Teran je u istočnoj Istri nezaobilazni dio lokalnog povijesnog i kulturnog nasljeđa, a posebno zanimljiva vinsko-povijesna činjenica iz tog dijela Istre je šumberski teran, spominjan i u davnoj prošlosti, ali i kroz minula desetljeća kao vinska ali i tržišna zanimljivost.
U posljednje je vrijeme šumberski teran ipak bio više stvar nostalgičnih prisjećanja nego vinarske tržišne stvarnosti, ali nije iščeznuo ni iz vinograda i podruma, niti iz vizija ovdašnjih vinara o potrebi da mu se vrati negdašnji ugled i ponovno ga se ponudi probirljivim vinoljupcima.
I tako se dogodila prva Noć šumberskog terana, manifestacija koja je trebala ne ukazati, već samo podsjetiti da šumberski kraj u teranu ima jednu nekadašnju vinsku atrakciju koja uz malo zajedničkog truda može postati i oživljena vinska atrakcija današnjice.
Noć šumberskog terana organizirala je Turistička zajednica općine Sveta Nedelja uz podršku općine i u suradnji s udrugom vinara Labinšćine trs. Na vrlo prikladnoj lokaciji – na trgu pred društvenim domom u šumberskom zaselku Balarini – svoje je terane predstavilo deset lokalnih vinara: Fuhtar, Matiška, Kos, De Fredi, Rudi Licul, Boris Licul, Franko Belušić, Darko Pamić, Ivan Šestan i Toni Poldrugovac. Evo što su sve ponudili i kakvi su profili i razmjeri proizvodnje njihovih terana.
Boris Licul uzgaja 1.500 čokota od čega je „pol belega, pol črnega”. Bijelo je naravno malvazija, a crnog ima 80 posto terana i 20 posto refoška. I njegovo vino iz berbe 2022. je mješavina istog omjera: 80 posto teran i 20 posto refošk, napravi ga desetak hektolitara godišnje, a njeguje ga samo u inoxu. Vino proizvodi samo za osobne potrebe i nema etiketu.
Vinarija De Fredi odnedavno je na tržištu s vlastitom etiketom, a na fešti u Šumberu otac i sin Fredi i Marko Licul predstavili su svoj teran iz berbe 2022. za kojega je grožđe ubrano i iz starog vinograda terana zasađenog 1932. godine. Porečki Institut za poljoprivredu i turizam upravo taj teran koristi za znanstvene pokuse s ciljem pokretanja domaćeg rasadničarstva sorte teran.
U vinariji De Fredi teran se radi na klasičan domaći način: vrenje se odvija u drvenim bačvama, a nakon pretoka vino se čuva u inoxu. Za razliku od većiine svojih susjeda, Fredi i Marko Licul u svom vinogradu obavljaju zelenu berbu početkom kolovoza i ostavljaju do dva kilograma grožđa po trsu. Ukupno obrađuju jedan hektar vinograda od čega je terana oko 3.000 kvadrata, a ostalo su malvazija i refošk.
Darko Pamić je također ponudio na kušanje teran iz 2022. pripremljen vrenjem u drvu pa odležavanjem u inoxu. Ukupno ima svega 1.000 čokota, od čega je 700 čokota terana i 300 malvazije. Ovo mu je bio prvi put da javno izlaže i predstavlja svoje vino!
Anton Toni Poldrugovac i njegova supruga Elda predstavili su svoj teran iz 2022. koji je također „kuhao” u drvu a zatim je prebačen u inox. Terana imaju svega 230 čokota, jednako koliko i malvazije.
Vinarija Matiška Bojana Kiršića nalazi se u Nedešćini, no vinograde ima na području Šumbera. Od tri hektara vinograda 70 postopokriva malvazija, a ostalo su teran, merlot, refošk i muškat. Kiršić je predstavio svoj teran iz 2022. u potpunosti napravljen u inoxu, a za šumberski teran kaže da je zbog specifične zemlje drukčiji, poglavito jači i moćniji od terana s drugih lokacija.
I vinarija Fuhtar je iz Nedešćine ali dio vinograda ima na području Šumbera. Otac i sin, Valter i Piero Licul, godišnje naprave 15.000 butelja svih svojih vina, od čega je 3.000 butelja terana koji dijelom dolazi iz vinograda starog stotinu godina, a dijelom iz mladog vinograda zasađenog prije šest godina.
Svi terani vinarije Fuhtar odležavaju bar dvije godine prije izlaska na tržište, a na ovaj događaj Piero i Valter Licul donijeli su uzorke čak sedam godišta njihovih terana, od 2016. do 2022. godine (s time da ovaj posljednji stiže iz bačve, u boce nije napunjen jer još mora odležavati), a kao bonus tu se našao i teran iz 2020. koji je godinu dana odležao u moru pokraj Ike.
Šumber ima izuzetno pogodnu mikroklimu za teran, tumači Valter Licul, jer tu na nadmorskoj visini od 250-300 metara s dvije strane dolazi morski zrak, iz doline Raše i iz Plominskog zaljeva, dok s Učke dolazi planinski zrak i strujanja su ovdje neprekidna. K tome, velike su i temperaturne razlike između noći i dana, zemlja je boksitna i puna minerala i naposljetku, teran se u ovom kraju nikad ne bere prije početka listopada.
Srećko Kos je jedan od većih vinara iz samog Šumbera, a od hektar i pol njegovih vinograda teran je zasađen na pola hektara, ostalo su malvazija i muškat. Svoj teran Kos odležava najmanje dvije godine, dijelom u drvu i dijelom u inoxu, pa te dvije komponente kupažira. Prinos održava na kilogram i pol, odnosno, kako voli reći, na „butelju po trsu”.
Kos je predstavio svoj teran iz 2021. koji još nije na tržištu ali je već osvojio zlatnu medalju na Vinistri a na nedavnoj Baronovoj fešti u Svetom Martinu proglašen je za šampiona mladih crnih vina, za probu je donio i mladi teran iz 2022., pa zatim terane iz 2018. i 2019., te jedan arhivski iz 2011. godine.
Ivan Šestan je samo za ovaj događaj boce svog terana ukrasio prigodnim etiketama sa slikom šumberskog kaštela i natpisom „Šumberski teran”. Na pola hektara svojih vinograda Šestan uzgaja teran i malvaziju, terana napravi oko 10 hektolitara godišnje, a proizvodi ga na tradicionalan način, vrenjem u otvorenim drvenim bačvama i kasnijim čuvanjem u inoxu.
Franko i Alen Belušić, otac i sin, u svom vinogradu imaju 600 čokota terana i 300 čokota malvazije, a teran rade, kako kažu, „po starinski”, kuhanjem 8-12 dana u drvenim bačvama ili plastičnim maštelima, uz miješanje, i zatim slijedi spremanje u inox.
Naposljetku, otac i sin Rudi i Mauro Licul od svojih tisuću čokota terana (a povrh toga imaju još i 500 čokota malvazije) vino rade na također tradicionalan, ali malo drukčiji način od svojih susjeda.
Kod njih se vrenje terana odvija u pokrivenim bačvama, bez miješanja, a pretakanje slijedi već nakon pet-šest dana nakon čega se vino čuva u inoxu. Za svoj su teran dobili srebrnu medalju na nedavnoj Baronovoj fešti u Svetom Martinu, što je vrlo lijepa motivacija za nastavak usavršavanja njihove proizvodnje.
I oni su za šumbersku Noć terana izradili posebne etikete, na kojima su svoj teran nazvali Šumberčan, a kao proizvođač je na etiketi naveden Rudi Mihovilčić – a to Mihovilčić je njihov obiteljski nadimak.
S Rudijem Liculom pokrećem razgovor o tome kako se i kada sve teran u Šumberu pije i kako se koristi u kulinarstvu, pa saznajem vrlo zanimljive detalje. Teran se ovdje koristi u pripremi šuga, ali samo onog od divljači; kad se kuha maneštra na kraju se u lonac ulije i malo terana, a kod njih u obitelji se čak i tanjur juhe znate začiniti žlicom terana.
Njihova obitelj njeguje i zanimljiv recept za istarsku supu, u par detalja drukčiji nego u drugim krajevima Istre. Supa se kod njih obično priprema za Novu godinu, od terana ugrijanog u bukaleti, u koji se umače malo jače prepečeni kruh, pa zatim maslinovo ulje, šećer, i – klinčići. Papar se kod njih u supu ne stavlja.
Prva Noć šumberskog terana bila je doista zanimljiva i poučna, a svi su posjetitelji imali čast svjedočiti nastanku jednog novog istarskog vinskog brenda. Do stasanja pojma „šumberski teran” na istarskoj vinskoj sceni treba naravno još dosta toga napraviti, od povijesnih i ampelografskih istraživanja do standardizacije kvalitete i tehnologije proizvodnje terana u ovome kraju.
Neke važne osnove su već tu: tradicija i ugled šumberskog terana, dobra volja današnjih vinara iz ovoga kraja da naprave korak dalje, i podrška lokalne zajednice kroz općinu Sveta Nedelja, njenu Turističku zajednicu, i udrugu vinara Trs. Kad se u širim razmjerima pročuje da uopće postoji šumberski teran porast će kod vinoljubaca i radoznalost i želja da ga kušaju i sami utvrde o čemu se radi, pa s novim marketinškim akcijama i promocijama šumberskog terana ne bi trebalo previše čekati.
Podsjetimo, još je u 17. stoljeću u svojoj knjizi „Slava vojvodine Kranjske” (1689.) slovenski putopisac Janez Vajkard Valvasor opisao Šumber kao „dvorac i trgovište na prilično visoku brijegu, ali ipak na dobru i plodnu mjestu jer naokolo raste mnogo žita a rodi i sjajno i ukusno vino”. Šumberski teran danas čeka na slične opise nekih novih vinoputopisaca.
Davor ŠIŠOVIĆ
