Otkako su prestala ona mrska pandemijska ograničenja, sve užance našeg zavičaja doživljaju polagani preporod, a kad kažemo: polagani, onda to znači da ljudi vjerojatno nesvjesni svega što smo trpjeli do prije dvije-tri godine očekuju da sve bude kao da ništa lošega nije bilo.
Tako je bilo i na ovogodišnjoj buzetskoj Subotini, vjerojatno najljepšem i najbogatijem istarskom sajmu: ponuda je bila mnogo bogatija nego prošle godine, pratećih programa je bilo također mnogo više nego prošle godine, a od nekih sam izlagača ipak čuo kako je nekoć na Subotini usred bijela dana bila tolika gužva da se jedva prolazilo starim gradom.
Zato uvijek na ovakvim manifestacijama primjećujem ono čega ima a ne ono čega nema. I zato sam sajmenim dijelom Subotine, a to je tema koja zanima Bookaletu, više nego zadovoljan, kao i prezentacijom lokalnih i regionalnih proizvoda i proizvođača, uz pripomenu koja važi i za ovogodišnju i za zadnjih nekoliko Subotina, naime da bismo rado vidjeli i malo više proizvođača s Buzeštine, a znamo da ih ima!
Domaćini su ipak imali solidnu eno-gastro dobrodošlicu, pa da spomenemo barem neke izlagače. Aura je na samom ulazu u grad dočekivala goste nudeći im žljuk teranina ili amara, s vrlo komunikativnim i zabavnim animatorima na svom štandu.
Craft pivovara Bruman ponudila je svoja piva na svom štandu, ali smo ih vidjeli i na cjenicima kod drugih ugostitelja i baš je lijepo bilo vidjeti kako se uz veliku lokalnu pivovaru malo pomalo afirmira i jedna mala i sasvim drugačija. Vinare Buzeštine predstavljao je (samo) Adriano Černeka; a Delicia je ponovno pekla svoje kekse na licu mjesta i to je baš bilo zanimljivo i atraktivno kako za vidjeti, tako i za kušati, a slatko je bilo i na štandu pekare Ošo.
Godinama već na Subotinu tradicionalno dolaze izlagači iz drugih krajeva Istre, neki čak i poprilično izdaleka. Sveže voće i povrće, te med i pčelinje proizvode predstavljali su OPG-ovi s područja Pazinštine, iz doline Raše stigle su goji bobice i njihove prerađevine, iz Čepića sirana Zlata, a iz najdaljega je vjerojatno došla pršutana Buršić iz Vodnjana.
Vidjeli smo i vrlo lijepe gljive lisičice, koje su se međutim prodavale po enormnoj cijeni, dvostruko većoj no što smo ih prije mjesec dana vidjeli na tržnici u Pazinu. Na jednom štandu s voćem na izloženom grožđu lijepo je napisano da su se u kašeti zajedno našli malvazija, brgonja i muškat, podsjećajući nas ujedno da je u obližnjim vinogradima u tijeku berba. Odmah do grožđa izložene su i kreke, i to je taj dah domaćeg koji prevladava na Subotini, vidljiv u sitnicama koje upotpunjuju i uokviruju ukupnu sliku.
Sadržaji posvećeni starim zanatima, rukotvorstvu i tradicijskoj pripremi hrane još su jedan dio mozaika autohtonosti što ga predstavlja buzetska Subotina. Na jednom od starobuzetskih trgova glavna je zvijezda bio gospodin koji je mljeo kukuruz (u ovom kraju: trkin) na paštrinu, ručnom mlinu s dva vodoravno položena mlinska kamena.
Fino žuto brašno izlazilo je između kamenova naočigled promatračima, a gospodin se i svoj rad i sve što je primjećivao oko sebe komentirao u stihovima. Do paštrina bila je postavljena nožna stupa, koja je izgleda bila bez stalnog demonstratora pa su domaći namjernici dobrodušno nastojali pokazati fureštima kako se to radilo.
Svakako je zanimljiva koincidencija bila što se uz onaj veliki, pravi i uporabno sasvim funkcionalni paštrin, njegov umanjeni model, u formi suvenira, mogao pronaći na obližnjem štandu na kome je meštar Silvano Komar izložio svoje rukotvorine i replike tradicijskih uporabnih predmezta.
Buzetski su ugostitelji posjetiteljima Subotine, povrh kobasica i kapuza i drugih domaćih delicija, nudili i maneštru sa stupanom trukinjom, pa se, uz ponešto dobro plasirane radoznalosti, između te fine okrjepe i ne baš lakog fizičkog posla na velikoj nožnoj stupi mogla uspostaviti nostalgična uzročno-posljedična veza.
Siguran sam da mi je ponešto od baštine koju Buzećani marljivo čuvaju, održavaju i prezentiraju kroz Subotinu po starinski, ostalo za otkriti i u narednim godinama, a u tome je i ljepota ovog sajma, koji vam nudi dozu ponovljivosti za podsjećanje, dozu novosti za ugodno iznenađenje, dozu okrjepe za lakši nastavak istraživanja, i dozu zabave za zaokruživanje zadovoljstva.
Davor ŠIŠOVIĆ
