Godina koja upravo izmiče najuspješnija je dosad za vinariju Vivoda iz Rovinja. Bilo je i ranijih godina lijepih priznanja i medalja za ovu vinariju, ali u 2022. godini dogodio se pravi “bljesak”: Vivodina odležana malvazija St. Euphemia je u Londonu na Decanterovim svjetskim vinskim nagradama 2022. godine osvojila 95 bodova i zlatnu medalju, a nekoliko mjeseci kasnije ponovila je uspjeh osvojivši ponovno 95 bodova na Decanterovom tematskom ocjenjivanju bijelih vina s istočne obale Jadrana (Adriatic Whites). U ovo kušanje bilo je uključeno ukupno 151 bijelo vino s područja od slovenskih Goriških brda preko Istre do Dalmacije i Hercegovine, a Vivodina St. Euphemia 2018. jedno je od svega osam uzoraka uvrštenih u najvišu kategoriju izvanrednih (outstanding) vina.
“Dugogodišnji trud, strpljivost i ulaganja napokon su se isplatili kroz ova dva velika uspjeha za našu malvaziju St. Euphemia. Zlatnoj Decanterovoj medalji sigurno je pogodovala i kvaliteta grožđa odnosno izvrsna berba u godini iz koje potječe ovo vino, a sviđa se i nama kod kuće”, tako Davor Vivoda komentira veliki uspjeh svoga vina, koje se pod tim nazivom prvi put pojavilo 2010. godine. Tih je godina naime iz rovinjske gradske uprave Vivoda dobio narudžbu da osmisli jedno “gradsko” vino, koje bi trebalo biti iznimno i natprosječno, i kojega je trebalo imenovati po svetoj Eufemiji, zaštitnici Rovinja. Nakon konzultacije s enologom Mariom Staverom, Vivoda se odlučio rovinjskoj zaštitnici posvetiti svoju prvu odležanu malvaziju, i to iz berbe 2008. godine.
Za zavičaj budućeg prvog služenog vina grada Rovinja Davor Vivoda odabrao je svoj vinograd na lokaciji San Ciprian, te je uz kontrolirani odnosno smanjeni prinos grožđe pobrao u drugoj polovici listopada. Slijedilo je četrdesetak dana maceracije, malo smirivanja u inoxu i zatim godinu i pol odležavanja u drvu, dijelom u velikim bačvama a dijelom u tonneau bačvama od 500 litara. “Htio sam izbjeći barrique jer mi se činilo da je on ipak pregrub za malvaziju”, prisjeća se Davor Vivoda odabira tehnologije za vino od kojega se mnogo očekivalo.
Nakon odležavanja u različitom drvu malvazija je sljubljena u inoxu, a zatim je napunjena u boce u kojima je prije puštanja u promet odležala još pet mjeseci. Sveukupno su dakle od berbe do prve čaše prve malvazije St. Euphemia prošle dvije i pol godine. Svih kasnijih godina tehnologija proizvodnje malvazije St. Euphemia ostala je ista, no u nekim se lošim godinama, primjerice u kišnoj 2014., ova malvazija nije radila. Otprilike u svojoj desetoj ediciji, dakle iz spomenute berbe 2018., malvazija St. Euphemia bljesnula je kao jedno od najboljih ovogodišnjih bijelih vina na svijetu, a u pripremi je već i St. Euphemia iz berbe 2019. godine.
Kakva je, dakle, ta Vivodina odležana malvazija koja je dva puta u jednoj godini toliko oduševila londonske ocjenjivače? Ponajprije naravno upada u oči njezina otmjena boja starog zlata, a taman kad joj se počnemo diviti, nakon natakanja u čašu zapahnut će nas i mirisni darovi ovog vina, u vidu aroma žutog voća i vanilije. Drvo se neće previše osjetiti, možda kasnije kad vino malo dulje odstoji u čaši, prije će nam se učiniti da pod nosom imamo mokar kamen tek izvađen iz mora. Prvi okusni dojam ove malvazije je otmjena svježina, praćena aromama dunje i kuhane jabuke, a njenih 13,5 posto alkohola pridonosi dojmu kompleksnog i plemenitog vina.
No možda smo je probali malo prehladnu, pripominje Davor Vivoda, svakako bi bolji dojam ostavila servirana na 15-16 stupnjeva, ali ovako na prvi gutljaj čini se da bi se lijepo sljubila s, recimo, pečenom puricom ili pak s gusjom jetrom. Puštamo je u čaši da se još otvori, odnekud iz nje izlazi aroma kuhanog poriluka i u takvom stanju, već malo zagrijana, kao da priziva neke ozbiljnije školjke ili rakove.
Kušali smo i buduću St. Euphemiu iz berbe 2019., koja još odležava u bačvi. Bojom je već dostigla zlatnu nijansu svoje prethodnice, samo je malo življa, miris joj je također skoro jednako kompleksan, a u ustima se tipična aromatika već naslućuje, pa zaključujemo: nova St. Euphemia je po svim bitnim osobinama skoro sasvim oblikovana, treba joj još samo to malo koliko je i inače predviđeno odnosno planirano da se razvije do kraja.
Malvazija je Davoru Vivodi izvor nadahnuća i za drukčije načine njezina oblikovanja. Standardna odnosno svježa jednogodišnja malvazija iz vinarije Vivoda odlično je vino s 13,2 posto alkohola, lijepim rasponom cvjetno-voćnih mirisa među kojima dominiraju kruška i nešto laganije breskva, a njima se u okusu pridružuje i lijepa mineralnost, te jedna aroma koja je za Istru tipična, ali se kod malvazije ne javlja baš često: žute šljive odnosno ciburi.
Spomenuta svježa malvazija donijela je Davoru Vivodi 2018. godine veliki poslovni uspjeh, kada je sa svježom malvazijom iz 2017. pobijedio na godišnjem natječaju norveške državne tvrtke za uvoz vina i time ostvario pravo na izvoz 20.000 butelja u Norvešku tijekom te godine. Od te odobrene količine realizirano je oko tri četvrtine, pa je rovinjska vinarija Vivoda time postala, i do danas ostala, najveći hrvatski izvoznik vina u Norvešku svih vremena! Zanimljivo je da su norveški turisti dolazili u Vivodinu vinariju tražiti njegovu malvaziju jer su je pili kod kuće u Norveškoj, svidjela im se pa su ju odlučili kušati i u njezinu izvornom zavičaju! Inače, izvoze se Vivodina vina i u Austriju, Poljsku, Češku, Crnu Goru, prije korone išla su i za SAD, pa sada te veze treba obnoviti.
Pjenušac od malvazije, nazvan Lucija, Vivoda proizvodi od 2013. godine, charmat metodom. Ovaj je pjenušac deklariran kao brut no ipak je lagano slatkast, s potpuno zadržanim aromama malvazije. Od grožđa malvazije prosušenog dva-tri mjeseca Vivoda radi i desertno passito vino Fiamita, koje se diči lijepom jantarnom bojom, mirisom košnice sa saćima punima meda, te aromama svježih badema, jezgre oraha, grožđica, pa čak i kompletnog nadjeva za poveticu, a s pravom domaćom bogato nadjevenom poveticom ovo bi se slatko vino nedvojbeno i najbolje sljubilo.
Jedna sorta – četiri stila u četiri etikete, to je dosad Davor Vivoda napravio od malvazije, a paletu njegove vinarije dopunjuju još teran odležan godinu dana u velikom drvu, rose od terana, svježi jednogodišnji merlot odnjegovan samo u inoxu, odležani merlot San Ciprian (maceriran 30-40 dana te čuvan godinu dana u barriqueu i velikom drvu), te naposljetku poluslatki muškat bijeli. Ukupno devet etiketa. No, Davor Vivoda gleda i u budućnost: u pripremi je, a to će reći – na odležavanju, buduća crna St. Euphemia, zamišljena kao kupaža merlota, terana, i baš za tu svrhu zasađenog cabernet sauvignona. Prvo izdanje ovog novog vina trebalo bi doći iz berbe 2021., ali proći će još barem dvije-tri godine prije nego ćemo ga moći kušati.
Rekli smo već da je sveta Eufemija zaštitnica grada Rovinja, opjevana je u mnogim pjesmama, lijepa drevna legenda govori o tome kako je sarkofag s njezinim tijelom morem sam doplovio iz Carigrada u Rovinj, a pod rukama Davora Vivode postala je i titularka rovinjskog gradskog vina. U vrijeme njezina nastanka, gradska uprava pokrila je trošak dizajna etikete za malvaziju St. Euphemia, te kroz naredne godine kupovala određeni broj boca za protokolarne poklone.
Treba spomenuti da je starijim Rovinježima ova svetica bila i svojevrsni putokaz za radove u vinogradu: nekoć je bio običaj da upravo na blagdan svete Eufemije, 16. rujna, počinje berba grožđa. Danas je naravno malo drukčije: vrijeme berbe određuje se stručnijim metodama, a za vino koje nosi njezino ime grožđe ipak na trsu treba ostati još barem mjesec dana dulje.
Dosta razloga za ponos i zadovoljstvo ima Davor Vivoda osvrćući se na povijest svoje vinarije, osnovane 2004. godine s osloncem na tadašnja četiri hektara obiteljskih vinograda. Tada je, prisjeća se Vivoda, samo vinarija Grota na Rovinjštini buteljirala vino, i na tržištu je bilo mjesta za svakoga tko se ozbiljno htio primiti vinarstva. Do danas su vinogradi vinarije Vivoda prošireni na ukupno 15 hektara, u njima sa zastupljenošću od 70 posto dominira malvazija, slijedi ju merlot s 15 posto, teran s 10 posto, i u manjim površinama cabernet sauvignon te muškat bijeli. S vinom je Davor Vivoda već dospio na krov svijeta, pa se sada opet vraća vinogradu, usavršavajući metode uzgoja i gnojidbe, prirodne, zelene. Zato između redova svojih loza sije – ječam i grašak.
Davor ŠIŠOVIĆ
