Potapanje vina na morsko dno na dubinu od dvadesetak metara, tik uz vruju odnosno izvor slatke vode iz morskoga dna, tradicija je koja u kvarnerskome mjestu Ika ne traje baš dugo, začeta je naime 2015. godine, ali se do danas jako lijepo primila. Te 2015. godine Vjekoslav Zahej i njegova ekipa iz udruge Ikarski barkajoli dogovorili su se s istarskim vinarom Rinom Prelcem iz Momjana da, eksperimenta radi, spuste u more 350 boca njegovog vina na godinu dana. I to je za prvu godinu bilo to – samo Rino Prelac i samo 350 boca njegove malvazije. Taj je prvi eksperiment pokazao da vino, u ovom slučaju malvazija, iz iste berbe, prerađeno na isti način, ako se potopi u more na godinu dana, na konstantnu temperaturu od 7 do 12 stupnjeva, uz potpuno odsustvo izloženosti zraku te smanjenu izloženost svjetlosti, zadržava više svježine i uopće ne podliježe oksidaciji kao vino koje je, kao kontrolni uzorak, ostalo u podrumu pod uobičajenim uvjetima.
Narednih godina je interes za potapanje vina na godinu dana u vruju pokraj Ike sve više rastao, uz istarske i primorske u ovu su se akciju uključile i vinarije iz kontinentalne Hrvatske, pa i iz Slovenije, a zadnjih godina se uz vino na dno mora potapa i pivo! Tako se od početka s jednom vinarijom i 350 boca došlo do današnjih 15 vinarija i dvije pivovare, i ukupno oko 4.000 izvađenih te oko 5.000 potopljenih boca koje će na vruji ležati do kolovoza sljedeće godine.
Od istarskih vinarija, koje su najbrojnije, svoja vina u Iki u more potapaju Bruno Ferenac iz Vižinade, Kabola iz Momjana, Marino Rossi iz Vižinade, Rino Prelac iz Momjana, Sosich iz Vižinade, Fuhtar iz Nedešćine, Matić iz Višnjana, Vorić iz Vižinade i Marčeta iz Fažane, a tu su još Iločki podrumi, lokalne vinarije Acinger, Herman i Mandić, vinarija Miklaužić iz Moslavine, Meglan iz Slovenije, te Mate Kliković iz Austrije. Na dnu mora ležale su, ali nešto kraće odnosno sedam mjeseci (dok su vina ležala godinu dana) i boce piva iz pivovare Kampanjola uz Savičente te Mlinarica iz Zagreba.
Operacija vađenja kaveza s prethodne godine potopljenim buteljama i polaganjem novih, složeni je pothvat koji traje puna dva dana. Kako se vruja, odnosno podmorski izvor hladne slatke vode, nalazi otprilike na sredini ikarskog zaljeva, na pola puta između mola i obale, prvoga dana se najprije kavezi koji na vruji stoje od lani velikom dizalicom pomiču bliže molu te do sutradan na tom mjestu ostaju pod vodom, a na njihovo se mjesto polažu novi kavezi s novim vinom. Drugoga dana se, u nazočnosti velikog broja radoznalaca, kavezi iz podmorja dizalicom vade na mol, kratko se ispiru, ako je nazočan vinar čije je vino baš u tom kavezu onda se odmah poneka butelja otvara i kuša, radi kontrole, i cijeli kavez se zatim vozi u hladnjaču, gdje stoji do navečer, kada se na rivi u Iki održava središnji dio manifestacije Vino i vruja, odnosno kušanje vina izvađenog iz mora, ali i drugih vina iz podruma vinarija koja su sudjelovala u akciji potapanja.
U ranijim prijepodnevnim satima, dok je vađenje kaveza iz mora tek započinjalo, većina vinara još nije stigla u Iku, no neke smo ipak zatekli. Valter Licul iz vinarije Fuhtar u Nedešćini baš je nadzirao vađenje kaveza s 250 boca njegovog terana iz berbe 2020., nakon što je s kaveza podignut poklopac prvu je butelju i otvorio ponudio je na kušanje nazočnima. Sve je bilo u redu, a kako je lani iz mora izvađeni teran iz berbe 2019. na ovogodišnjoj Vinistri osvojio zlatnu medalju, i spram ovog podmorskog terana očekivanja su velika. „S vinom se u moru u toku tih godinu dana događaju velike i bitne promjene, vino tu nije mirno kao u konobi jer voda iz vruje neprestano cirkulira i lagano valja i trese boce s vinom, i to stvara određeni učinak”, rekao nam je Valter Licul. Vinarija Fuhtar inače već petu godinu sudjeluje u manifestaciji Vino i vruja, najčešće s teranom, a ove godine su u more potopljeni njezini i teran i malvazija iz berbe 2021. godine.
Iz kontinentalne Hrvatske zanimljivost ove metode potapanja vina u more na godinu dana prvi su prepoznali Iločki podrumi, velika vinarija iz hrvatskog Podunavlja, koja je, kako nam priča Antonia Glavan Petanjek, lani potopila a sada izvadila po 200 boca chardonnaya 2018., chardonnaya 2019. i traminca 2019., a ove godine je pod more otišlo po 200 boca graševine 2021., traminca 2021. te po prvi put frankovke iz 2019. godine.
Od domaćih odnosno lokalnih vinara koji također potapaju svoja vina u vruju pred Ikom zatekli smo Darka Mandića, za kojega njegovii kolege kaži da je „najjači mali vinar” u Opatiji, a kako je sa svojom malvazijom već dva puta bio šampion izložbe vina udruge Kastafska belica, dao se nagovoriti da svojim vinima dodanu vrijednost priskrbi potapanjem u more. Lani je to učinio prvi put sa 60 boca malvazije, a ove je godine potopio 100 boca malvazije i još 20 boca muškata. Darko Mandić je inače vinar bez vinograda, grožđe kupuje s područja Vižinade i od njega, kaže, radi vino za vlastite potrebe, a s obzirom na medalje i sklonost eksperimentiranju s potapanjem u more, sasvim mu dobro ide.
I potrajalo je u nastavku dana ovo vađenje kaveza iz mora, smjenjivala se oko tih kaveza publika, dolazili su novi vinari, navečer su se svi okupili na zajedničkom kušanju, a nakon fešte vinari su vino iz mora, u bocama nakićenima koraljima, algama, školjkama i drugim sedimentima nakupljenima tijekom godine dana boravka u podmorju, odvezli u svoje vinarije. Neki će ih, s privjeskom umjesto etikete, položene u prigodne drvene kutije, prodavati kao ekskluzivni proizvod, neki će ih poklanjati poslovnim partnerima i prijateljima, neki će ih nuditi na kušanje samo u svojim vinarijama, ali svi će nedvojbeno vino izvađeno iz mora uspoređivati s istim tim vinom koje je jednako dugo razdoblje provelo u konobi, u bačvi ili boci, te iz njihovih sličnosti i razlika izvlačiti pouke za budućnost.
Davor ŠIŠOVIĆ
