U svijetu nije neobično postavljati spomenike, odnosno javne skulpture većih razmjera na otvorenom, koji predstavljaju hranu, pojedine namirnice ili proizvode, tipične ili po tome što se proizvode u kraju u kome je spomenik postavljen pa je taj kraj po toj namirnici postao poznat, ili naprosto zato što ljudi, kako domaći tako i namjernici, tu namirnicu jako vole.
U Hrvatskoj se praksa postavljanja javnih spomenika hrani još nije jako raširila, ali ipak postoji lijepa kolekcija takvih skulptura koja i našu zemlju može svrstati među one koje počast vlastitoj kulinarskoj tradiciji izražavaju i spomenicima.
Po dva smo takva spomenika pronašli u Istri i Međimurju, po jednog u priobalju i zaleđu Dalmacije, a na otoku Krku i čitav tematski park skulptura. Evo popisa.
Istarski pršut jedini je hrvatski pršut koji je zaslužio europsku Zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI), a u Tinjanu, gradiću u središnjoj Istri, se od 2006. godine održava Internacionalni sajam pršuta (ISAP). Tinjan se 2006. godine proglasio Općinom istarskog pršuta, ne samo zbog ISAP-a već i zato jer u ovoj općini djeluju čak četiri pršutane, a nedavno je otvorena i Hiža istarskog pršuta kao interpretacijski centar i kušaonica ove svjetske delicije.
U sklopu jubilarnog desetog ISAP-a, održanog 2016. godine, na trgu pred općinskom zgradom, upravo na prostoru koji je u vrijeme ISAP-a središte sajamskog prostora, postavljen je spomenik istarskom pršutu. U formi visokog reljefa spomenik prikazuje cijeli osušeni istarski pršut, a napravljen je od kanfanarskog kamena, visok je 3,2 metra, težak četiri i pol tone, a postavljen je na 90 centimetara visoko postolje.
Spomenik istarskom pršutu u Tinjanu osmislili su i projektirali Branko Banko i Dario Cvitan, izradili su ga i fino oblikovali Ljubo Milohanić i Serđo Krizmanić, a materijal odnosno kamen za njegovu izradu darovala je pazinska tvrtka Kamen.
U Livadama, mjestu u dolini najveće istarske rijeke Mirne, postavljen je spomenik tartufu, ali ne bilo kojem već jednom točno određenom: onom kojega je 2. studenog 1999. godine pronašao Giancarlo Zigante i koji je sa svojih 19,5 cm dužine, 12,4 cm širine, 13,5 cm visine te masom od 1,310 kilograma ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći (do tada) pronađeni bijeli tartuf na svijetu.
Autor spomenika je Mladen Poropat a izradila ga je tvrtka VMP Design. Od njegova postavljanja 1999. godine mijenjao se izgled postolja, a dodani su osvjetljenje i natpisi „LIVADE- centar svijeta tartufa” odnosno na engleskom „LIVADE – World Truffle Center”. Njegov glavni dio – skulptura rekordnog tartufa ostala je ista od početka, a današnji izgled spomenik je poprimio u rujnu 2021. godine.
Livade se inače promoviraju kao „centar svijeta tartufa”, jer se nalaze u središtu najvećeg europskog staništa bijelog tartufa (tuber magnatum pico), svake jeseni tu se održava višetjedni sajam tartufa, pa svaki posjetitelj ove manifestacije mora proći raskrižjem odnosno kružnim tokom u središtu Livada u čijem je centru postavljena velika kamena replika upravo tog rekordnog tartufa.
Soparnik je ne samo jedno od tradicionalnih dalmatinskih jela, posebno specifično za Poljica, kraj u zaleđu Omiša, već je i jedna od tradicionalnih hrvatskih namirnica čije je umijeće pripreme uvršteno na popis zaštićene hrvatske nematerijalne kulturne baštine, a zaštićen je i kao proizvod europskom oznakom geografskog podrijetla (kao poljički soparnik, zeljanik ili uljenjak).
U mjestu Dugi Rat nedaleko Omiša već se dvadesetak godina održava Festival poljičkog soparnika, kojega organiziraju općina Dugi Rat i Udruga Poljičana Sveti Jure Priko. Na 15. Festivalu poljičkog soparnika, 27. srpnja 2019. godine, u Dugom Ratu je otkriven spomenik Poljičanke sa soparnikom, brončani kip visok 175 cm kojeg je izradio kipar Teo Baučić.
Mjesto Belica u Međimurju tradicionalno je sjedište proizvodnje krumpira, a od 2001. godine tamo se održava i Festival krumpira, odnosno, kako ga u tom kraju zovu, „beličkog kalampera”. Uz općinu Belica (u čijem se grbu inače nalazi i krumpirov cvijet!) taj festival organizira i Udruga međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira.
Upravo u sklopu festivala krumpira 25. kolovoza 2007. godine u Belici je otkriven spomenik krumpiru, a ove je godine najavljeno da će u Belici krumpir dobiti i svoj muzej.
Na otoku Krku, u mjestu Malinska se za blagdan Sense održavaju Dani sira, gastronomski festival na kome se uz domaćine svojim proizvodima predstavljaju i gosti iz zbratimljenih općina. U sklopu šireg koncepta predstavljanja gastronomske baštine ovog kraja u sklopu tog festivala, 16. svibnja 2015. godine je u Malinskoj otkriven spomenik mrkaču, kao prvi izložak u budućem parku glavonožaca.
Mrkač je vrsta hobotnice, karakterističan po tome što na krakovima ima samo jedan red pipaka (dok hobotnica ima dva). Autor spomenika mrkaču je kipar Goran Cirkveni. Do kraja 2017. godine, kada je Park glavonožaca u Malinskoj i službeno otvoren, mrkaču su se pridružili još i spomenici sipi i jadranskoj lignji, radovi istog autora.
U međimurskom mjestu Orehovica tradicionalno se održava Orehijada, definirana kao „festival oreha i sega ka kcoj ide”. Na ovom se festivalu biraju najbolji orahovac, najdeblji orah, najfinija orehnjača i svašta drugo, a na Orehijadi 2022. godine svečano je otkriven spomenik orehu, rad kipara Zvonimira Dangubića iz Hlebina.
U selu Zmijavci kod Imotskog u listopadu 2022. godine otkriven je spomenik žabi, ali ne žabi kao životinji, već žabi kao hrani, jer, kako kažu domaćini, upravo je ta žaba „iz Imotskog polja, iz baruština i pritoka naše Vrljike, uz blitvu i rašćiku othranila generacije naših predaka”.
Spomenik težak dvije i pol tone izradili su od imotskog kamena majstori kamenoklesari, otac i sin Branko i Ivan Šućur iz Podbablja Gornjega. Spomenikom žabi se osim jedne starije prehrambene tradicije obilježava i sasvim suvremena manifestacija Žabarska večer, pokrenuta prije petnaestak godina, na kojoj su glavna atrakcija, naravno, žablji specijaliteti.
To je, čini se, za sada sve što se tiče spomenicima hrani u Hrvatskoj, a ako znate za još neki – javite nam, pošaljite fotografiju i sve što o njemu uspijete saznati, pa ćemo i njih dodati ovom popisu.
Davor ŠIŠOVIĆ
