Odazivom autora koji su poslali svoje pjesme na natječaj, brojem autora i njihovih pjesama koje su predstavljene ovom prigodom, izdašnošću vinskih nagrada, te naposljetku i odazivom publike ovogodišnji Festival vina i poezije u vinariji Radanović u selu Zovići kod Trviža nedaleko Pazina uvelike je nadmašio lanjsko prvo izdanje.
Najprije o nagrađenima. Pobjednica drugog Festivala vina i poezije je Elis Konović s pjesmom „Kaplja duše”, drugo mjesto osvojila je Roberta Ivančić (inače lanjska pobjednica) s pjesmom „Neverin”, treće je mjesto pripalo Marinu Turčiću za pjesmu „Pred trgadbu”, dok je za najbolju interpretaciju, i to svoje pjesme „Dojdi mala poli moje brajde” nagrađena Nevia Kožljan.
Svi su nagrađeni osvojili Radanovićevu svježu malvaziju iz berbe 2022., ali ne u istoj količini: pobjednici Elis Konović pripala je tzv. metuzalem boca od pet litara, nagrada za drugo mjesto je trolitarska jeroboam boca, dok je autor trećeplasirane pjesme dobio magnum bocu malvazije od litre i pol.
Na proplanku podno dva vremešna hrasta, čija silueta inače krasi etikete vina vinarije Radanović, nastupilo je 15 pjesnika: Roberta Ivančić, Branko Vlačić, Marino Turčić, Josip Klarić, Marija Trinajstić Božić, Nerina Hrvatin, Elis Gobo, Denis Kožljan, Tea Perinčić, Elis Konović, Alenka Blažević, Nevia Kožljan, Gracijela Putina, Edina Fajković i Savo Orozović, a neki su od njih čitali i pjesme svojih odsutnih kolega.
Domaćin Luka Radanovič ponudio je na kušanje četiri svoja vina: svježu malvaziju i svježi rose od terana, poluslatki muškat bijeli iz 2021., te vrlo iznimni pet nat pjenušac od malvazije iz 2022. godine. Teran i odležana malvazija još nisu bili spremni, što je svakako motiv da se vinarija ovog mladog i vrlo talentiranog viinara posjeti još koji put, možda i u potrazi za nadahnućem za neke nove vinske pjesme.
A kakve su bile pjesme iz ovogodišnjeg programa, što je sve nadahnjivalo pjesnike i o čemu su oni pjevali? Čini se da je motivska i tematska raznolikost ovaj put bila još bogatija od lanjskog prvog izdanja ovog Festivala. Čuli smo tako stihove o zavičajnosti pri čemu vino ima jednako važnu formativnu ulogu scene kao recimo pejzaž ili prepoznatljivi toponimi.
Pojedini autori su u svojim pjesmama oživljavali uspomene na konkretne ljude, ne samo na članove obitelji starijih generacija, već i na zanimljive sumještane, susjede, malo dalje rođake, markantne likove čija je karakterizacija, uz ostalo, uvjetovana i njihovom ljubavlju prema vinu, uglavnom izvan granica umjerenosti.
U pjesmama u kojima se produbljuje sjećanje na neke bliskije osobe, oživljeni prizori radova u vinogradu i podrumu, često promatrani iz dječje perspektive pa u pjesmi evocirani iz gledišta sjećanja odrasle osobe, bremeniti su emocijama. Suza radosnog i sjetnog sjećanja lako bi potekla dok se takvi stihovi čitaju ili slušaju, kao što je vjerojatno potekla i kad su se takvi stihovi pisali.
Oživjeli su neki pjesnici i čitave tehnološke podrumarske procese, kako one starinske odnosno tradicionalne, tako i one malo modernije, iz vremena kada su naši nonići naučili kako da malo poprave ono što je priroda te godine pokvarila. Ovakve su pjesme, vjerujem, posebno namijenjene onima koji i dalje misle da se vino radi samo od grožđa.
Dosta se autora odlučilo u svojim pjesmama sačuvati zanimljive segmente tradicijske baštine vezane uz vino, uz radove u vinogradu i podrumu, uz za to potrebnu opremu i vještine, ili pak u opisu inventara seoskih konoba. Vino je u nekih autora postalo i kozmogonijski motiv, ono je jedna od etapa u stvaranju svijeta, štoviše, ono je sastavnica bez koje svijet kakav poznajemo ne bi mogao postojati.
Vino je naposljetku medij za moderiranje ljubavne veze, s vinom, kroz vino i preko vina se dvoje upoznaje, združuje, uzajamno obećaje, pomiruje ili oprašta, sve to naravno kada vino ima jednaku vrijednost i značaj za oboje partnera. Kada nema, e onda je i dramatika pjesme malo drukčija, i uglavnom neromantična.
Evo i pobjedničke pjesme drugog Festivala poezije i vina u Zovićima:
Elis Konović:
Kàplja duše
(mojīma doma, ki su ustali na grudi tenditi brajde i čuvati prag)
Na dlanu brãzde.
Šènji mùke i trpljènja,
šenji življènja.
Svaka svoju dimbòku štoriju piše,
domišlja na dane u veselju, a ni hi više.
Teško je.
Oko mene sve tùje,
ni mora, ni stīne,
ni neba modrìne.
Sve furešti,
prez beside, prez imena.
Gren,
a, brime pleća pritišče,
prsa stišće.
Kõrki ud olova.
Sam, ni z dobrìn, ni slabin kumpanjàn.
Nazdravljan vami, moji.
Vami, ki ste na spùškanoj zemlji ustàli,
vami, ki ste dòtu i užance poštimàli,
Boga za daž molili,
svaki trs grlili,
svaki grozd na rukah nosili,
skupa kantali,
skupa plakàli.
Nazdravljan, vami, moji.
Nazdravljan i ne puštan spòmine da zblīde,
da se kŕ hladi,
da me samìnja i dalečina rīde.
Nazdravljan, a praznìna
dušu mi rìže,
dušu mi drobì,
kaplja po kaplja ž nje se cīdi,
kaplja po kaplja, šperance je malo,
sànji se ruše,
kaplja po kaplja, za vas, moji,
z dna duše.
Ugodnu večer u kojoj se poezijom slavilo vino i vinom slavilo poeziju oplemenila je svojom glazbom, kao i lani, labinska kantautorica Elis Lovrić, i doista se nešto čarobno događalo dok se njezina uglazbljena poezija razlijegala okolišem iz epicentra ispod dva drevna hrasta. Tradicija sljubljivanja poezije i vina na festivalu u Zovićima je drugim njegovim izdanjem uspostavljena, a izvođači su se s posjetiteljima oprostili, nakon još jedne čaše vina, s čvrstim uvjerenjem u ponovni susret dogodine, s novim pjesmama i novim vinima.
Davor ŠIŠOVIĆ
