Doista jesmo. Vinar Aldo Bernobić naslijedio je stanoviti broj boca koje je 1883. godine napunio njegov pradjed Antonio Bernobić, i kroz minula desetljeća otvarao bi po jednu bocu kad bi se ukazala neka izuzetna prilika: kad se oženio, kad mu se rodio prvi sin, kad je prvi put održana Vinistra…
Prigoda da otvori čak tri boce ovog čak i ne više arhivskog već „arheološkog” vina ukazala se kad su se na inicijativu Petera Polettija vinari Markovca okupili na zajedničkoj fešti da bi, skupa s novinarima, obilježili trenutak spoznaje da svi oni – dakle, današnji vinari, otac i sin Peter i Matteo Poletti, otac i sin Aldo i Matija Bernobić, Denis Bernobić i Ivan Poleis – potječu od istih korijena i da su ove četiri obitelji zajedno kroz minulih nekoliko godina osvojile tridesetak važnih međunarodnih priznanja za svoja vina.
Evo tih podataka, koliko se moglo rekonstruirati kroz izložene medalje, plakete i diplome i kroz pojačano aktiviranje „malih sivih stanica” četvorice vinara. Aldo Bernobić je u zadnjih par godina na Decanterovom ocjenjivanju osvojio tri srebrne i jednu brončanu medalju, te jednu broncu na International Wine Challengeu.
Ivan Poleis osvojio je zlatnu medalju za svoju svježu malvaziju na nedavnom porečkom ocjenjivanju Concours Mondial de Bruxelles. Denis Bernobić je, pored šampionskog naslova za malvaziju na Vinistri prije par godina, na njemačkom ocjenjivanju Mundus Vini osvojio jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju, te jedno srebro na Decanteru.
Peter Poletti među njima ima ponajveću zbirku priznanja: tu su tri zlatne medalje na natjecanju PAR Wine u Düsseldorfu, zlatna medalja na International Rose Championshipu, jedna bronca na International Wine & Spirit Competition, tri bronce na International Wine Challengeu, pet srebrnih i tri brončane medalje na Decanteru, jedno srebro i jedna bronca na natjecanju Global Cabernet Sauvignon Master, zlato na Concours Mondial de Bruxellesu, zlatna medalja iz Ljubljane…
Možda bi se našlo još takvih podataka, no i ovih tridesetak međunarodnih medalja za četiri vinarije iz Markovca respektabilan je fond uglednih svjetskih priznanja, a danas kad je sve to i osviješteno, dovoljan je to razlog i za ovakvu feštu.
U vinogradu obitelji Poletti okupili su se dakle vinari Markovca i njihove obitelji, njihovi prijatelji sommelieri i drugi vinski stručnjaci, i poveća novinarska ekipa, da bi odali počast „sjaju teroara Markovca”, kušali vina ovdašnjih vinarija i sljubili ih s okusima težačkih marendi, kakve su u ovom kraju desetljećima krijepile marljive vinogradare i poljoprivrednike.
Vina je otvarao i predstavljao sommelier Filip Savić, najkompetentniji među nazočnima, a spektar kušanih vina kretao se od aktualnih atrakcija preko proslavljenih etiketa iz bliže povijesti pa sve do arhivskih butelja iz nekih davnih godina.
Dok se društvo skupljalo, kušala se Rosella, rose od muškata ruže vinarije Poletti, i to uz grickanje svježih jagoda, što je bilo pravo dvostruko osvježenje. U vinogradu je prva otvorena svježa malvazija 2022. vinarije Poleis, a uz nju je na stol stigla bogata težačka zakuska: fažol na salatu, kuhana jaja, pomidori, suhi ombolo i vratina, kravlji sir te kruh od pirovog brašna. Ti su zalogaji pratili većinu kušanih bijelih vina.
Zatim su otvorene malvazija Denisa Bernobića, prvo svježa, a zatim i ona iz 2019., odležana šest mjeseci u drvu, koja je lani osvojila zlatne medalje i na Vinistri i na Mundus Vini u Njemačkoj, a zatim se krenulo i u malo davnija vremena: Poletti je predstavio dvije svoje „starinske” malvazije iz 1992. i 1979. godine.
Za te je vremešne malvazije Filip Savić ustvrdio da ne pokazuju znakove nikakvih mana ni bolesti, da su sačuvale voćno-cvjetne arome uz koje se pojavio i svojevrsni „medicinski štih”, a enologinja Katarina Primorac je kazala da je „vrlo impresivno što otvaramo tako stara vina, napravljena na prirodan način, i otkrivamo da su sačuvala svoje arome i pitkost”.
Peter Poletti je dodao da su te dvije malvazije napravljene na tradicionalan način, jer za većinu danas korištene tehnologije tada se u nas nije znalo. Usput smo saznali da je svoje prvo vino Poletti napunio kad je imao 13 godina, dakle 1976. godine. Za ovu stariju, iz 1979. godine, Filip Savić je dodao da ga krase arome kompota, čaja i šumskog bilja, i da su ju kroz desetljeća održale njezine solidne kiseline.
Aldo i Matija Bernobić, otac i sin, predstavili su tada najveću atrakciju ovog okupljanja, bijelo vino napunjeno 1883. godine, za koje nisu sigurni koje je, no mogla bi, kažu, biti malvazija. Prva otvorena boca je 140 godina nakon punjenja otkrila slatkasto vino sa zamjetnim ostatkom neprovrelog šećera, tamnožuto i mutno, s aromom na žižule i zrele jabuke, koje je neke kušače podsjetilo na današnje pet nat pjenušce, dok je druga otvorena boca otkrila aromatski slično, ali u nijansi boje malo tamnije i mnogo manje slatko vino.
Nakon ovog izuzetnog vinskog doživljaja prešlo se na crna vina, uz koje je posluženo još jedna popularno težačko jelo: njoki sa šugom od domaće kokoše, koje se kuhalo punih pet sati.
Najprije je otvorena Polettijeva borgonja iz 1994. s kojom je na Vinistri 1995. godine osvojio srebrnu medalju. Bilo je to, rekao nam je, njegovo prvo komercijalno vino, a Filip Savić je prema njenom današnjem stanju ovu borgonju ocijenio „elegantnom, voćnom, ukusnom i pitkom”.
Preko sljedećeg crnog vina, Polettijevog cabernet sauvignona iz 2016., progledali smo u budućnost, jer nas je Peter Poletti uvjeravao da će i za 30 godina ovo vino biti isto tako dobro kao sada, a riječ je o vinu koje je dobilo nekoliko zlatnih medalja, među ostalima i na porečkom Concours Mondial de Bruxellesu.
Kušali su se još muškat ruža i borgonja Alda Bernobića iz 1994., napunjeni za jednu od prvih Vinistri, a ta su vina i danas u odličnoj kondiciji, pogotovo borgonja koja uopće ne odaje dojam trodesetljetne starosti osim zagasite granatne boje; inače ju krasi lijepa svježina i odlične arome, među kojima se „čuje” i nota rogača.
Ivan Poleis je otvorio svoju borgonju iz 2020. koja je na ovogodišnjoj Vinistri nagrađena zlatnom medaljom i bila je najbolje ocijenjena borgonja. Slijedio je teran Alda Bernobića iz 2022., pa za kraj Poleisov poluslatki muškat bijeli, uz domaće kolače, kao slatki zaključak ovog nevjerojatnog dana.
Između svih ovih ukusnih gutljaja i zalogaja, Peter Poletti ispričao nam je priču o zajedničkim precima Bernobićima, koji se prema dosad pronađenim dokumentima u Markovcu spominju još 1650. godine. Loza se do danas razgranala u sedam-osam obitelji Bernobić koje se razlikuju po nadimcima kao što su Fratići (današnja obitelj Petera Polettija), Jureši (obitelj Alda Bernobića), ili pak Ulikini (obitelj Denisa Bernobića). „Ali svi smo mi iz jednog gnijezda izašli”, podvlači Peter Poletti.
Godine 1945. Peterov nono je kao predsjednik lokalnog Narodnooslobodilačkog odbora popisivao ondašnje poljoprivredne resurse u Markovcu. U tim je zapisima sačuvan podatak da su obitelji iz Markovca bile vlasnici ukupno 368.000 loza (na oko 100 hektara), od čega je 144.000 loza pripadalo obiteljima s prezimenom Bernobić.
Danas četiri markovačke obitelji profesionalnih vinara zajedno imaju tek 25 hektara vinograda, od čega obitelj Poletti obrađuje devet hektara, Aldo Bernobić osam hektara, a Denis Bernobić i Ivan Poleis po četiri hektara.
Odavno su još, ustvrdio je također Poletti proučavajući lokalnu povijest, u Markovac počela stizati i svjetska priznanja za izvrsnost vina. Prvo je, koliko se iz dosad pronađenih dokumenata može iščitati, zaslužio Biaggio Dekleva koji je 1905. godine dobio diplomu za kvalitetu na vinskoj izložbi u Kopru, a 1910. i diplomu iz Beča.
Danas, više od stoljeća kasnije, vinograda i vina je u Markovcu mnogo manje nego tada, ali je reputacija ovdašnjih vina i vinara sjajna. Markovac je naprosto terroir s kojim se u promišljanjima istarske vinske sadašnjosti i budućnost pouzdano može računati.
Davor ŠIŠOVIĆ
