KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Postavljen svjetski rekord: napravljena istarska kobasica od 333 metra

Ovogodišnji, deveti po redu međunarodni sajam S klobasicom u Europu ući će u povijest po tome što je u sklopu sajma u Svetom Petru u Šumi postavljen prvi svjetski rekord izradom najdulje istarske kobasice ikada. Duljina joj je 333 metra, teška je nešto preko 200 kilograma, a u njezinoj je izradi sudjelovalo dvadesetak kobasičara iz nekoliko zemalja, od vrsnih profesionalaca do potpunih amatera.

Voditelj ekipe koja je postavila ovaj svjetski kobasičarski rekord, supetarski načelnik i začetnik manifestacije S klobasicom u Europu Mario Bratulić, ovako je obrazložio zašto prva rekordna istarska kobasica ima baš 333 metra:

„Prosječna nadmorska visina općine Sveti Petar u Šumi, čiji reljef je vrlo blago valovit, iznosi 333 metra, i to je jedan od razloga što smo se odlučili za baš tu duljinu naše rekordne kobasice. Drugi razlog je stručni: graviditet svinje traje točno tri mjeseca, tri tjedna i tri dana, što se opet numerološki sjajno uklapa u naš koncept. Dogodine ćemo sigurno oboriti ovaj rekord, a već sada se čuju preporuke koja da to duljina bude i zašto baš tolika”.

U postavljanju rekorda u izradi najdulje istarske kobasice sudjelovali su kobasičari iz Svetog Petra u Šumi predvođenim Mariom Bratulićem, a rukave su zasukali još Otavio Pamić, Neven Turčinović, Dean Škropeta, Edi Turčinović, Luka Jelenić, Marko Gljuščić, Franko Banovac i Valter Žgrablić.

Članovi ekipe bili su i kobasičari iz Turije u Vojvodini: Željko Popić, Dušan Elesin, Ranislav Stankov, Ljuban Jocić, Zdravko Elesin i Vojislam Mirković. Oni već imaju iskustvo u postavljanju svjetskog kobasičarskog rekorda, i to u izradi kobasice u spirali najvećeg promjera, uvrštenog i u Guinessovu knjigu rekorda.

Rekordnu kobasicu pomagali su napraviti i digitalni nomadi koji ovih borave u Istri: Sam i Charlotte Brown iz Velike Britanije, Steve Tsentserentsky iz SAD te Jose Alfonso Cussianovich iz Perua, te njihova domaćica Sanja Kantaruti, direktoricaTurističke zajednice središnje Istre. Naposljetku, ekipu su upotpunili još hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica te saborski zastupnik Anton Kliman, a pripomogli su i kobasičari iz Samobora, Lemeša i Šida.

Dvjestotinjak kilograma smjese za rekordnu kobasicu zamiješano je dan ranije (što odgovara tradicionalnom istarskom načinu izrade kobasica) u pogonu supetarskog Histrisa. Meso je stiglo iz kontroliranog uzgoja iz Slavonije, a prema procjeni Luke Jelenića (jer preciznih podataka iz faze pripreme smjese nažalost nemamo) povrh dvjestotinjak kilograma svinjskog mesa u smjesu je umiješano 3,6 kilograma soli 40 dekagrama papra, te pet litara vina malvazije u kojoj je prokuhano pedesetak glavica (oko dva kilograma) češnjaka, šest listova lovora i 10 grančica ružmarina.

Najdulja istarska kobasica ikada izrađivala se u klaustru supetarskog pavlinskog samostana. Odležana i ohlađena mesna smjesa donijeta je u kašetama, i prva dva člana ekipe bila su zadužena za oblikovanje mesnih kugli kojima se punila velika ručna punilica.

Sljedeća dva zaduženja nosila su najveću odgovornost: onaj koji je okretao ručicu punilice morao je paziti na optimalnu brzinu kojom mesne smjesa ulazi u crijevo kako se u crijevu ne bi stvarali zračni mjehuri, ali i da pritisak ne bude prevelik kako crijevo ne bi puklo. Drugi najodgovorniji kobasičar je pazio da prolaskom kroz njegove ruke odmah na izlazu smjese iz cijevi punilice kobasica bude primjerno i ravnomjerno napunjena, a u nastavku lanca petnaestak je pomagača sprovodilo napunjenu kobasicu prema kraju niza stolova poslaganih u obliku potkove.

Na posljednjem stolu dvojica kobasičara su bila zadužena za slaganje napunjene kobasice u cik-cak formu, kojom se površina stola potpuno prekriva jednakim odsječcima presavijene kobasice, što omogućava se brojanjem tih odsječaka i njihovim množenjem sa širinom stola trenutačno izračuna koliko je kobasice već napunjeno.

Vrlo osjetljiv dio posla bio je i nadovezivanje crijeva, jer budući da su crijeva u segmentima od po osam-devet metara, posebnom tehnikom preklapanja njihovih krajeva kobasica se produžavala odmah na izlazu iz punilice.

Uz bodrenje okupljenih promatrača, odlično organizirani kobasičari napredovali su iz minute u minutu, a povremena mjerenja i priopćavanje napretka vidljivog iz tih mjerenja pozdravljani su gromkim pljeskom i skandiranjem. Kada je naposljetku cijeli niz stolova bio prekriven jednom jedinom istarskom kobasicom i kad je zadnje mjerenje pokazalo da je željena duljina od 333 metra dostignuta, proglašen je uspješan završetak posla, na opće oduševljenje i sudionika i promatrača.

Postavljanje prvog svjetskog rekorda u izradi najdulje istarske kobasice ikada potrajalo je nešto manje od dva sata, a nakon što su sve pojedinosti o rekordu verificirane, cijelom duljim kobasica je oblikovana u mureliće, pa je u nastavku večeri dio ispečen na roštilju i podijeljen posjetiteljima, a dio spremljen za kasnije.

Odmah nakon postavljanja ovog iznimnog rekorda, na istom mjestu održano je i osmo Svjetsko prvenstvo u nadivanju kobasica na beku, atraktivno natjecanje u tradicionalnom ručnom punjenju istarskih kobasica pomoću vrbove grančice. Natjecatelji su dobili po dva kilograma već pripremljene mesne smjese za kobasice, svinjsko crijevo i vrbovu šibu (beku, bekvu, venku, žukvu), i dali se na posao.

Sastav natjecatelja bio je internacionalan, i gotovo nitko od njih nije imao iskustva u takvom načinu punjenja kobasica, no svi su pokazali veliki entuzijazam i upornost. Nije bilo lako jer je posao vrlo pipav (u stara vremena za tradicionalno seosko domaćinstvu punjenje kobasica na ovakav način bio je cjelodnevni posao), crijevo je znalo i pucati, zračne džepove trebalo je istiskivati rukama, a lijepi oblik kobasice ovako se postiže mnogo teže nego kod mehaničke punilice.

Na kraju su sva tri prva mjesta osvojili natjecatelji izvan Istre! Pobjednik natjecanja bio je Ranislav Stankov koji je ručno na beku uspio napuniti kobasicu od 733 grama, drugo mjesto osvojila je digitalna nomatkinja Charlotte Brown iz grada Conwyja u Walesu u Velikoj Britaniji, dok je treće mjesto pripalo Radmili Stojković iz Jagodnjaka u Baranji.

Središnji dio manifestacije S klobasicom u Europu ipak je sajam, a ovogodišnji sajamski prostor u supetarskoj školskoj sportskoj dvorani najljepši je u dosadašnjih devet godina. Lijepi i ukusno uređeni štandovi nudili su ponajprije kobasice i druge suhomesnate proizvode, a s odmjerenom zastupljenošću dvoranu su popunili još i štandovi sa sirevima, vinima, rakijama i drugim namirnicama, a odtzalim domaćim proizvodima iz cijele Hrvatske bio je namijenjen i veliki šator na trgu.

Zanimljivo je da sve više proizvođača istarskih kobasica, što je bilo lijepo vidljivo iz ponude na sajmu, počinje proizvoditi i ljute odnosno pikantne kobasice, začinjene slatkom i ljutom paprikom, ali ne na slavonski način, već se tradicionalnom istarskom receptu samo dodaje paprika. Od petnaestak proizvođača istarskih kobasica, njih barem pet-šest nudi i pikantne kobasice s paprikom, neki čak i u dvije veličine odnosno promjera, kao običnu kobasicu i kao kosnicu odnosno salamin.

Kako je svaki proizvođač na štandu imao istaknuto i priznanje koje je osvojio na ocjenjivanju, posjetiteljima sajma je jedna od ideja vodilja bila kušanje šampionskih proizvoda, a takvih je bilo čak jedanaest. Podsjetimo, šampionskima su proglašeni istarska klobasica po starinski Antona Marića iz Kanfanara, istarska kosnica OPG-a Milana Udovičića iz Žminja, istarska kobasica Premesa iz Tinjana, kulenova seka Brčić d.o.o. iz Vrbanje, te slavonska kobasica OPG-a Slađan Novosel iz Gata kod Belišća.

Unegački salamin OPG-a Franjul iz Svetog Petra u Šumi šampion je u kategoriji salama i salamina, šampioni su i kobasica od divljači Lovski d.o.o. iz Čazme, kobasica s teranom u kategoriji specifičnih kobasica pazinskog Pisiniuma, kobasica od jelena s tartufima Histrisa iz Svetog Petra u Šumi koja je ujedno i šampion odnosno najbolje ocijenjeni proizvod cijelog sajma, konavoska kobasica u kategoriji S klobasicom u EU OPG-a Vlaho Đivanović iz Konavala, te u međunarodnoj kategoriji salama Milan Janežića iz Škocjana u Sloveniji.

Možemo na kraju reći da se nakon poremećaja iz vremena korona-godina, supetarski sajam S klobasicom u Europu vratio u velikom stilu, te da osim regionalnog i nacionalnog značaja, kao relevantna kobasičarska smotra sve značajniji postaje i u međunarodnim razmjerima.

Obimni album fotografija s devetog sajma S klobasicom u Europu pogledajte na Bookaletinoj facebook stranici.
Davor ŠIŠOVIĆ