Odlična je bila ideja udruge Agrorovinj i njezinih partnera na se na rovinjskom Malom molu organizira ljetni festival rovinjskih vina i istarske supe. Ljudi su se zaželjeli takvih događanja i takvih druženja, kako vinari koji već dulje vrijeme nemaju baš mnogo prilike pokazati što sve lijepoga i vrijednoga imaju, tako i ljubitelji dobre kapljice koji su minulih godina navikli istraživati i kušati kako bi u širokoj ponudi vrlo visokog kvalitativnog prosjeka pronašli svoje favorite. Naravno, ovakva su zbivanja zanimljiva i turistima, a njih je na ovom rovinjskom festivalu bilo podosta, domaćini čak kažu da je u prvom dijelu događanja, dok nije pao mrak, velika većina stranaca dolazila na Mali mol kušati vina i supu, a prema jezicima koji su se mogli čuti, prevladavali su Nijemci, Talijani i Česi.
Šteta što na štandovima nisu bili osobno vinari, i njih smo se zaželjeli vidjeti, no brzo smo ih opravdali znajući da je berba na vrhuncu, i da svi oni nastoje maksimalno iskoristiti raspoloživo lijepo vrijeme za berbu jer se za dane koji slijede najavljivalo loše vrijeme. No i hostese su izvrsno obavile svoj posao, dobro pripremljene i informirane znale su kušačima objasniti što im nude na kušanje, koje su sorte i godišta u pitanju, koja su vina iz ekološke ili biodinamičke proizvodnje, koja su monosortna a koja kupaže, pa i koja od ponuđenih vina imaju zvučniji pedigre u osvojenim nagradama.
Vinski štandovi su zapravo bile drvene kućice odnosno kiosci, a u svakom su kiosku predstavljena vina po dvije ili tri vinarije, a svaka se vinarija predstavljala s jednim, dva ili tri vina. S jedne strane to je i dobro, jer se time kušače posredno pozivalo da kušaju svu raznolikost i da upoznaju sav sortni i stilski raspon vina iz raznih krajeva Rovinjštine, a s druge strane je netko možda i požalio što od nekog svog ljubimca ne može kušati više od dvije-tri etikete. No u tome je smisao vinskih prezentacija i festivala: ne otkrivati cijelu priču već samo odškrinuti vrata vinske raskoši i potaknuti radoznale kušače da svoju znatiželju zadovolje neposrednom posjetom vinariji koja su vina na ovakvom događaju otkrili. A poticaja za otkrivanje ovaj je festival dao doista mnogo.
Osobno sam nešto bolje poznavao vina tek polovice vinara predstavljenih na ovom rovinjskom festivalu. Vinarija Dobravac je svoje kušače već razmazila svojim izvrsnim vinima nazvanim prema pojmovima iz klasične glazbe, kao što i poznavatelji vina vinarije Lunika već znaju kakve se ugodne i uzbudljive arome kriju u seriji ekološki proizvedenih vina koja su svoja imena dobila prema pojmovima vezanima uz negdašnju željezničku prugu od Kanfanara do Rovinja. I vina vinarije Fameja Matošević, često prisutna na regionalnim vinskim festivalima, poznata su široj vinskoj publici, kao i ona vinarije Vivoda, u posljednje vrijeme najtrofejnije vinarije Rovinjštine. Vinarija Grota, jedna od najstarijih na Rovinjštini, prerijetko se prezentira u javnosti pa je bilo zadovoljstvo ponovno se podsjetiti na njezina vina, nešto malo sam poznavao i vina vinarije Collis, i tu negdje moje ranije poznavanje rovinjskog vinarstva staje.
Novosti odnosno prvi put kušana vina odranije mi nepoznatih vinarija mahom su donijela ugodna iznenađenja i potaknule radoznalost za buduća detaljnija upoznavanja. Još dvije vinarije, osim Lunike, koje su na zajedničkom štandu predstavljale ekološko i biodinamičko vinarstvo Rovinjštine, bile su OPG Pavlović i OPG Šuran: kod njih mi je posebno ugodno iznenađenje bilo da i vina iz biodinamičke proizvodnje u dulje odležanim inačicama mogu biti fenomenalna. Pavlović je ponudio crnu kupažu od sedam sorti grožđa nazvanu Makino iz 2017. godine, doista impozantno vino, dok se od Šuranovih moglo kušati također vrlo dojmljiva vina Vero i La Calandra, čije su etikete, djelo rovinjskog dizajnerskog studija Tumpić-Prenc, nedavno dobile prestižnu dizajnersku nagradu Red Dot.
Prvi put sam se upoznao s vinarijom OPG Martina Herak Smoljan, koja je doduše predstavljala samo malvaziju, ali vrlo solidnu i perspektivnu, i baš će biti zanimljivo otkrivati što će još novoga ponuditi ova najmlađa vinarija Rovinjštine, koja je startala prije tek koju godinu. Vinarija Mondelako mi je također odranije bila nepoznata, ali sad ću je zapamtiti, posebno po teranu, no najzanimljivije vinsko otkriće ovog festivala ostavio sam za kraj: vinariju San Tommaso znao sam više-manje samo po imenu, no na rovinjskom Malom molu kušao sam njezinu crnu kupažu Cuvee Black Bq (teran, merlot, cabernet sauvignon) iz berbe 2015., i to je za mene bilo najbolje vino ovog festivala (sa čime su se složili još neki kušači s kojima sam testirao ovaj moj dojam).
Naravno, ovo što je ponuđeno na ovom rovinjskom festivalu lokalnih vina nije sve što Rovinjština (u širem smislu, uključujući i područja općina Bale, Kanfanar i Žminj) može ponuditi, za kompletniju sliku nedostajalo je još pet-šest vinarija, ali i ovo što je prezentirano predstavlja Rovinjštinu kao vrlo potentnu istarsku vinsku pod-regiju, s jako zanimljivim vinima, pogotovo crnim iako su ona nešto manje vidljiva od rovinjskih malvazija, a na istarskoj razini Rovinjština svakako prednjači i po ekološkom i biodinamičkom vinogradarstvu vinarstvo što je potencijal koji se također može još efektnije valorizirati. Rovinjski ljetni vinski festival se, neredovitim ritmom, događao i prijašnjih godina i bivao je smještan na razne lokacije, ali bilo bi mi drago kad bi se upravo ova lokacija i upravo ovaj termin ustalili za budućnost, tako da narednih godina znamo kada i gdje možemo steći pouzdanu sliku o trenutačnom stanju vinskih potencijala i aduta Rovinjštine. Štoviše, bilo bi dobro da i druge istarske vinske podregije imaju ovakve mini-festivale, na kojima će lokalne vinske vrijednosti biti vidljivije, a ni interes publike neće izostati.
Bonus ili šlag na ovo vrijedno i atraktivno vinsko događanje bila je ponuda istarske supe, posljednjih godina također jednom od sastavnica vinskog identiteta Rovinjštine zahvaljujući zimskom Festivalu istarske supe u Rovinjskom Selu. Kako festivala supe lani nije bilo, a predstojeća se zima zbog okolnosti s koronom dočekuje sa strepnjom glede budućeg održavanja ovakvih javnih zbivanja, ponuda istarske supe na rovinjskom Malom molu bila je pun pogodak, i što se tiče održanja kontinuiteta u njezinom javnom predstavljanju, i što se tiče podgrijavanja interesa posjetitelja, pogotovo stranih, koji se s ovakvom delicijom ne susreću baš često.
Supu su na samom kraju mola, uz postavljeno prijenosno ognjišće, pripremali Zdenka Jakus i njezina ekipa, pritom koristeći u pripremi supe inovaciju koju dotad nisam vidio: fete (odnosno supe) domaćeg kruha najprije su posipane paprom i natopljene maslinovim uljem, pa su tako nauljene i napaprene prepečene na ognjišću; a dok se kruh zagrijavao, u velikoj bukaleti je zagrijano vino zamiješano sa šećerom. Konačni oblik i sastav supa je dobila u maloj bukaleti za jednu osobu: u suhu bukaleticu položena je feta prepečenog kruha s uljem i paprom u sebi, zalivena je zagrijanim zaslađenim vinom iz velike bukalete, salveta odispod, drvena žlica u supu, i tako pripremljena za posluživanje supa je odmah mogla biti pružena u ruke onome tko ju je naručio. A naručivali su ih, i domaći i turisti, tutta forza, dobro se naradila ekipa koja je te supe pripremala, i sve u svemu, vrlo je uspio ovaj rovinjski ljetni festival vina i supe, sa zalaskom sunca kao atraktivnim bonusom na kraju.
Davor ŠIŠOVIĆ
Pogledajte i kompletan foto-album s Ljetnog festivala rovinjskih vina i istarske supe na Facebook stranici Bookalete!
