Rovinjska poljoprivredna udruga Agrorovinj zadala si je odgovoran zadatak i poprilično posla s organizacijom dva festivala u dva dana, jedan za drugim, kojima se pridružila obilježavanju najvećeg godišnjeg rovinjskog blagdana posvećenog gradskoj zaštitnici svetoj Eufemiji. Festival istarske supe apsolvirali smo u srijedu, a u četvrtak je na istom mjestu, na Malom molu na rovinjskoj rivi, održan tradicionalni Rovinjski festival vina.
Rovinjština ima itekako što za pokazati kad se o vinima radi, a na ovom Festivalu predstavljena je cjelovita rovinjska vinska reprezentacija od čak 13 vinarija s područja Rovinja i rovinjskog zaleđa: Dobravac, Mondelako, Vivoda, Grota, Fameja Matošević, OPG Petar Šuran, San Tommaso, Collis, OPG Pavlović, Lunika, Herak & Smoljan, Monte Ricco i Panjoka.
Zapravo, tako je trebalo biti, ali je broj vinarija u konačnici smanjen za jednu, jer je Daniel Bastijančić iz vinarije Lunika nekoliko trenutaka nakon otvorenja festivala prosvjedno povukao svoja vina jer su ga smjestili u istu kućicu s, po njegovim riječima, „komercijalnim vinarima”, a on je kao ekološki proizvođač htio biti izdvojen.
Međutim, kako na Rovinjštini djeluju čak četiri ekološke ili biodinamičke vinarije, u jednu kućicu smještene su njih tri (Pavlović, Šuran i Collis), pa je Lunika stjecajem okolnosti razvrstana u kućicu zajedno s neekološkim vinarima. Organizatori su priznali da je to njihov propust, pa su uz isprike vinariji Lunika najavili da će dogodine ekološkim vinarima, kojima se Rovinjština doista može podičiti u odnosu na druge dijelove Istre, dodijeliti dvije kućice.
Među vinarima koji su se predstavili na ovogodišnjem Festivalu je petero osvajača zlatnih medalja s ovogodišnje Vinistre (Dobravac, Collis, Grota, i San Tommaso sa dvije), dvoje šampiona ovogodišnje Antonje (Vivoda i Grota), te prvi rovinjski dobitnik zlatne Decanterove medalje ikada, vinarija Vivoda za odležanu malvaziju St. Euphemia. Ipak, nisu se sva ta nagradama ovjenčana vina mogla kušati na ovom festivalu, i to iz dva razloga: prvi je da su neka od nagrađenih vina već rasprodana, vinari ih na zalihama više nemaju; a drugi je da su organizatori odredili kako se svaka vinarija može predstaviti samo s dva, eventualno tri svoja vina.
Zbog te odredbe su neki očekivani favoriti izostali iz ponude ovog festivala (primjerice, Dobravčeva Fuga, San Tommasov crni cuvee, pjenušac Vitar iz Fameje Matošević, nisam vidio ni Vivodinu St. Euphemiu, itd.), no i ono što je ponuđeno pružalo je fenomenalan izbor stilova, sorti, godišta i aromatika. Uostalom, ovakvi festivali posjetitelje odnosno kušače ponajprije trebaju zainteresirati da osobno posjete vinarije čija su im se probrano ponuđena vina dopala, pa da se na licu mjesta upoznaju s cjelokupnom vinskom paletom svojih novostečenih ljubimaca.
Kako se ovaj festival dogodio usred zahuktale berbe grožđa, tek se manji broj vinara osobno pojavio na Malom molu, barem u prvim dnevnim i ranovečernjim satima, jer su dan uglavnom proveli u vinogradu. Naravno da je bilo zanimljivo od njih čuti kakva su očekivanja od aktualne berbe, kakva je kvaliteta upravo ubranoga grožđa i kakva se vina od njega očekuju, a odgovori onih koje smo uspjeli zateći mahom su optimistični, a prognoze su jako dobre.
Od cijele reprezentacije rovinjskog vinarstva najprije spomenimo najmlađu vinariju Rovinjštine, Monte Ricco, kojoj je ovo bio prvi javni nastup uopće. Predstavili su se samo s vrlo solidnom svježom malvazijom, potaknuvši znatiželju lokalnih vinoljubaca glede ostalih njihovih vina.
Kako je na festivalu predstavljeno ukupno tridesetak vina, razumljivo je da se u dva-tri večernja sata nisu mogla probati sva, već samo ona koja su iz nekog razloga privukla pažnju ili koja je preporučio netko tko ih je već kušao. Meni je, recimo, bilo zanimljivo vidjeti što nudi malo mi poznata vinarija Mondelako, i njezina su mi dva vina bila među najvećim ugodnim iznenađenjima ovog Festivala. Treće Mondelako vino, teran iz 2020. godine, još je vrlo mlad i živahan, treba pričekati da se smiri, no refošk iz 2018. sasvim je druga priča, to je vrlo ozbiljno vino za vrlo profinjene prigode, ali još veća senzacija je Mondelako malvazija iz 2015. godine: pravo je čudo da je uopće još ima, a u tih sedam godina zrenja evoluirala je do nevjerojatno kompleksne aromatike i okusa koji ju približava likerskim vinima.
Collisova crna kupaža Trinitas, koju poznajem iz nekih ranijih vinskih događanja i tada me se jako dojmila, ovaj put je ponuđena u jednom svježijem izdanju, dakle još joj dozrijevanja predstoji, ali kompleksnost ka kojoj teži već se naslućuje. Vino koje ostavlja poseban dojam je i Pavlovićeva kupaža sedam sorti Makino, sa suzom tog vina u čaši bilo je posebno poetično promatrati kako se more pred Rovinjem u sutonu zlati od posljednjih sunčevih zraka.
Dobro je što su vinari, ne znam jesu li se dogovarali ali tako je ispalo, izabrali doista različita vina kojima će se predstaviti na ovom festivalu, pa ih se čak moglo i kronološki poredati prema razvoju atmosfere te zanimljive i dinamične večeri. Već u prvim minutama nakon otvorenja festivala na Malome molu bila je gužva, a kako je večer napredovala, novi su kušači naprosto nahrupili i pred pojedinim se kućicama čekalo u podugačkim redovima.
Stjecajem okolnosti, ili možda trenutačnog raspoloženja, crna su me vina privlačila malo više od bijelih i rosea, pa tu treba spomenuti i Dobravčev teran Gašpar, pouzdanog reprezenta sorte koja je prije pet-šest godina Rovinjštinu i samoga Dobravca dovela do nekoliko uzastopnih šampionskih naslova na Vinistri. Vivoda, Fameja Matošević, Herak & Smoljan, Grota i ostali, također su ponudili jako zanimljive terane, ali treba reći da je na Rovinjštini i merlot među crnjacima jako zastupljen, i da ga ovdašnji vinari znaju napraviti jako dobroga.
Nitko vam to neće reći, ali doći ćete sami na takav zaključak nakon prvog gutljaja, da je muškat Allegro Damira Dobravca vino s kojim treba završiti ovu prekrasnu večer, neka oproste svi čija vina nisam posebno spomenuo. Za zaokruživanje slike o vinarstvu Rovinjštine, možda je nedostajao još i poneki pjenušac, znamo da ih tu ima, a možda ih je i bilo samo ih ja nisam primijetio.
Uglavnom, ovaj mi je Festival potvrdio da su vina Rovinjštine oduvijek bila i još uvijek u istarskim razmjerima jesu posebna, specifične aromatike koja potječe od crvene zemlje i blizine mora, vrlo velikih potencijala ako im se pristupi kreativno i odvažno kao što to ovdašnji vinari rade, nadograđujući stoljetnu vinarsku tradiciju ovog dijela Istre vlastitim inovacijama i poboljšanjima. Spomenuo sam da je Vivodina St. Euphemia prvi osvajač Decanterovog zlata na Rovinjštini ikada, no iz kušanoga mogu smjelo prognozirati da će visokih odličja za rovinjska vina u skoroj budućnosti biti još.
Davor ŠIŠOVIĆ
