Jedan od osnovnih predmeta iz svakog kuhinjskog pribora je „ono” čime se neko jušno jelo zahvaća odnosno grabi iz lonca ili zdjele (u kojima je jelo kuhano ili samo posluženo na stol) i premeće u tanjur, u pjat, da bi se jelo moglo jesti. U starija vremena istarska seoska kućanstva su u tu svrhu koristila velike drvene žlice, no kuhinjski pribor baš ovakvog oblika o kome sad govorimo bio je metalni. Međutim, nije poznat slučaj da je to pomagalo izrađivano kod kuće, pa ni kod lokalnog kovača, već se uglavnom kupovalo, u dućanima mješovite robe, od putujućih trgovaca ili na sajmovima, zato jer se zaobljeni dio ovog pribora nije mogao napraviti tradicionalnom tehnologijom budući da ga je trebalo štancati pod prešom. Kako god da je izrađivao ovaj predmet i gdjegod da ga se nabavljalo, moralo ga je imati svako istarsko domaćinstvo jer istarska kuhinja obiluje jelima pri čijem je posluživanju ova stvarčica neophodna: i kad na stol dolazi maneštra ili jota, i kad se servira juha, i kad se na stol postavi terina puna šuga.
To što drugdje u Hrvatskoj i susjednim sličnojezičnim zemljama zovu zaimača, šeflja ili kutlača, u Istri ima čak 29 različitih naziva, no iz popisa i iz naše jezične karte lako je primijetiti da prevladavaju izvedenice tri najčešća pojma – kacijola, koji je i najrašireniji i rasprostire se u većem dijelu južne, jugoistočne i zapadne Istre; zatim palj, paljak ili pajić koji je, zajedno drugim sličnim izvedenicama, najrašireniji u središnjoj i sjevernoj Istri ali se oaze u kojima se koristi taj pojam nalaze i drugdje; i naposljetku kopić, s manjim brojem izvedenica, koji je koncentriran u središnjoj Istri odnosno na Žminjštini i Pićanštini. Zanimljivi su i originalni nazivi u slovenskoj Istri, koji međusobno dosta nalikuju po zvučnosti, a u dijelu Liburnije zatječemo pojam čefarica, koji podsjeća na neke slične nazive za ovaj predmet iz kontinentalne Hrvatske, posebice Slavonije.
Ova epizoda našeg Besidarnika pomalo je isprovocirana kartom koja je prije nekoliko godina kružila internetom, a i dandanas se povremeno pojavljuje, s nazivima za zaimaču (što bi trebao biti književni hrvatski naziv za ovaj predmet) na području cijele Hrvatske. Na toj karti istarska je jezična šarolikost u imenovanju ovog kuhinjskog pomagala svedena samo na tri pojma, na kaciolu, kacjol i pajić, no u ovom našem istraživanju pokazali smo, eto, da ih u Istri ima mnogo više. Naravno, ako znate za još neki ovdje nespomenuti, svakako nam javite!
Evo popisa s 29 naziva prikupljenih u cijeloj Istri, uključujući i slovensku Istru te Liburniju:
ČEFARICA (Zagore Brsečko)
KACIJO (Motovunski Novaki, Kaštelir, Flengi)
KACIJOL (Brajkovići kod Kanfanara, Labin)
KACIJOLA (Muntrilj, Poreč, Prhati kod Višnjana, Rovinjsko Selo, Sošići, Pula, Rakalj, Kožljani, Prhati, Smoljanci, Mutvoran, Jovići, Kavran, Medulin, Galižana, Hreljići, Hrboki, Šijana, Marčana, Jadreški, Ližnjan)
KACIJOLIĆ (Salež)
KACIO (Veleniki)
KACIOL (Krušvari – veliki, Mali Golji)
KACIOLA (Gajana)
KACIUOLA (Karojba)
KACJO (Vižinada)
KACJOL (Bazgonija, Livade, Zrenj, Skitača, Plomin, Kršan)
KACJOLA (Škropeti, Rakotule, Abrami kod Oprtlja, Selina, Kanfanar, Lazišće kod Pićna)
KACOLIĆ (Nerezine – Lošinj)
KOPIĆ (Škopljak, Gologorica, Lindar, Žminj, Orič, Pićan)
KRČUJ (Sv. Peter kod Pirana)
KRČULJ (Podgrad)
KUPIĆ (Čepić)
PAJ (Boljun, Butoniga, Katun Trviški, Beram, Funtana, Baderna, Tupljak)
PAJČIĆ (Butoniga – manji, Krušvari – mali, Čiritež, Ročko Polje, Lovran)
PAJIĆ (Krpani, Račiški Brih, Krušvari, Salež, Zubini kod Livada, Tupljak – manji)
PAJOK (Livade)
PALČIĆ (Lupoglav, Semić – manji)
PALIĆ (Lindar, Kršan)
PALJ (Pazin, Paz, Srbinjak, Bazgalji, Kringa, Vranja, Poreč, Flengi, Rudani kod Žminja, Cere, Kožljani, Prhati, Barban, Jurićev Kal)
PALJAK (Heki, Gračišće, Milotski Brig, Boljun, Pilati kod Pazina, Floričići)
PALJIČ (Kringa – manji)
PALJIĆ (Brest, Vranja, Prkačini, Lazarići, Čepić, Kožljak, Jesenovik)
POLJAK (Semić – veći)
ŠKANČULJ (Koštabona)
A evo kako to izgleda kad se prenese na kartu:
Davor ŠIŠOVIĆ
