Tisuće štandova u deset velikih sajamskih hala, milijuni proizvoda s eko i bio markicama ne samo iz prehrambenog sektora već i kozmetika, namještaj, kućne potrepštine, igračke, pa i usluge; primjeri kako ekološka proizvodnja može biti ugodan i koristan hobi ali i višemilijunski biznis, sve se to moglo vidjeti i doživjeti na sajmu ekološke poljoprivrede Biofach, koji je sredinom veljače održan u bavarskom gradu Nürnbergu. Biofach je na glasu kao jedan od najvećih, a možda i najveći sajam te vrste u Europi, izlagača ima sa svih kontinenata iako u ukupnom broju prevladavaju oni iz Njemačke, a ove su ga godine prvi put organizirano posjetili i istarski ekološki poljoprivrednici, u društvu kolega iz Zagreba i Međimurske županije. Posjet sajmu organizirao je županijski Odjel za poljoprivredu, a kako se u posljednjih godinu-dvije često ističe da je ekološka poljoprivreda jedan od strateških razvojnih pravaca za Istru u narednom razdoblju i da Istra želi postati eko-regija, sve što Biofach nudi vidnim, mirisnim, opipnim i okusnim osjetilima posjetitelja ne samo da može biti vrlo informativno, već je i vrlo inspirativno za sve koji se već bave ili se žele baviti ekološkom poljoprivredom.
Iako su sajamske hale i štandovi jako raznoliki, a pokušaji tematskog objedinjavanja ponude nisu baš konzistentni jer su vjerojatno proizvođači ekoloških sireva, ugljena za roštilj i vrtnih stolica od trstike iz istog zavičaja htjeli imati štandove jedni kraj drugih, neki zajednički nazivnici i prevladavajuće teme u ponudi naprosto upadaju u oči. 
Jedna od tih očiglednih tema je kruh: u svakoj hali, u svakom redu, uz bilo koju drugu temu, uvijek ćemo naići na ekološke proizvođače različitih vrsta kruha, peciva, kolača, brašna i naposljetku žitarica, a eko-kruh je k tome obavezan i na štandovima nude na kušanje drugovrsne proizvode koji se poslužuju s kruhom ili na kruhu. Teško je reći što je tu originalno i nama nepoznato, jer kruh je ipak kruh i većih improvizacija tu ne može biti, no zastupljenost kruha na ovom sajmu očigledno svjedoči o njegovoj važnosti u ukupnom spektru ekološke poljoprivrede u Europi i svijetu. Uz proizvodnu liniju žitarice-brašno-kruh, na sajmu je predstavljeno i mnogo raznolikih žitnih pahuljica, a svugdje je jasno istaknuto radi li se o bezglutenskim proizvodima ili ne.
Drugi takav “zajednički nazivnik” kvantitativno značajne ponude na sajmu Biofach su veganski proizvodi. Oni vegetarijanski nisu toliko vidno istaknuti, ali veganstvo je očito još uvijek pokret i ekonomija u usponu, i sve što možete zamisliti a da ima veze s hranom, pićem i načinom života, na ovom se sajmu može pronaći i u veganskoj varijanti.
Maslinarstvo i vinarstvo bile su noseće teme ovogodišnjeg sajma Biofach, nedvojbeno zanimljive i za posjetitelje iz Istre, iako takvih istarskih (pa ni hrvatskih) proizvoda tamo uopće, nažalost, nije bilo. Vina i maslinova ulja su u posebnim pratećim programima sajma Biofach i ocjenjivana, pa je stanoviti broj najbolje ocijenjenih bio i ponuđen na kušanje sajamskoj publici. Tako je u sajamskom potprogramu Mundus Vini Biofach 2019. ocjenjivano petstotinjak ekoloških vina iz cijelog svijeta, a stotinjak najboljih ponuđeno je na kušanje na povećem zajedničkom štandu. Zanimljivo je da su uz svako vino predočeni i podaci o njegovim osobinama i ocjenama, ali i o cijeni, pa se moglo vidjeti da najboljih stotinu ekološki proizvedenih vina u Europi pripada cjenovnim razredima od dva i pol eura do čak 70 eura za butelju. U izboru tih stotinjak najboljih dominiraju njemačka, austrijska, talijanska, francuska i španjolska vina, a ima ih i iz Grčke, Portugala i Južnoafričke Republike.
Hrvatski grupni štand na sajmu Biofach bio je po kvadraturi sasvim solidan, ali po sadržaju odnosno ponudi više nego skroman. Iako su teme sajma bile maslinovo ulje i vino, na hrvatskom štandu nema nijednog hrvatskog ekološkog proizvođača ni ulja ni vina, već je predstavljeno svega nekoliko proizvođača namaza od voća i povrća. Proizvođači iz susjednih južnoslavenskih zemalja mnogo su se bolje predstavili, i samostalnim i zajedničkim štandovima, a poduzetnika iz Hrvatske moglo se naći i na neočekivanim mjestima. Tako smo na štandu jedne njemačke tvrtke, koja proizvodi organske voćne sokove, zatekli Ivana Forempohera, mladog Riječanina koji već nekoliko godina te sokove uvozi i distribuira po hrvatskim ljekarnama: kaže da se jako dobro prodaju i da ih hrvatski kupci izuzetno cijene.
Većina na sajmu promoviranih proizvoda iz ekološke proizvodnje vezuje se uz trendove zdrave hrane, a sve je više voćki s drugih kontinenata koje se u novotrendovskom pojmovniku predstavljaju kao “superhrana” i za njih ćemo na našem području tek čuti. Primjerice, za goji bobice kao superhranu danas već znaju svi, međutim malo tko je čuo za voćke zvane marula iz Botswane, koje su se već etablirale u proizvodnji ekoloških kozmetičkih sredstava, a tek predstoji njihovo osvajanje tržišta hrane; ili pak za voćku iz Sri Lanke koju nazivaju jackfruit.
Na sajmu su također sveprisutne voćne prerađevine poput džemova, chuttneya i sličnih namaza, voćni sokovi, zatim čajevi od najraznolikijeg bilja, napitci od derivata sjemenki i žitarica, a od nama bližih namirnica svakako treba reći da se vidjeti i kušati moglo i klasičnih mesnih proizvoda i prerađevina, od tagliata do kobasica i pršuta. No jednako se tako lako nailazilo i na proizvođače “lažnih” mesnih specijaliteta, primjerice jedna je talijanska tvrtka predstavljala veganske pršute i šunke u potpunosti napravljene od biljnog materijala.
Ekološki proizvedena hrana sasvim je normalna hrana, na tržištu čak i malo skuplja od istovjetnih neekoloških proizvoda, pa proizvođači na domišljate načine skreću pažnju na sebe neobičnijim izgledom svojih proizvoda, atraktivnijim uređenjem svojih štandova ili pretvaranjem svojih sajamskih kvadratura u kutke za ugodno druženje posjetitelja. Tako je jedan od najživljih mjesta na samu bila kušaonica ekoloških čajeva, uređena poput kafića u kakvom tropskom turističkom gradu. Rumunjski proizvođači pastrva iz eko uzgoja odjenuli su se u zlatom izvezene narodne nošnje i nudili pripravke od mesa pastrve različitih živih boja, za koje se teško moglo reći da je riječ o ribi. 
Na štandu drugog proizvođača koji se bavi eko-čajevima hostesa sjedi u ogromnoj šalici za čaj; a proizvođači eko-pripravaka od kokosa svoj su štand ukrasili povećom kolibicom u obliku kokosa. No, ponekad se i na neatraktivno uređenim štandovima može doći do zanimljivih otkrića: tako sam na štandu katalonske vinarije Lacrima Baccus, koja je predstavljala ekološki proizvedeni čuveni španjolski pjenušac Cava, saznao da je jedan od tradicionalnih sastojaka te kupaže i – malvazija. Naravno, neka njihova malvazija, ne ova naša.
[metaslider id=”960″]
Rezimirajući dojmove s posjeta ovom monumentalnom sajmu, uz nadahnuće osjetio sam i dvostruku žalost: prvu, jer na sajmu nije pokazano ništa iz Istre, a moglo se; i drugu, jer u Istri još nemamo dostojan sajam ekološke poljoprivrede, a imalo bi se što pokazati, i našeg i gostujućeg. Možda Biofach bude nekom drugom nadahnuće da se obje ove žalosti pretvore u radosti.
Davor ŠIŠOVIĆ
