Nesretna korona-godina koju, svi se to nadamo, napokon zauvijek ispraćujemo, istarskim je vinarima drastično smanjila prodaju i ograničila kretanje, ali im je zauzvrat, mnogi se u tome slažu, dala dovoljno vremena da se detaljnije i kreativnije pozabave svojim vinogradima i podrumima, i tako su u minulih godinu i pol dana nastala mnoga zanimljiva nova vina koja šira vinska javnost još nije stigla upoznati. Jedna od tih novih kreacija je i prva crna kupaža nastala u podrumu Gorana Baćca u Kukurinima na Pićanštini. Vinskoj je publici već petnaestak godina poznat njegov brend „Vina z Kukurini”, pod kojim su dosad bile okupljene etikete svježe malvazije, poluslatkog muškata žutog, svježeg merlota, te rosea Nicol od 20 posto merlota i 80 posto cabernet sauvignona. Najnovija odnosno šesta etiketa u paleti „Vina z Kukurini” je crna kupaža Calypsa nera od 60 posto merlota i 40 posto cabernet sauvignona. Berba iz koje je na tržište krenula prva Calypsa nera je 2016., a kako vrijeme vinskih manifestacija uz popuštanje epidemioloških mjera upravo počinje, narednih će mjeseci biti, nadamo se, mnogo prilika da se proba to novo vino Gorana Baćca. No, Calypsa nera ima svoju povijest i pretpovijest, pa je red i da ju barem ukratko ispričamo.
Goran Baćac je četvrti vinar u svojoj obitelji, a vinski je posao začeo njegov pradjed još 1920. godine. Kad je 2003. godine ova obiteljska vinarija u Kukurinima počela flaširati vino, deklarirali su ga kao stolno, pa na etiketi nije moglo nositi naziv sorte. Stoga su smislili fantazijsko ime Calypsa Histriae za svoju malvaziju, i Calypsa nera za svoj merlot, i Goran Baćac se sjeća da su takvi nazivi vina privukli priličnu pozornost posjetitelja Vinistre kad su prvi put nastupili na tom sajmu. No, od 2007. godine kvaliteta njihovih sortnih vina raste, pa se vina deklariraju i na etiketama nazivaju prema nazivima sorti; i ime Calypsa kao spomen na nimfe koje su pjesmom zavodile Odisejeve mornare kao što vino privlači i zavodi svoje pilce, tada, mislili su, odlazi u povijest.
Proširenjem podruma, zapravo obnovom prvotnog pradjedovog podruma i njegovim pretvaranjem u barrique sekciju vinarije Gorana Baćca, prije nekoliko godina okreće se nova stranica Vina z Kukurini. Povrh dotadašnjih svježih monosortnih vina Goran Baćac planira svoje prve kupaže i odležana vina, za čiju proizvodnju sada ima idealne uvjete, a novim vinima treba i neko dostojno ime: tako je pojam Calypsa izvučen iz obiteljske vinarske povijesti i ponovno aktualiziran, zasad samo u novoj crnoj kupaži.
Dakle, Calypsa nera koja je zasad jedina na tržištu, dolazi iz berbe 2016. godine, a sva naredna godišta su još u različitim fazama odležavanja. Kombinacijom 60 posto merlota i 40 posto cabernet sauvignona Baćac je isplanirao dobiti kompleksnije vino kome će merlot pridonijeti mekoćom, a cabernet sauvignon aromama i svježinom. Prinos je te 2016. bio od 1,7 do dva kilograma grožđa po trsu, berba merlota obavljena je oko 20. rujna, a cabernet sauvignona tjedan dana kasnije. Svaka je sorta zasebno vinificirana, uz maceraciju od po 15 dana, a dva su vina sljubljena nakon dovršene fermentacije. U veljači 2017. godine mješavina je spremljena u drvene bačve u kojima je odležala deset mjeseci, zatim je nakratko pretočena u inox, pa napunjena u boce koje su zatim odležavale godinu i pol.
Prva Calypsa nera je nekako svijetlo-rubinske boje, u mirisu jako daje na borovnice, dok se u vrlo voćnom okusu borovnicama pridružuje i aroma sočne žute breskve. Jedno od rijetkih mjesta gdje se Calypsa nera iz 2016. već može kušati je restoran Tri murve u obližnjim Vozilićima, gdje ju najradije sljubljuju s jelom iz brazilske kulinarske tradicije zvanim picanha. Riječ je o odležanom junećem butu koji se peče naboden na mač i koji se tijekom pečenja postupno površinski obrezuje i odmah servira. Prva kupaža z Kukurini je tako već pronašla svoje idealno jelo, a čim se znanje o njoj malko proširi vjerojatno će ih pronaći još, kao što se meni učinilo da bi baš lijepo legla uz istarske dugo odležane tvrde kravlje sireve kao što je primjerice sir Težak iz sirane Silvana Orbanića u Kašćerganima.
Goran Baćac je jako zadovoljan kako je nakon pet godina ispala njegova prva Calypsa nera, i uvjeren je da će naredna godišta biti još bolja, tim više što je odlučio svakoj sljedećoj berbi produljiti vrijeme odležavanja u drvu. Prva Calypsa nera iz 2016. je u drvu ležala deset mjeseci, onoj iz 2017. namijenjeno je odležavanje od 20 mjeseci, ona iz 2018. odležavat će 26 mjeseci, dok će ona iz berbe 2019. u drvu biti 24 mjeseca, sve je to Goran Baćac proračunao prema svojstvima pojedinih berbi i prema svojim vizijama što od njih želi stvoriti. A berba 2020.? Ona tek treba doći u drvo i tek treba dobiti svoj kalendar. Kušali smo i Calypsu neru iz berbe 2017. kojoj se dvostruko dulje odležavanje od one prethodne već odrazilo na nešto tamnijoj boji, bogatijem mirisu u kojemu se aromama zrelog šumskog voća pridružuju i note kore zelene jabuke i kruške, kao i note žele-bombona i kože, a okus joj je prava aromatska eksplozija: što li će tek biti kada potpuno sazrije?
Osim u restoranu Tri murve u Vozilićima, Calypsa nera se za sada može piti u tek nekoliko istarskih restorana, primjerice u Starim stazama u Kršanu, u pulskome Starom gradu, nađe ju se i u Kastvu, ali, kako će sa sjajem u očima reći Goran Baćac, „ni ju sila prodavat jer je svako leto sve bolja”. Slažemo se.
Davor ŠIŠOVIĆ
