Vinarija Anđelini iz Velanovog Brijega pokraj Pazina obilježila je četvrt stoljeća rada svečanom promocijom svojih vina i njihova novog vizualnog identiteta u uglednom zagrebačkom restoranu Matrix. U društvu uglednih vinskih znalaca, novinara i uzvanika. Ranko Anđelini i njegov sin i suradnik Dominik Anđelini predstavili su povijest i temeljna opredjeljenja njihove vinarije, a u predstavljanju vina pomogao im je i ugledni sommelier Siniša Lasan. Sva su vina vinarije Anđelini ponuđena i na kušanje, a uz njih su ponuđeni fini zalogaji koje je pripremio chef Marko Jantolek, mladi talent godine prema izboru gastronomskog vodiča Gault & Millau Croatia za 2022. godinu.
„Još početkom stoljeća moj je pradjed počeo s proizvodnjom vina, a moj djed Ciril Velan je uz vino proizvodio i bačve. Upravo od djeda Cirila mnogo sam naučio o poljoprivredi i zavolio sam ovaj posao znajući da ću nastaviti obiteljsku tradiciju u kojoj su generacijama konstante bile pčelarstvo i vinarstvo”, zaronio je Ranko Anđelini u obiteljsku i osobnu povijest, prisjećajući se kako se nakon studija agronomije zaposlio u negdašnjem pazinskom kombinatu Puris, i kako se prije 25 godina našao pred životnim izborom: ostati u tvrtki nagriženoj tranzicijskim procesima, ili pokrenuti nešto svoje. Iako je tada istarska vinska revolucija bila tek u začetku, odlučio se napustiti direktorsko mjesto te postati jednim od tada malobrojnih istarskih vinskih entuzijasta i posvetiti se obiteljskom vinogradu na Cesarovcu, koji je danas na glasu kao najviši komercijalni vinograd u Istri, na nadmorskoj visini od 474 metra.
„Kroz narednih 25 godina brojne nagrade i medalje za naša vina, među kojima su i dvije Decanterove zlatne medalje, bile su poticaj da ustrajemo u našoj vinskoj priči, ali najveće mi je zadovoljstvo što imam nasljednike koji žele nastaviti ovaj posao, naravno na svoj način. Naša vina nisu industrijska, u njih su utkane emocije, i ona su plod rada čitave obitelji”, ispričao je također Ranko Anđelini uzvanicima ove svečanosti, zahvalivši se na pomoći u građenju obiteljske vinske priče bratu Dušku, supruzi Klaudiji, djeci Marinu, Magdaleni i Dominiku, i naposljetku Dominikovoj zaručnici Marti Sivec. Upravo su Dominik i Marta, oboje agronomske struke, nove mlade snage vinarije Anđelini, pa je i na svečanosti u Matrixu Dominiku Anđeliniju pripalo zadovoljstvo da detaljnije predstavi vinariju i sve što ona radi.
„Naši su vinogradi na najvišem položaju u Istri, na 474 metra nadmorske visine, u podneblju sa značajkama i mediteranske i kontinentalne klime, s velikim temperaturnim razlikama između dana i noći, što našim vinima daje svježinu i aromatiku. Naše loze rastu na sivoj zemlji, a djelomice i na laporu odnosno kako mi kažemo tašelu, a ova kombinacija klime i tla još je odavno prepoznata kao idealna za proizvodnju dobrog vina. No kad smo shvatili što imamo, shvatili smo i da zahvaljujući takvim resursima moramo raditi kompleksnija i odležanija vina. To je put kojega smo odabrali, i sva naša vina odležavaju barem godinu dana, a većina barem dvije godine”, objasnio je Dominik Anđelini.
Obiteljska nota ogleda se i u nazivima vina vinarije Anđelini, kojima je Ranko Anđelini „zadužio” svoju djecu, pa je tako po kćeri Magdaleni nazvana kupaža malvazije i chardonnaya Magdalena, po sinu Dominiku crna kupaža Domenico, a drugi sin Marin, koje je nadimak Anđelo, ovjekovječen je u pjenušcu D’Angelo. Upravo su čašom pjenušca D’Angelo (od chardonnaya i malvazije) dočekani uzvanici svečanosti u Matrixu, koji su iz njegovih osebujnih i intenzivnih aroma citrusa, meda, đumbira i zelene breskve mogli naslutiti kakvi će sve mirisi i okusi slijediti.
Kroz degustaciju Anđelinijevih vina uzvanike je vodio sommelier Siniša Lasan, prisjetivši se kako je za ovu vinariju prvi put čuo kada je njihova malvazija iz berbe 2015. godine, kasnije nazvana Filomena, 2018. dobila zlatnu Decanterovu medalju. No, kušanje je ipak počelo od Pazinske malvazije iz berbe 2020., koja je „najmlađe” vino vinarije Anđelini trenutačno dostupno na tržištu, a Lasan ju je opisao kao lepršavu, svježu, pitku i užitnu, s citrusnim aromama te naglašenom svježinom i mineralnošću koji dugo ostaju u ustima.
Slijedilo je kušanje vertikale malvazije Filomena, od najmlađe iz 2019. godine, preko 2018. i 2017. te za kraj onom iz berbe 2015. koja je osvojila Decanterovo zlato i koja se još nije zvala Filomena. Za Filomenu iz 2019. Dominik Anđelini rekao je da su njome htjeli dobiti inačicu malvazije koja će se moći sljubiti s ozbiljnijim jelima, s jačom ribom ili mesom s roštilja. Nakon 48 sati maceracije trećina količine spremljena je u bagremove barrique bačve, dok je dvije trećine držano u inoxu na finom talogu. Ova je Filomena 2019. inače nagrađena zlatnom medaljom na ovogodišnjoj Vinistri, a Siniša Lasan je u njenom mirisu prepoznao žuto cvijeće i zrelije voće, u okusu izraženiju mineralnost i voćnost s aromama citrusa i zelene jabuke te zaključio kako je to „fino izbalansirano i dobro školovano vino”.
Filomena iz 2018. je, razumljivo, nešto tamnije boje koja naginje prema zlatnoj, fine i bogate aromatike kojoj se uz arome zrelog koštuničavog voća i žutog cvijeća pridružuju i medne note. Lasan preporučuje da ju se poslužuje u širokim čašama, a među kušačima iz publike mogla se čuti iznenađenost visokim stupnjem svježine i mineralnosti koju je ova malvazija zadržala i nakon četiri godine. „To je osobitost i prednost našeg teroara, jer grožđe dozrijeva u potpunosti, a ipak zadržava svježinu”, pojasnio je Dominik Anđelini.
Još godinu dana starija Filomena, ona iz 2017., iznenadila je kušače svojom svjetlijom bojom u odnosu na prethodnu, te aromama limete, svježeg voća i zelene trave. „Ovo vino je starije, a djeluje mlađe. Sviđa mi se ovaj stil, lijepo pokazuje potencijal sorte i dokazuje da malvazija nije jednogodišnje vino već se od njega može napraviti nešto mnogo ozbiljnije”, zaključio je Siniša Lasan.
Naposljetku je u čaše stigla i Filomena iz 2015. godine, koja se tada zvala samo istarska malvazija, a osim zlatne Decanterove medalje iste je 2018. godine osvojila i zlato na Vinistri. „Danas se ovo vino pokazuje kao vrlo ozbiljno, sa zrelim aromama, i najintenzivnije je aromatike od svih vina koje smo kušali. Na nosu se ovdje pridružuje i nota lješnjaka. Kiselina joj je malo pala ali aromatika je još uvijek kompleksna i harmonična. Uopće se ne osjeća da je ovo vino staro sedam godina, i meni je ova malvazija najdraža od sve četiri”, uskliknuo je Siniša Lasan zaključujući ovu vertikalu kušanja odležane malvazije Filomena iz četiri godišta, na kraju naglasivši: „Prije 20-30 godina središnja Istra je bila terra incognita za vino, a pogledajte što sada dobivamo u čaši!”.
U nastavku večeri su se nakon već kušanih pjenušca D’Angelo, Pazinske malvazije i malvazije Filomena mogli kušati još kupaža chardonnaya i malvazije Magdalena, kupaža merlota i cabernet sauvignona Centrum, kupaža merlota i cabernet sauvignona Domenico (dobitnik druge Anđelinijeve zlatne medalje na Decanteru) te rosé Amalia, a zajedno s vinima predstavljen je i njihov novi vizualni identitet, koji u srce svake etikete smješta po jednu staru obiteljsku fotografiju s prizorima rada u polju, vinogradu i podrumu. Poleđina etikete pak donosi poruku o „anđeoskim vinima” koja u najvišim istarskim vinogradima već dulje od stoljeća stvaraju obitelji Velan i Anđelini, a tu je i QR kod čijim se skeniranjem dolazi na web-stranice vinarije Anđelini koje obiteljsku vinsku priču interpretiraju podrobnije i još slikovitije.
I pčelarska tradicija obitelji Anđelini dobila je svoje mjesto na ovom zagrebačkom predstavljanju: Ranko Anđelini, pčelarski veteran, dugogodišnji predsjednik pazinske Pčelarske udruge Lipa te utemeljitelj manifestacije Dani meda u Pazinu, donio je u Matrix apisarij, ostakljenu košnicu kroz čije se stijenke mogu vidjeti pčele koje u njoj obitavaju. Dominik Anđelini, koji uz vinarsku nastavlja i pčelarsku obiteljsku tradiciju, ispričao je kako se u njihovoj vinariji na Velanovom Brijegu održavaju i kombinirane vinsko-medne degustacije, a Ranko Anđelini je bavljenje pčelarstvom opisao kao potvrdu i primjer cjelokupnog pristupa bavljenju poljoprivredom u obitelji Anđelini na načelima održivog razvoja i suživota s prirodom. „Dobro vino stvara nam pozitivne emocije, ali su takve emocije važne i kada se radi s vinom. Kada dolazite u pčelinjak, ne smijete biti ljuti ili zavidni, jer pčele to osjete, a jednako tako i u podrum morate doći smireni. Ni vino ni pčele ne valja uznemiravati, a ako jednom i drugom pristupate s pozitivnim emocijama, lijepi rezultati neće izostati”, poručuje Ranko Anđelini.
Davor ŠIŠOVIĆ
