekao bile su pohvale njegovu „podmlatku”, bez kojega sva obiteljska postignuća ne bi bila moguća. Sjeća se barba Romeo kako se nekad radilo vino i kakvo je nekad bilo vino, ali ovo današnje mu je, kaže, mnogo bolje. Hlađenje smatra najvećim tehnološkim postignućem u podrumarstvu jer arome tako ostaju u vinu a ne „idu van” kad se fermentacija obavljala u otvorenim drvenim bačvama. Današnja svijetla, žutozelena i prozirna malvazija mnogo mu se više sviđa nego one negdašnje mutno-žute, „i bolje od toga ne treba ni bit”, zaključuje Romeo Licul. Razumijemo njegovu skromnost, no vina vinarije Romeo odlična su, ovjerena su i brojnim nagradama, a raznovrsnost palete omogućuje jako dobar uvid u odlične potencijale istočnoistarskog vinogorja.
Treća postaja je vinarija Fuhtar, koju zajedno vode otac i sin, Valter i Piero Licul. Fuhtar im je obiteljski nadimak, a zanimljivo je da isti nadimak nosi i obitelj Romea Licula, pa da bi se međusobno razlikovali, jedna je za naziv uzela osobno ime, a druga obiteljski nadimak. Valter Licul je i predsjednik Udruge vinara i vinogradara Labinštine Trs, aktivnostima vrlo živahne organizacije koja okuplja 27 članova od kojih većina još nema vlastitu etiketu i nije još dovoljno poznata na vinskoj sceni. Vinarija Fuhtar grožđe dobiva sa dva hektara vinograda, a osim svježe malvazije, dvogodišnjih terana i merlota, rosea od terana i merlota, te muškata žutog, njezine su posebnosti teran i malvazija koji su godinu dana odležali na morskome dnu, u Kvarneru pokraj Ike. Malvazija iz 2018. je odležavši godinu dana u moru ispala fantastična, kaže Valter Licul, zasluživši čak i brončanu Decanterovu medalju, a uspoređivanje dva terana iz iste berbe od kojih jedan je a drugi nije bio u moru zanimljiva je senzorna avantura i materijal za meditativno prebiranje po nijansama aromatskih sjećanja.
Odličan su dojam ostavile sve tri vinarije na posjetitelja ovog Wine & Gourmet daya, događaja koji je nakon svega par izdanja postao nezaobilazna tradicija općine Sveta Nedelja i mjesta Nedešćina. Vinarstvo istočne Istre u uzlaznoj je putanji i ono tek zauzima svoje mjesto na istarskoj i hrvatskoj vinskoj sceni, ali ima i čime: vina ovog kraja, nakon ovog obilaska smo to i praktično spoznali, su izvrsna, i drukčija od vina istih sorti iz drugih krajeva Istre, a to je vrlo lijep i ukusan doprinos poslovičnom istarskom bogatstvu različitosti.
Davor ŠIŠOVIĆ
