Skupocjeni bijeli tartufi u Istri se organizirano vade od 1929. godine, ali tek je nekoliko godina stara tradicija da se početak lova na istarske bijele tartufe obilježava prigodnim druženjem tartufara i pokaznim traženjem tartufa za goste koji takvo što još nisu imali prilike vidjeti. Službena sezona lova na bijeli tartuf u cijeloj Hrvatskoj traje od 1. rujna do 31. prosinca (da, osim u Istri, bijelih tartufa ima još i u Turopolju, u Slavoniji, u Lonjskome polju i na još nekim lokacijama u Hrvatskoj), pa su se prvog dana prvog vikenda upravo započete sezone u Livadama okupili istarski tartufari, članovi Udruge tartufara Istre kako bi simbolički označili početak najvažnijeg razdoblja u godini za sakupljače i ljubitelje ove skupocjene podzemne gljive.
Unatrag pet godina, otkako se obilježava početak sezone bijelih tartufa, protokol ove neformalne manifestacije se malo mijenjao, a po ovogodišnjem scenariju održava se tek drugi put. Ovako je to izgledalo. Rano ujutro okupili su se tartufari na jednom od dogovorenih mjesta ulaska u Motovunsku šumu, i poveli u potragu za tartufima goste koji su se za ovaj program unaprijed prijavili. U desetak timova, s istarskim tartufarima i njihovim psima u šumu je ušlo i dvadesetak gostiju, među kojima je bilo turista iz Slovenije i Nizozemske, gostiju iz Zagreba i Rijeke, te iz raznih krajeva Istre. Nekoliko sati kasnije, nakon kraćeg lova koji je imao više demonstracijsku odnosno pokaznu funkciju, okupili su se, zajedno s tartufarima koji nisu bili u šumi ali su pružali pozadinsku logističku podršku, u konobi Dorjana u Livadama. Spomenutih desetak timova sakupilo se u tih par sati ukupno oko pola kilograma tartufa, njima je dodano još i ono što su tartufari sakupili u prva tri dana netom otvorene sezone, i od toga je kuharski tim konobe Dorjana za sve pripremio fuže s tartufima, dok je onima koji tartufe ne vole ponuđen čobanac.
Uz domjenak, u kraćem protokolarnom dijelu ovog događanja tartufarima su se obratili predsjednik i tajnik njihove udruge, Darko Muzica i Ivan Vukadinović, županijski pročelnik za poljoprivredu Ezio Pinzan, te predsjednik Istarskog gljivarsko-mikološkog saveza Željko Ružić. Uz želje da imaju dobru tartufarsku sezonu, moglo se čuti i nekoliko zanimljivih naglasaka, koji navješćuju konačno rješavanje problema s kojima se istarski tartufari suočavaju već dugi niz godina. Jedan od njih je gospodarski status Motovunske šume. „Bijeli tartuf je nešto najvrednije što imamo u Istri, naš najpoznatiji brend, a Motovunska šuma je najveće zaokruženo stanište bijelog tartufa u Europi. Turisti koji su dosad uživali u istarskom moru i suncu, sada mogu uživati u delicijama s istarskim bijelim tartufom. Zbog svega toga nama je važno da se Motovunskom šumom gospodari pravilno kako bi se staništa tartufa očivala, ali njome se dosad gospodarilo na način da su se staništa tartufa smanjivala. Drago nam je reći da se Ministarstvo poljoprivfrede napokon približilo stavu da je glavna gospodarska vrijednost Motovunske šume bijeli tartuf, a ne drvna masa”, istaknuo je Ezio Pinzan, najavljujući predstojeće radne dogovore s Ministarstvom poljoprivrede i nadležnim institucijama s ciljem da se u skoroj budućnosti odgovarajućim propisima doista osigura prednost tartufima pred drvnom građom uz Motovunske šume. Najavio je i pokretanje postupka zaštite istarskih crnih i bijelih tartufa na razini Europske unije, „kako se pod tim imenom ne bi moglo prodavati ništa drugo osim tartufa iz Istre”.
Udruga tartufara Istre inače broji oko 120 članova, no tartufarenjem se na području Istre bavi između jedne i dvije tisuće ljudi. Bijelih tartufa na području Istre nema samo u Motovunskoj šumi, već i u pobrđu gornje Bujštine, na terenima južno od doline rijeke Mirne oko Karojbe i Vižinade, u dolinama Raše i Boljunčice, na širem području Buzeštine, no koliki je godišnji urod tartufa nije baš lako utvrditi.
Da bi se tartufi mogli legalno loviti odnosno sakupljati, potrebna su dva administrativna preduvjeta: od Ministarstva zaštite okoliša treba ishoditi (inače besplatnu) dozvolu za sakupljanje definirane količine tartufa (a na kraju sezone sakupljenu količinu treba prijaviti), dok od Hrvatskih šuma odnosno od neke od njezinih županijskih Uprava šuma, treba kupiti dozvolu za „ulazak u šumu”. Dosad je takva godišnja dozvola koštala 1.700 kuna, mjesečna 800 kuna, tjedna 400 kuna, a mogla se kupiti čak i dnevna dozvola. U pregovorima koje je najavio Pinzan, pravilnici koji reguliraju tartufarske dozvole će se mijenjati: njihova cijena neće pojeftiniti, ali će članovi tartufarskih udruga imati popust, otkupljivači će moći kupiti više dozvola za svoje sakupljače, dozvole više neće biti sezonske već će važiti za cijelu godinu (dakle i za sve vrste tartufa), a jedino što su tartufari tražili a država na to nije pristala je, izvješćuje predsjednik Udruge Darko Muzica, je da kupljena dozvola važi za cijelu državu a ne samo za područje jedne Uprave šuma odnosno samo za jednu županiju.
U očekivanju ovih pozitivnih promjena u reguliranju tartufarske djelatnosti i u gospodarenju Motovunskom šumom kao staništem bijelog tartufa, ovogodišnja sezona lova na bijeli tartuf otvorena je s optimističkim pogledom u budućnost, iako tartufari kažu da zbog sušnog vremena proteklih mjeseci u ovom dijelu Istre urod tartufa neće biti baš izdašan. No, priroda jedne godine daje više, druge godine daje manje, ali najvažnije je da se ljudi dogovore i izgrade optimalan odnos s prirodom. Ako svi najavljeni dogovori o tartufarstvu budu uspješni, manje će se negodovati zbog eventualno lošije sezone tartufa, a više gledati u budućnost i planirati kako Istru i njezinu Motovunsku šumu, gdje se nalazi najveće stanište bijeloga tartufa ne samo u Europi već i na svijetu, učiniti i stvarnim svjetskim središtem bijelog tartufa, što danas, usprkos svemu učinjenom u minula dva desetljeća, ipak još uvijek nije slučaj.
Davor ŠIŠOVIĆ
