Vjerojatno tek manji broj sretnika može za sebe reći da radi najljepši posao na svijetu, no Vanja Karleuša iz Kastva je možda i svjetska iznimka jer on za sebe može reći da radi dva najljepša posla na svijetu, i oba ga, svaki na svoj način, oplemenjuju i ispunjavaju zadovoljstvom. A ta se dva posla smjenjuju – u mjesečnom ritmu.
Vanja Karleuša je naime mjesec dana pomorac, i zatim nakon toga mjesec dana vinar, pa opet pomorac, i opet vinar, i tako već nekoliko godina. Neobičan je način na koji je sve to počelo, jer Vanja Karleuša se svojedobno bio učlanio u vinarsku udrugu Belica, ali desetak godina nije bio aktivan u vinarstvu, samo je promatrao i učio.
Član udruge Belica bio je i njegov tast, koji je godinama bio aktivni vinar, a svojim učlanjenjem u udrugu je Vanja Karleuša odao počast cijelom ogranku svoje obitelji s prezimenom Frančišković iz Krasice kod Hreljina, čije je vinogradarske i vinarske poslove pratio još kao dječak.
Vlastitog vinograda nije imao, ali je s godinama shvatio da je došlo vrijeme da kupi svoju prvu bačvu, i da od kupljenoga grožđa počne raditi vlastito vino. Valjda zahvaljujući tako dugotrajnim i temeljitim pripremama, s prvim vinima došli su i prvi uspjesi: s vrancem Nono osvojio je drugo mjesto na godišnjem ocjenjivanju udruge Belica 2020. godine, a sljedeće godine je opet osvojio drugo mjesto ali za žlahtinu Plemenita.
Od prvih zamisli o vlastitoj proizvodnji vina Vanja Karleuša je na umu imao vrhunsku kvalitetu sirovine odnosno grožđa, no nije gubio vrijeme pokušavajući ga sam uzgojiti, već ga je tragalački instinkt doveo do vinogradara koji su mu to mogli omogućiti bolje nego što bi sam ikada uspio. A uz iznimno grožđe, od početka je imao i viziju vina kakva ne radi nitko drugi nigdje drugdje na svijetu.
Tako su ga strpljiva traganja dovela do autohtone žlahtine iz Vrbničkog polja na otoku Krku, a do vranca, kojeg je želio iskušati jer su mu se svidjele njegove osobine, je došao preko veletržnice u Matuljima, gdje je vranac dolazio iz Makedonije: nakon što ga je prvi put probao, ubrzo je razvio vlastiti kanal nabave.
Tako se vranac koji u Kastav, točnije u Martinkovac kod Kastva gdje Vanja Karleuša ima svoju garažnu vinariju, u Makedoniji bere kada mu šećer pređe 18, nakon berbe se sprema u hladnjaču i odmah transportira da bi se preradio odmah nakon dopremanja, pa makar se tu u Kastvu radilo cijelu noć.
Na Krku je osim dobre žlahtine našao još jednu originalnu sirovinu za svoja vina: portugalsku sortu touriga nacional, koju u jednoj svojoj kupaži kombinira s merlotom iz Vižinade, pa smo tako otkrili i treću „zemlju podrijetla” grožđa kastavske vinarije Karleuša: Istru, a za istarska vinogorja odličan mu je savjetnik djevojka Ilenija Bajkin, rodom upravo iz Vižinade.
Dostavu grožđa i planirano vrijeme za njegovu preradu, kao i za druge poslove u podrumu u razdoblju dok vino ne bude spremno za bocu, Vanja Karleuša mora vješto kombinirati sa svojim terminima na brodu, no taj ritam mu je već postao navika, pa se pomorački i vinarski posao smjenjuju u redovitom mjesečnom ritmu tako da jedan drugoga motiviraju i nadahnjuju.
No, vrijeme je za pregled dosad osmišljenih gotovih proizvoda garažne vinarije Vanje Karleuše, odnosno vina koja je dosad osmislio i napravio, kao i nekih za koja možemo reći da su još u pripremi.
Prvo njegovo vino je svježa odnosno bazna žlahtina, vino koje se ne puni u boce i nema etiketu, ali zbog osebujnog i zaokruženog proizvodnog procesa treba ju opisati kao prvi, temeljni i najjednostavniji proizvod vinarije Karleuša.
Ta bazna žlahtina bere se u prvom tjednu rujna, fermentira 38 dana na 14 stupnjeva, a zadnjih pet dana dodaje joj se kisik, nakon čega joj boja postaje zlatno žuta. Kušali smo verziju iz berbe 2022. i moglo bi se reći da je čak i šteta što se ovakvo vino ne puni, jer svježine i mineralnosti ima u izobilju, miris joj je intenzivan a u okusu se javlja čak i nota konjaka, kao da je riječ ne o svježem već o zrelom, duže odležanom vinu.
„Na Krku nitko nema bačve od akacije, pa sam zato baš želio iskušati kako će se žlahtina pokazati nakon odležavanja u akaciji, jer ako želim sa svojim vinima biti poseban, moram ih i raditi na poseban način”, uveo nas je Vanja Karleuša u upoznavanje s prvom svojom etiketom, žlahtinom Plemenita, čije je aktualno izdanje upravo iz ove berbe 2022. godine.
Spomenuta bazna žlahtina se, da bi postala Plemenita, bez bistrenja i filtriranja nakon drugog pretoka sprema u bačvu od akacije u kojoj provodi osam mjeseci, pa je u lipnju spremna za punjenje u boce. „Tako sam dao priliku vinu da samo sebe stabilizira, a moj je posao tu minimalan”, nastavlja s objašnjenjem Vanja Karleuša, a na pitanje je li zadovoljan rezultatom spremno kaže: „Dobio sam što sam htio, odličnu žlahtinu iz bagrema”.
Ta je dakle žlahtina Plemenita bojom nešto tamnija od one bazne, boje starijega zlata, u ustima ostavlja dojam finoće i masnoće ali je fino zaokružena, bogata aromama kuhanog žutog voća, dinje i slame. A drvo? Primijeti se, ali nije preuzelo vino.
Ukratko, Plemenita iz berbe 2022., čuvana u akaciji, je vrlo karakterna žlahtina s 12,1 posto alkohola koja će se vrlo lijepo složiti s bakalarom, sa školjkama, i s ribljim carpacciom.
U bijeloj paleti vinarije Karleuša još je jedna odležana atrakcija, ali podrijetlom s druge strane Učke. To je malvazija iz berbe 2022. nazvana Stara dama. Kako to da je aktualna berba iz koje obično nastaju svježe malvazije u Vanjinoj garaži postala – Stara dama?
Evo ovako. Grožđe za malvaziju Stara dama 2022. potječe iz okolice Vižinade, a pobrano je 11. rujna. Sav masulj je zatim spremljen u amforu na šest mjeseci. Prvih osam dana tog razdoblja proteklo je u burnoj fermentaciji i u potapanju kožica tri puta dnevno, a zatim se nastavilo mirno odležavanje na kožicama, dakle slijedila je šestomjesečna maceracija.
Iz amfore je od 500 litara pohranjenog masulja izvađeno samo 380 litara samotoka, bez prešanja, i ta je sirovina zatim pretočena u francusku inox bačvu s drvenim poklopcem, što je tek jedna od više zanimljivih tehnoloških zanimljivosti u garažnoj vinariji Vanje Karleuše.
Četiri mjeseca je u takvoj bačvici ležala buduća malvazija Stara dama, a zatim je vino bez bistrenja i filtriranja pretočeno u boce, ali ne u staklene već u keramičke. „U keramici je počelo, u keramici će završiti”, podcrtava Vanja Karleuša, naglašavajući da u ovu malvaziju nisu dodani nikakvi kvasci, malvazija ih je sama razvila i, kako kaže Vanja, „samu sebe napravila”.
Naravno da smo kušali Staru damu, iako je još u formativnoj fazi, što se u okusu i osjeti. Boja joj je zlatno-zelenkasta, miris joj je prepoznatljivo sortni po malvaziji, a njezin tvorac tek treba odlučiti kada će ovo vino biti spremno za konzumaciju. Iako će to formalno biti mlada malvazija iz aktualne berbe, trebat će je dekantirati da bi potpuno došla do izražaja, i bit će to nedvojbeno jedno vrlo uzbudljivo vino.
U sljedećem kušanju promijenili smo boju: na red je došla crna kupaža nazvana Le Famille, berba je 2022., a u njenom je sastavu 70 posto sorte touriga nacional, uzgojene na otoku Krku, i 30 posto merlota uzgojenog u selu Bajkini kod Vižinade. Grožđe je s obje lokacije dopremljeno u Kastav, zajedno je prerađeno, sedam dana fermentirajući u plastičnim maštelima uz povremeno potapanje.
Nakon ručnog prešanja vino je spremljeno u inox na dovršetak fermentacije, zatim je pretočeno u drugi inox gdje je tri tjedna ležalo na finom talogu, onda je spremljeno u drvenu bačvu na šest mjeseci, potom se još malo stabiliziralo u inoxu i na kraju je napunjeno u boce bez filtriranja.
Ovo je prva kupaža La Famille iz vinarije Karleuša, pa je Vanja za nju vrlo pomno birao i grožđe i bačve, imajući viziju što želi dobiti: lagano crno vino iz kombinacije kakva još ne postoji nigdje na svijetu. Nazivom je ovo vino posvećeno obitelji, a na etiketi, koja se tek priprema, će biti slika obiteljske kuće.
Vino La Famille 2022. ima vrlo dojmljiv miris u kome se isprepliću note duhana, višnje i čokolade (a nema još ni godinu dana!), dok mu je okus istodobno nježan i živahan. Bit će ga zanimljivo pratiti kroz naredne godine, ako uopće potraje dovoljno dugo, jer izazovno je to vino, provokativno, poziva da ga se pije ne mareći za činjenicu da će s vremenom sigurno biti još bolje.
Došao je na red i taj već spomenuti vranac Nono iz berbe 2022., koji je na smotri u Gračišću dobio srebrnu medalju, i posvećen je, logično, Vanjinom djedu. Uzgojen i ubran pod Vanjinim nadzorom, vranac nakon dopreme Kastav u otvorenim maštelima vrije sedam dana i zatim se sprema u inox na nastavak vrenja.
Nakon drugog pretoka u inox bačvu dodaje se čips od slavonskog hrasta i vranac tako prezimljuje, pa se puni u boce u veljači, pet mjeseci nakon berbe. Rezultat je vrlo elegantno vino s 12,4 posto alkohola, idealna pratnja za meso s roštilja.
I to je to, za sada, četiri etikete garažne vinarije Karleuša, dva bijela i dva crna, a svako je za sebe i prava vinska atrakcija i vrlo zanimljiva priča. Sveukupno odnosno sve ove četiri etikete zajedno čine godišnju proizvodnju od 1.500 boca, a ta se četiri vina mogu kušati i kupiti samo u kušaonici u Martinkovcu kod Kastva, nigdje drugdje.
A ta je garaža-vinarija-kušaonica izniman prostor kojeg vrijedi posjetiti i zbog prostora samog. Osim što je svaki pedalj racionalno iskorišten za smještaj bačava, boca i vinarske opreme, ovaj prostor odiše i atmosferom ugodnog kafića, kad zagledamo u sve što nas okružuje počinjemo ga posmatrati i kao muzej ili barem galeriju, i svakako je u tom prostoru kušanje vina izniman događaj, pogotovo kada su i vina ovako iznimna.
Što se tiče planova za budućnost, Vanja Karleuša ima nakanu oblikovati još jedno vino, petu svoju etiketu, a to bi trebao biti merlot iz Vižinade u amfori. Tih bi pet etiketa zatim trebalo „dobro izbrusiti” odnosno svakosezonskim popravljanjem dovesti blizu savršenstva.
Usput treba razmišljati i o proširenju podruma, a kad i to bude gotovo, onda Vanja Karleuša namjerava sam sebi posvetiti jedno pjenušavo vino napravljeno na tradicionalan način, od žlahtine ili malvazije. Znači, iz kastavske garažne vinarije Vanje Karleuše očekujemo još lijepih i zanimljivih vinskih vijesti!
Davor ŠIŠOVIĆ
