Bilo mi je malo čudno kako to da se u najavama prvog vinsko-gastronomskog pohoda okolicom Vižinade, simpatično nazvanog Viva Vino Vižinada, dakle VVV (da ga se po nazivu lako može razlikovati od drugih sličnih događaja), nije koristio pojam Parenzane, negdašnje vinske pruge koja je 123 kilometra dugom trasom od 1902. do 1935. godine spajala Poreč s Trstom. U Vižinadi se naime već godinama održava znameniti biciklistički maraton Parenzana, pa bi se ovaj wine & walk događaj marketinški lijepo nadovezao na nešto po čemu rekreativci ovo mjesto već poznaju.
No pokazalo se da je Parenzana zapravo bila skriveni adut vižinadskog wine & walka, i da se bez nje ipak ne može! Time se razjasnilo i zašto su okrjepne postaje na prvom Viva Vino Vižinada pohodu nazvane štacioni!
Parenzana je dakle ušla u ovu vinsko-hodačku priču kroz skriveno iznenađenje, na nenajavljenoj nultoj postaji odnosno štacionu, postavljenoj pokraj foto-pointa posvećenog Parenzani, uz maketu u prirodnoj veličini lokomotive U-2 kakva je nekoć vukla vagone na toj pruzi. I dio staze ovog pohoda vodio je neizbježnom trasom Parenzane. Uz prve selfije, hodači su se na ovom odmorištu mogli okrijepiti ukusnom pandešpanjom koju je pripremio agroturizam Fatorić, te teraninom i kušovačom (likerom od kadulje) iz vinarije Sosich.
Nakon ovog ugodnog iznenađenja odnosno slatkog uvoda, slijedio je planirani pješački pohod po zapadnom dijelu općine Vižinada, krajem koji obiluje vinogradima i maslinicima, ali i sjenovitim šumarcima, a imena sela koja su se viđala na putokazima naravno da su bila poznata, jer su u njima smještene neke od najpoznatijih vinarija ovog dijela Istre. U vinarije se, naravno, nije išlo, bila bi to prevelika distrakcija, ali su zato vinari izašli na stazu i na okrjepne postaje donijeli svoja vina.
Pohod Viva Vino Vižinada okupio je 150 hodača iz Istre i šire okolice, ali i lijep broj domaćih i stranih turista, koji su se na desetkilometarskom pješačenju po idealnom vremenu kroz polja, vinograde, maslinike i šumarke izvrsno proveli, a pritom su upoznali i cvijet vinarske i gastronomske ponude ovog kraja. Grupe s vodičima polazile su na pohod svakih pola sata sa startne pozicije na trgu pred zgradom općine Vižinada, putem ih je čekalo pet postaja odnosno štaciona s okrjepom odnosno hranom i vinima lokalnih vinara, a dobro raspoloženje podizano je i živom glazbom.
Vižinada je inače općina s najviše vinarija i vinograda po glavi stanovnika u Istri, tu raste više od milijun čokota vinove loze, od kojih svoja nadaleko poznata vina proizvodi čak 14 lokalnih vinarija, a na području Vižinade svoje vinograde ima i najveća istarska vinarska tvrtka Agrolaguna iz Poreča. Treba naglasiti da su čak četiri platinaste medalje (od sedam dodijeljenih) na ovogodišnjoj Vinistri osvojili vinari iz Vižinade, a svjetsku kvalitetu ovdašnjih vina potvrđuju i priznanja s prestižnih svjetskih ocjenjivanja.
Prvi službeni štacion, ako dakle onog kraj makete lokomotive računamo kao nulti jer nije bio ucrtan u karte podijeljene sudionicima, dočekao je hodače kilometar nakon starta, s vinima vinarija Bruno Ferenac i Giulio Ferenac, koja su točili vinari osobno. Baš je bilo zadovoljstvo vidjeli nasmiješenog Giulija Ferenca, i ponosnog Bruna Ferenca koji je sa sjajem u očima točio svoju svježu malvaziju, nagrađenu platinastom medaljom na ovogodišnjoj Vinistri. Agroturizam Selo Mekiši, iz kojega je istarski pršut sa zaštićenom oznakom izvornosti bio šampion posljednjeg Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu, ponudio je hodačima obilnu okrjepu s pršutom, suhim kobasicama, suhom ombolom i vratinom, pravu marendu i odličnu kombinaciju okusa, ne previše slanu, koja se lijepo sljubljivala s ponuđenim vinima. Moreno Mekiš i njegov tim su pred sudionicima rezali pršut, održavajući reznu površinu uzorno vodoravnom, što omogućava najbolju iskoristivost pršuta i inače se poučava na posebnim tečajevima.
Druga postaja odnosno štacion iznenadila je ambijentom i pripremljenim ugođajem: u hladovini parka, ukrašenog starim glazbenim instrumentima, uz drevnu templarsku crkvicu na Božjem polju hodače su dočekali zvuci flauta, a ukusna salata od hobotnice iz konobe Jadruhi mogla se zaliti vinima iz vinarija Sosich i Deklić. Vinarija Sosich je hodačima predstavila veći izbor svojih vina, a vinarija Deklić je pak, uz ostalo, predstavila i svoje premijerno vino, merlot 2019. prvi put napunjen za ovu sezonu. Crkva je bila otvorena pa su se mogle pogledati freske u njenoj unutrašnjosti, a pažnju je privlačio i reljef na pročelju po kojem je ova drevna građevina nadaleko poznata: nacerena okrunjena Atilina glava s isplaženim jezikom, simbol pobjede nad zlim silama, ali i odjek brojnih legendi o Atili i njegovim osvajanjima koje se i dan danas pričaju u zapadnoj Istri.
Nakon malo manje od dva kilometra uslijedio je treći štacion, s vinima vinarija Franc Arman i Pilato, te za obnovu energije vrlo dobrodošlom maneštrom s bobićima iz gostionice Užanca. Malo više od kilometra trebalo je hodati do četvrtog štaciona, a tamo su domaćini bili vinarije Marijan Arman i Geržinić, dok je restoran Telor ponudio okrepljujuću hladnu salatu od pašte. Do petog štaciona slijedila je malo dulja hodačka dionica, ali dolazak je bio sladak: uz vina vinarija Marina Rossija i Pina Rossija, Slatka Istra ponudila je tradicionalne istarske kolače, cukerančiće i paštine, uz kratki tečaj njihova sljubljivanja s vinom. Još je 1,7 kilometara trebalo prohodati natrag do starta odnosno cilja, gdje je hodače čekao završni party uz živu glazbu benda Tu i tamo, i ponuda roštilja popularne porečke pečenjarnice Arman grill.
Odabir ponuđenih vina bio je vrlo reprezentativan i odražavao je vinsku sliku Vižinade. U prvom su planu, naravno, bile svježe malvazije, i zanimljivo ih je bilo uspoređivati jer je svaka osebujna i vrlo je malo nalik onoj drugoj, čak i kad se radi o vinarima koji su prvi susjedi. Poluslatki muškati, izvrsno rashlađeni, bili su također odlična okrjepa za hodače, kao i rosei, među kojima i u ovom dijelu Istre ima sve više suhih, kao da oni poluslatki pomalo izlaze iz mode. Crni vinski spektar kretao se od laganijih merlota preko intenzivnijih cabernet sauvignona pa do strukturiranih ali ne preteških terana. Naravno da svaka ovdašnja vinarija ima i neke vinske adute koji ovom prigodom nisu pokazani, već su ostavljeni kao poticaj za naknadni posjet. Ponuđena hrana je energetskom vrijednošću vrlo lijepo graduirala od prve ka zadnjoj postaji, sa slatkim ostavljenim za kraj, čime je promovirana još jedna znamenitost Vižinade, manifestacija Slatka Istra koja se uobičajeno održava sredinom kolovoza.
Trasa pohoda je idealno dizajnirana, s blagim usponima i nizbrdicama, i sve se stigne vidjeti, od vinograda, maslinika, voćnjaka i plodnih polja, do ruralne arhitekture i kulturnih spomenika. U vinogradima je u tijeku vezivanje loza, pa se na više mjesta moglo vidjeti vrijedne vinogradare u žaru posla, Kako staza napreduje, pejzaž se lagano mijenja, okrjepne postaje odnosno štacioni postavljeni su baš na one udaljenosti na kojima ih poželimo, i sve u svemu, iako je to bilo prvi put, činilo se kao da iza organizacije stoji dugogodišnje iskustvo i praksa.
Pohod je organizirala Turistička zajednica Vižinade, uz svesrdnu potporu Općine Vižinada, lokalne Zajednice Talijana i Talijanske Unije, a vrlo pozitivni dojmovi sudionika obvezuju da se Viva Vino Vižinada nastavi u novim izdanjima i narednih godina.
Davor ŠIŠOVIĆ
