Vinski blizanci Ivana Damjanića nisu rođeni u isto vrijeme: crni Clemente je nekoliko godina stariji od bijelog, ali oba su vrlo cijenjene i višestruko nagrađivane kupaže. Kada sam prvi puta kušao Clemente crni, osvojilo me to vino na prvi žljuk: četiri sorte grožđa ispreplele su se u zanimljiv, intrigantan i neodoljiv koloplet aroma, od tamnog ali i crvenog voća i džemova do likera i čokolade, a natruhe slatkoće oplemenjivale su ukupan dojam i svrstavale ovo vino među napitke u kojima se uživa a da i ne moramo nužno pomišljati na neko jelo. Doduše, Damjanić će ga preporučiti uz sve vrste bifteka i ostala sočna crvena mesa, uz čripnje s mesom, divljač u pikantnim umacima, zrele sireve, pa i uz tamnu čokoladu s cimetom.
Damjanićev crni Clemente je vino s pričom. Sastoji se od 60 posto merlota, 20 posto cabernet sauvignona, 10 posto borgonje i 10 posto terana, ali ovo bogato i slojevito vino zapravo ima osam sastojaka, jer se od svake sorte koja ulazi u ovu kupažu dio grožđa i prosušuje, pa se tako u završnici u vinu Clemente sljubljuju odležana vina od merlota, cabernet sauvignona, borgonje i terana, te slatkasta vina od iste ove četiri sorte, iz istih berbi. Alkoholi mu se, ovisno o godini, kreću os 13,2 do 14,5 posto. Svoju vrijednost i zanimljivost kupaža Clemente dokazala je osvojivši srebrnu Decanterovu medalju 2009. godine u kategoriji vina skupljih od 40 funti po boci, a iste je godine osvojila i srebrnu medalju na vinskom ocjenjivanju u francuskom Lyonu, potvrdivši svoju vrijednost sličnim priznanjima i kasnijih godina. S vinom napravljeno po sličnom receptu Damjanićev je predak Jure Jurković osvojio Grand prix zlatnu medalju na vinskoj izložbi u Parizu 1928. godine, a ta se diploma i danas s ponosom čuva i ističe na zidu ove obiteljske vinarije.
Nekoliko godina nakon veličanstvenog crnog prvijenca, iz Damjanićeve vinarije izašao je i Clemente bijeli, za koje njegove tvorac vjerojatno nije ni slutio da će postati njegovo najtrofejnije vino, nagrađivanije čak i od Clementea crnog. Ili možda ipak je? Jer, kako kaže Ivan Damjanić, Clementea bijelog osmislio je kao „idealno vino, ono koje je oduvijek želio napraviti, vino koje na najbolji način reflektira što je vinska Istra, a to su toplina i voćnost”. Prva naklada Clementea bijelog bila je skromna, svega 1.500 boca, sljedeća je serija već dogurala do 3.500 butelja, a ona iz berbe 2017. napunjena je u već solidnih 5.000 boca. Ova je etiketa Ivanu Damjaniću donijela zlatne medalje na oba najprestižnija svjetska vinska natjecanja, oba u Londonu: na International Wine Challengeu čak dvaput, 2018. i 2019. godine, te na Decanteru 2019. godine (uvijek za berbu otprije tri godine), a mnogi su ga domaći i inozemni vinski portali i novinski vinski kritičari uvrštavali u izbor najboljih vina godine.
Clemente bijeli je kupaža tri bijele sorte međusobno različitih karakteristika, i različitih vremena dozrijevanja, a time i berbe: malvazije u ovom vinu ima 60 posto, chardonnaya 30 posto, i pinota bijelog 10 posto. Grožđe za ovo vino raste na posebnoj poziciji, na tri kolimetra od mora, a pinot bijeli je Damjanić posadio samo zato da bi ga mogao kupažirati u Clementeu bijelom i tako usavršiti balans svježine, utjecaja drva, strukture i aromatike u sljubljivanju sve tri sorte. Clemente bijeli iz 2017. ima 14 posto alkohola, što je poprilično za jedno bijelo vino, ali kroz tehnologiju odležavanja u drvu Damjanić smatra da je uspio dobiti strukturu koja uspješno prati taj alkohol. U aromama mu dominira zrelo voće, primjerice zrele jabuke, breskve i kruške, iza kojih slijede cvjetne arome bagrema i poljskog cvijeća, te naposljetku nježne arome prženih lješnjaka i sijena. Lijepo ga se pije s plemenitom bijelom ribom iz pećnice, ili pak uz biftek s bijelim tartufom. “Ovo je vino je potpuno uravnoteženo, i to je njegova velika vrlina”, kaže Ivan Damjanić, te sasvim mirno dodaje kako tu “još ima stvari koje se mogu popraviti”. Kako se može popraviti ovo savršenstvo s izvrsnim pedigreom? U vinogradu, odrješit je Damjanić, smatrajući da se višefaznom berbom pojedinih sorti, pogotovo malvazije, može još poboljšati odlike ovog vina.
Oba Clementea, i crni i bijeli, najjači su aduti vinarije Damjanić, a pritom je zanimljivo napomenuti kako se kod bijelog, za razliku od crnog, dio grožđa ne prosušuje za završno kupažiranje, a zanimljiva je i priča kako su ti vinski blizanci dobili ime. Nije u pitanju ime nekog Ivanovog noneta ili pranoneta na što svi odmah pomišljaju; naprotiv, ideju za naziv ovih vina dobio je dok je gledao talijanski sinkroniziranu verziju filma “Gladijator”. U sceni kada glavni lik u gladijatorskoj areni pobjeđuje svog suparnika pa pogleda uprtog u tribine očekuje hoće li velikodostojnici okrenuti palac gore ili dolje, jedan od likova mu poručuje: budi velikodušan (clemente), nemoj ga ubiti. Prisjetio se tada Ivan Damjanić kako se i u našim krajevima u talijanskom dijalektu kaže “clemente” za dobronamjernog, velikodušnog, širokogrudnog čovjeka, riječ “dobričina” bila bi zapravo najvjerniji prijevod, i odmah je znao da je našao ime za vino koje je tada upravo osmišljavao. Clemente, najprije crni a nakon nekoliko godina i bijeli, su vinske dobričine iz Damjanićevog podruma!
Davor ŠIŠOVIĆ
