Robi Bertoša iz Kaldira jedan je od onih mlađih istarskih vinara zanesenih idejom da vino mora biti vrhunski napitak koji oplemenjuje ljudsku dušu. Stoga svakoj svojoj lozi, svakoj bačvi i svakom svome vinu pristupa s izuzetnom pažnjom, poštovanjem i posvećenjem, svjestan da se mala vinarija poput njegove, smještena u poznatom i sve hvaljenijem vinorodnom kraju uokolo Motovuna, ne može na tržištu izboriti količinom ili brojem etiketa, ali može iznimnošću svojih vina, vina za koja njihov tvorac želi da odskaču od drugih sličnih, te da ih pilci i kušači pamte po nekoj iznimnosti koju su doživjeli svim svojim čulima.
Iako je vinarstvo duboko ukorijenjeno u obiteljskoj tradiciji, proizvodnja vina radi prodaje nikad nije prednjačila u egzistencijalnim prioritetima Robijevih predaka. Na istarsku vinsku scenu Robi Bertoša i njegov otac Guerino uključili su se 2006. godine, ali s premalo vinograda, pa im je prvi zadatak bio iskrčiti pašnjake zarasle u draču i saditi nove loze. Prvu berbu imali su tako 2009. godine, a kroz narednih desetak godina dotjerali su do šest hektara, no Robijeva je želja da se vinogradski potencijal proširi za još četiri i zaokruži na stabilnih deset hektara, što se očekuje postići kroz predstojeće natječaje za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta koje provodi općina Motovun. U tih sadašnjih šest hektara rastu malvazija, sivi pinot i teran, i tek nešto malo muškata i merlota. Iz prve tri sorte nastaje pet vinskih etiketa vinarije Bertoša, od kojih je svaka iznimna na svoj način, dok se muškat i merlot butiljiraju u vrlo maloj količini i ne prodaju se već se popiju isključivo u kušaonici.
No, prije nego “pregledamo” tih pet etiketa, spomenimo da se vinarija Bertoša nedavno prihvatila zanimljivog rebrendinga svojih vina. Kreacijama vižinadskog Studija Sonda, vinska paleta vinarije Bertoša dobila je zajednički nazivnik odnosno brend “Berba”, a za svako vino kreirana je zasebna autorska etiketa koja “priča priču” o tom vinu. Svježa vina imaju etikete sa svijetlom pozadinom, a ilustracije na njima živahne su, pune pokreta i dinamičnosti, kao i kontrasta između malog i velikog, ovozemaljskog i nadnaravnog. Za odležana vina kreirane su etikete tamnijih boja i mističnijeg sadržaja, koje asociraju na kontemplaciju, protok vremena, mjesto čovjeka u svemiru i odnose nebeskih tijela. Koncept je vrlo dojmljiv, i odlično je smišljen da pilca potakne na promišljanje što mu etiketa želi reći o onome što ga čeka u boci. K svemu tome, na svakoj Berba etiketi istaknuto je i geslo vinarije Bertoša: “Ručno brano s vrhova Istre”.
“Mi smo mlada vinarija, tek je desetak berbi iza nas, a berba je za nas važan i višeznačan pojam, to je najvažniji događaj u godini, proces koji određuje što će s nama biti do sljedeće berbe. Berba je ujedno i zbirni naziv za cjelokupni proizvod našeg cjelogodišnjeg rada, a sloganom ‘ručno brano s vrhova Istre’ želimo istaknuti da smo mi mala vinarija u kojoj se svi poslovi u vinogradu i u podrumu rade ručno, te da su naši vinogradi na brdovitom terenu na nadmorskoj visini od 350 metara”, tumači Robi Bertoša.
Prva etiketa u paleti Berba je svježa malvazija, kojoj Robi Bertoša pristupa na vrlo osebujan način. Kako su vinogradi rasuti na više pozicija, sirovina se sa svake pozicije u podrumu zasebno bere u optimalnom trenutku zrelosti i zasebno vinificira, oko Nove godine se kupažira njihova idealna kombinacija koja se zatim sljubljuje u inoxu, i na tržište izlazi oko Uskrsa. S obzirom na vrijeme puštanja na tržište to bi trebala biti prilično rudimentarna, vrlo svježa i živahna malvazija, međutim ona je mnogo kompleksnija, sa zanimljivim spletom aroma cvijeta akacije, dunje i bagremovog meda i s 13,5 posto alkohola (u posljednjem izdanju iz berbe 2019.). Toliko je drukčija ova svježa malvazija da ju Robi Bertoša najradije sljubljuje uz fuže s tartufima!
Odležana malvazija je u Bertošinu vinsku paletu ušla kroz rebrending, to je dakle novi proizvod ove vinarije, a trenutačno je u prodaji berba iz 2018. godine. Prije nego je krenuo objasniti ovo vino, Robi Bertoša je poželio istaknuti da se od većih vinarija u okruženju, koje su poznate po jakim i teškim vinima, želi razlikovati tako što će on proizvoditi lakša odležana vina, ona koja su tek kraće vrijeme provela na maceraciji i odležavanju u drvenim bačvama. Tako je njegova prva odležana malvazija iz berbe 2018. na maceraciji provela dvanaestak sati, počela je fermentirati u inoxu pa je nakon desetak dana prebačena u drvene bačve gdje je nastavila fermentirati još desetak dana; nakon pretoka “vrtjela” se na finom talogu naredna tri mjeseca i zatim je narednih 9 mjeseci odležala u 500-litarskim bačvama od francuskog hrasta. Potom je sakupljena u inox na tromjesečno smirivanje, i zatim se još dva mjeseca smirivala u boci; sveukupno je dakle proizvodnja ove odležane malvazije trajala 18 mjeseci. Kod berbe 2019. Robi Bertoša namjerava odležavanje u drvu produžiti na cijelih 18 mjeseci, kako bi dobio baš ono što hoće, no i s ovakvim tretmanom odležane malvazije iz berbe 2018. dobio je nešto vrlo iznimno. Alkoholno ona nije prejaka, na standardnih je 13 posto, no aromatski je vrlo iznimna, s aromama suhe marelice, lagane vanilije, kestena, zrelog žutog voća, kože i dima, a taj dim je vrlo izražen, i vrlo podsjeća na dimljene suhomesnate proizvode. Odličnim gastronomskim kombinacijama za ovo vino Robi Bertoša smatra tartufe s mesnim medaljonima, bijelo meso, školjke, kapesante, jela u kojima se više koristi maslinovo ulje, a ja bih tome dodao još hobotnicu pod čripnjom, i svakako grmale, onako kako ih spremaju na fešti od grmali u Funtani. No ova je odležana malvazija i odlično meditacijsko vino, za trenutke kada smo sami i kada imamo vremena okuse koje nam ona nudi dobro razmljackati po ustima.
Jedan od zaštitnih znakova vinarije Bertoša je i sivi pinot, a Robi Bertoša ovu zanimljivu sortu prerađuje “u bijelo”: nakon prešanja vino se odmah otače i sprema u inox, a puni se, kao i svježa malvazija, na proljeće uoči Uskrsa. Pinot sivi iz berbe 2019. ima 13 posto alkohola i sklop vrlo osebujnih aroma, od suhog voća do pinjola i borovih iglica. Robi Bertoša bi ga najradije sljubio s bijelom ribom u pećnici ili sa roštilja, no moj je dojam da je povrh toga ovaj svježi sivi pinot idealno vino uz neku dobru – pizzu.
Nekoć je Bertoša od sivog pinota radio i rose biser vino, boja je tom vinu bila pojačana maceracijom, ali je od toga odustao, da bi umjesto tog polu-pjenušca smislio još jedan svoj novi proizvod, punokrvni pjenušac proizveden klasičnom metodom od sivog pinota i terana. Zanimljivo je kako su ove dvije sorte u pripremi baze za pjenušac tretirane sasvim različito: teran je odmah otočen i nije uopće maceriran, dok je pinot sivi maceriran 24 sata. Prva serija ovog pjenušca još je na dozrijevanju, i na tržište će izaći tek u svibnju 2021. godine, kao peta etiketa u ediciji Berba. Dok dozrijeva, ovaj se pjenušac kuša bar jednom mjesečno, i po Robijevoj procjeni zasad se lijepo razvija i “ide jako dobrim putem”. Zasad ga planira finiširati u brut natur varijanti, eventualno kao sec ako se stvari tako budu razvijale, no ono što je kod ovog pjenušca već iznimno je vrlo prepoznatljiva aroma šipka odnosno nara, izuzetno rijetka kod istarskih pjenušaca.
Naposljetku, vrhunac vinske palete svakog vinara u motovunskom kraju, pa tako i Robija Bertoše, je teran, koji također raste na nekoliko pozicija i svaka se od njih zasebno vinificira do zajedničkog finiša u kupaži. Nakon berbe maceracija traje svega osam dana, što je za teran relativno kratko, no kaže Robi Bertoša da na taj način dobiva “teran ležernije boje i laganijeg karaktera, ali bez gubitka na strukturi”. U prvo vrijeme ovaj je teran odležavao 12 mjeseci u barrique bačvama, a od berbe 2019. Bertoša za njega kombinira barrique i velike bačve od 1.000 litara, i produljuje vrijeme odležavanja na 15-18 mjeseci. Zapravo je i to novi proizvod, jer je prva serija tog terana s malo produljenim odležavanjem još uvijek u drvu, ali osim inovacija u podrumu, za svoj poboljšani odležani teran Bertoša je uveo i nove postupke u vinogradu, uključujući i smanjenje prinosa, ali ne jako drastično, svega za 40 posto. Rezultatom, kušanim iz bačve, je jako zadovoljan, jer taj teran ima 12,5 posto alkohola, dakle malo je lakši od onog kako obično zamišljamo odležani teran, a svejedno obiluje tipičnim aromama pekmeza od tamnog voća, suhih šljiva, zrelog šumskog voća, a iz prikrajka viri čak i aroma bosiljka. Gastro-preporuka uz ovaj teran je neupitna: lijepo crveno meso, umjereno do jače pečeno, ali lijepo bi se uz njega složila i friško pečena vruća domaća povetica. “Tako upravo zamišljam moja vina: da nisu preteška iako su odležana, da ih se ne zasitiš nakon prve čaše nego da uvijek možeš popiti još koju čašu više”, zaokružuje Robi Bertoša svoju vinsku filozofiju.
Prije par godina vinarija Bertoša se “proširila”, odnosno osim starog podruma u središtu Kaldira uređena je nova kušaonica na samom obodu mjesta, a s terase pred njom puca predivan pogled na Motovun i njegovu okolicu. Od kušaonice odnosno prostora za prijem gostiju samo staklenim zidom odvojena je sala za odležavanje, što prostoru produbljuje i pojačava atmosferu vinskog svetilišta, a da nije korona-krize, sjedilo bi se tu i pijuckalo ta iznimno aromatična vina iz kaldirskog pobrežja od jutra, kada se pogledu otvara Motovun dok izranja iz magle, do večeri kada ga u siluetu pretvara zalazeće sunce.
Davor ŠIŠOVIĆ
