U općini Sveta Nedelja razvija se jedna lijepa vinska priča, sve je više vinarija koje proizvode vina s etiketom, a ta su vina sve bolja i zapaženija, a tu vinsku priču vrlo lijepo prati i turistička priča, jer se nizom programa ova općina i njezina Turistička zajednica trude stvoriti cjelogodišnji niz doživljaja koji goste motivira da dođu više puta i da svaki put otkriju i dožive nešto novo.
Jedan od tih doživljaja je vinska šetnja Stazom kalića i bukalete, klasični wine & walk program kakvih u Istri posljednjih godina ima na čak osam lokacija. Međutim, samo u općini Sveta Nedelja je ove godine wine & walk organiziran dvaput, u proljetnom i jesenjem izdanju.
I još nešto: samo u ovoj općini ta pješačko-vinsko-gastronomska staza postoji i kao samostalan ‘turistički proizvod’, odnosno njome možete prošetati kad god poželite, a ne samo na dan kad se organizira takva masovnija vinska šetnja.
Prvi put smo u ovdašnjoj vinskoj šetnji sudjelovali lani, u njenom premijernom izdanju, kada je Staza kalića i bukalete bila prvi put promovirana, ovogodišnju proljetnu smo propustili, i evo nas ove jeseni po drugi put na sada već poznatom terenu.
Uspoređujući ovogodišnju i lanjsku vinsku šetnju Stazom kalića i bukalete, moramo reći da je velika razlika bila u vremenskim prilikama: lanjsku je obilježilo tmurno vrijeme, Učka je imala ‘kapu’ od oblaka i svaki čas je prijetilo da će zakišiti, no ovogodišnja se šetnja odvijala po prekrasnom sunčanom danu, možda čak i pretoplom za početak listopada.
Okupili smo se na mjesnom igralištu u Nedešćini i pred polazak okrijepili likerima lokalne destilerije Turinela iz sela Mali Turini, koji se nazivom svi simpatično rimuju s nazivom destilerije: Limoncela, Cherrynela, Medicela, Herbanela, a Turinela je i brend nagrađivanog maslinovog ulja.
Nakon upoznavanja s vodičima i s očekivanim tijekom naše ekspedicije, krenuli smo na prvu prilično kratku dionicu hodanja po asfaltu do vinarije Romeo u samoj Nedešćini.
Tu nam je kuharski tim agroturizma Kaštel Pineta iz Sv. Martina pripremio vrlo okrepljujuću marendu s pršutom, pancetom, suhim zarebnjakom, kozjim sirom, kuhanim jajima i matovilcem, uz još topli friško pečeni domaći kruh.
Vinarija Romeo je pak ponudila svu svoju vinsku paletu, dakle malvaziju, teran, cabernet sauvignon i muškat. Na samom početku pohoda najbolje je prijala svježa malvazija, ali su mnogi posegnuli i za energetski dobrodošlim poluslatkim muškatom žutim.
Slijedeća pješačka dionica vodila nas je kroz prirodu, šumskim i poljskim puteljcima do nedalekom Šumbera, dosta razvučenog naselja, gdje nam je okrjepna postaja bila u agroturizmu Giovanna obitelji Mekiš.
Uz jako dobru tjesteninu (oblikom nešto između pljukanaca i šurlica) sa svježim sirom, špinatom i pršutom, mogli smo kušati vina iz vinarija Kos i De Fredi, obje iz Šumbera. Vinarija De Fredi se posebno ponosi vinogradom terana zasađenim 1932. godine, iz kojeg se uzima materijal za proizvodnju sadnica ove drevne istarske sorte.
Uslijedila je malo dulja hodačka dionica, također većim dijelom kroz prirodu, ali se njezina duljina gotovo nije primijetila jer se četiri puta zastalo pokraj lokvi i izvora, odnosno onih ‘kalića’ zaslužnih za dio imena ove staze.
Prva je na ovoj ‘vodenoj’ dionici bila lokva Dužica, kišnicom ispunjeni izduženi usjek u živoj stijeni. Sljedeća je bila šumska lokva Čiper (što je lokalni naziv za krpelja), a treća po redu je ogromna lokva Marguda (ili Mrguda), uz koju su vezane brojne legende o njenoj još nedokučenoj dubini, ali i nesretni slučajevi utapanja.
Posljednja voda na ovoj dionici je obzidani izvor Rupica na rubu sela Eržišće, a na suprotnom kraju sela nalazila se naša sljedeća postaja, agroturizam obitelji Cerovac. Nakon te lijepe hodačke dionice vrlo je dobro došla okrjepa koju su nam pripremili u agroturizmu Cerovac, topli obrok s kuhanim kiselim kupusom te pečenom ombolom odnosno zarebnjakom, a kao bonus našli su se tu još i kava i kolači.
Vinski dio ponude na ovoj postaji ponudile su opet dvije vinarije, Prskalo iz sela Mali Golji, te Juričić iz sela Bartići podno Labina. Obje vinarije treba istaknuti i po tome što su uz svježa ponudile i odležana vina, što se sasvim lijepo sljubilo s malo težom hranom u ponuđenom obroku.
Uslijedila je još jedna podulja hodačka dionica, nekim našim suputnicima i malo zamorna jer se poklopila s najtoplijim i najsunčanijim dijelom dana, ali zato je dolazak na sljedeću okrjepnu postaju, u vinariju Matiška u selu Klapčići, bio još veće zadovoljstvo. Uz dobra vina kojima su nas ponudili domaćini, energija se mogla obnoviti i zalogajima ukusnog sira, i slatkim paštinima odnosno suhim keksima.
Posljednja dionica nije bila ni dugačka ni zamorna, a završavala je u vinariji Fuhtar, opet natrag u Nedešćini, nedaleko mjesta gdje je pohod šest sati ranije i počeo. Uz vina vinarije Fuhtar, među kojima posebno treba izdvojiti teran, malvaziju i muškat, ponuđeni su i ukusni domaći kolači raznih vrsta, a na toj završnoj točki pohoda neizostavna je bila i zabava uz živu glazbu.
Za razliku od većine drugih istarskih wine & walk manifestacija koje teže sve većoj masovnosti, ova u Svetoj Nedelji je brojem sudionika malo komornija – svega nas šezdesetak družilo se na jesenskom pohodu Stazom kalića i bukalete i uživalo u ovom dašku ekskluzivnosti.
Opširniji album fotografija s ovog pohoda pogledajte na facebook stranici Bookaleta.
Davor ŠIŠOVIĆ
