Svakoj istarskoj vinariji i svakom istarskom vinogradu mogli bismo pronaći neku osobitost, originalnost, specifičnost ili atrakciju, no vinogradi vinarije Anđelini iz Velanovog brijega ponad Pazina mogu se podičiti s čak dvije: na najvišem su položaju u Istri, na nadmorskoj visini od 475 metara; i u samom su geografskom središtu Istre, o čemu svjedoči i kamena oznaka postavljena pred stotinjak godina. Ranko Anđelini se voli skromnije izraziti da ima „najviši komercijalni vinograd u Istri”, dopuštajući mogućnost da netko ima loze na još više metara nad morem, ali da je neka aktivna vinarija u pitanju, već bi se time pohvalila.
Naravno, nisu svi Anđelinijevi vinogradi na tom krovu Istre, 475 metara nad morem, već samo onaj na koti Cesarovac, a blagodat takvog položaja je višestruka: tu uvijek puše neki vjetar, što sprečava razvoj bolesti na lozama; jutarnje rose ovdje brzo ishlape, a mraz ne stvara probleme kao u nižim predjelima, pogotovo u pazinskoj kotlini. Ranko Anđelini pokrenuo je modernu proizvodnju vina oslanjajući se na stoljetnu obiteljsku vinarsku tradiciju. Njegov djed Ciril Velan nekoć je radio u pazinskoj Poljoprivrednoj školi pa je u obiteljskom vinogradu posadio mnoge svjetske sorte („Imamo neke sorte za koje i ne znamo koje su”, komentira danas Ranko Anđelini), sam je radio i bačve, i narednim generacijama svojih potomaka usadio ljubav prema vinu i vinogradarstvu. Današnjoj vinariji Anđelini uz Ranka doprinosi i njegova supruga Klaudija koja je zadužena za vođenje degustacija, sin Dominik upravo dovršava doktorat na porečkom Institutu za poljoprivredu i turizam i sve više se posvećuje obiteljskoj vinariji, a pojačanje mu je djevojka Marta Sivec, i sama magistar vinogradarstva i vinarstva s dragocjenim iskustvom rada u legendarnoj kalifornijskoj vinariji Grgich, Rankov brat Duško brine o vinogradu, dok Dominikov brat Marin i sestra Magdalena kad zatreba pomažu pri berbi, punjenju, dostavama, degustacijama…
Zanimljivo je da će, kad ga se upita o najvećim uspjesima, uz Decanterove zlatne medalje za kupažu Domenico i malvaziju Filomena, te brončanu Decanterovu medalju za Pazinsku malvaziju i broncu za Filomenu na International Wine Challengeu, Ranko Anđelini spomenuti i studentske dane 1980-tih kada je na fakultetu napravio svoj prvi pjenušac klasičnom metodom i svoj prvi rose, te 1993. godinu kada je na prvoj izložbi vina u Gračišću (jednoj od prvih lokalnih vinskih smotri u Istri tih godina) njegova malvazija bila proglašena najboljom! Dolazile su zlatne medalje kasnije i sa smotri u Mađarskoj, i iz Slavonije, i naravno s Vinistre, ali prvi uspjesi se uvijek pamte.
Svih petnaestak hektara Anđelinijevih vinograda leži u krugu od četiri kilometra, na tri osnovne lokacije: na Velanovom brijegu, kod Lindarskog Križa, i u okolici Gračišća, a ka najvišoj koti od 475 metara streme s početne visine od 450 metara nad morem. U tim vinogradima rastu malvazija, merlot, chardonnay, cabernet sauvignon, syrah, i tek odnedavna teran, od čijeg mladog nasada Anđelini očekuje da, kada dođe u rod, opovrgne predrasude da na Pazinštini odnosno u središnjem dijelu središnje Istre teran ne može dati najbolje što može.
Od grožđa iz ovih vinograda nastaje sedam etiketa vinarije Anđelini, a vinska paleta ove vinarije je malo nestandardna i neuobičajena za istarski prosjek. Kao prvo, takozvanu baznu ili mladu malvaziju koja se puni na proljeće ova vinarija – ne proizvodi. Najmlađa Anđelinijeva malvazija je Pazinska malvazija, tako nazvana u spomen negdašnje čuvene Pazinske malvazije koju je – od istog grožđa i iz istog, danas 60 godina starog vinograda – nekoć davno proizvodilo riječko Istravino, ubiralo za nju lijepe medalje i izvozilo je diljem zapadne Europe. Ranko Anđelini smatra da malvaziji treba dati vremena u podrumu, i zato ju dulje drži u inox bačvama na finom talogu, uz miješanje, i puni je tek uoči sljedeće berbe, a dodatno odležavanje poželjno je i u boci. „Na taj način malvazija zadržava svježinu, a dobiva na punoći, i vrlo zahvalno može pratiti raznolika jela, od ribe, lakše pašte, svježijih sireva, pa do onih kompleksnijih, a idealan je par i pazinskom cukerančiću”, objašnjava Anđelini. U prodaji se još uvijek može naći Pazinska malvazija iz berbe 2018., koja je još i danas podatna i svježa.
Druga etiketa je također malvazija, ali se zove Filomena, za nju se grožđe bere tjedan dana kasnije nego za Pazinsku malvaziju, a posebnosti njezine vinifikacije su dva dana hladne maceracije te djelomično dozrijevanje u drvu. Naime, trećina sirovine za Filomenu odležava u bagremovom barriqueu, dok dvije trećine ostaje u inoxu; sljubljuju se nakon deset mjeseci i zatim se „kompletirana” Filomena puni u boce. Ova je malvazija punija i kompleksnija ali sa zadržanom svježinom, čak i s potencijalom za starenje, a pogodna je za pratnju kompleksnijih jela, za jaču ribu i jače sireve, za istarske suhomesnate proizvode te za lakšu svinjetinu.
Magdalena je treća Anđelinijeva etiketa, a riječ je o kupaži otprilike 60 posto chardonnaya i 40 posto malvazije, omjer se ovisno o godini može lagano i mijenjati. Magdalena potječe iz vinograda na samom vrhu Velanovog brijega u kome rastu obje sorte, pa je to zapravo single vineyard vino, ili field blend, kako to neki zovu. Obje sorte se beru i prerađuju zajedno, što je zanimljivo jer je u vrijeme te berbe, početkom rujna, chardonnay u punoj zrelosti, što mješavini daje punoću okusa i kompleksnost, a to se upotpunjuje svježinom malvazije koja chardonnayu u nekim godinama nedostaje. Slično kao kod Filomene, i sirovina za Magdalenu prvo prolazi kroz dva dana hladne maceracije, zatim polovica ukupne količine odležava u hrastovom barriqueu dok druga polovica odležava u inoxu, i nakon deset mjeseci obje se polovice spajaju i zatim se Magdalena puni u boce. Magdalena je mekana na okusu i odlično prija uz školjke, kozice ili pak piletinu s azijskim začinima.
Bijeli dio palete vinarije Anđelini zaokružuje pjenušac D’Angelo, proizveden klasičnom metodom od 60 posto chardonnaya i 40 posto malvazije. Njegova proizvodnja traje 18 mjeseci od dana berbe, a bazno vino odležava desetak mjeseci na finom talogu. Degoržiranje se obavlja u podrumu, a ekspedicijski liker je, kaže Dominik Anđelini, „tajna kuće”, no konačni rezultat odiše i punoćom i svježinom. Rose se kod Anđelinija radi u suhoj inačici, od merlota, a boju dobiva „saignee” metodom: kompletni masulj u tanku odležava 3-5 sati, a zatim se tekućina otoči bez prešanja.
Crna strana palete vinarije Anđelini otvara se cabernet sauvignonom nazvanim Centrum: upravo je to vino za koje grožđe raste u najvišem istarskom vinogradu (u neposrednom susjedstvu grožđa od kojeg se radi Magdalena) i u geografskom središtu Istre, odatle mu i ime. Prvi Centrum, iz berbe 2018., bio je čisti cabernet sauvignon, ali je u sljedećoj berbi 2019. popola sljubljen s merlotom; ta berba još nije na tržištu. Centrum se drži na maceraciji osam dana, i zatim 20 posto sirovine godinu dana leži u korištenom barriqueu dok se 80 posto kroz to vrijeme drži u inoxu; potom se sljubljuje i puni u boce. Centrum je zamišljen kao lakše i pitkije ljetno crno vino, idealno za pratnju lakših mesnih jela, svinjetine, gulaša, tune na žaru, pečenih kestena, i ne bi smio imati više od 13 posto alkohola.
Sedma Anđelinijeva etiketa je prava zvijezda, ovjenčana Decanterovom zlatnom medaljom, a zove se Domenico. To je kupaža cabernet sauvignona, merlota i nešto malo syraha, a omjer te tri sorte određuje se prema kvaliteti grožđa u svakoj pojedinoj godini. Merlot i syrah beru se i vinificiraju zajedno, cabernet sauvignon odvojeno od njih odnosno 15-20 dana kasnije, obje komponente zasebno odležavaju 12-14 mjeseci u različitim bačvama odnosno u barriqueu od francuskog, američkog i slavonskog hrasta, zatim se sljubljuju, pune, i Domenico zatim još pola godine odležava u boci. Rezultat je puno i strukturirano vino koje međutim nema džemastih aroma već obiluje notama svježeg tamnog voća i papra. Domenico je vino za jača jela, steakove, fiorentine, za roštilj, ali i s potencijalom za starenje.
Ova respektabilna vinska paleta pokazuje jasan stav, stil i put kojim želi ići vinarija Anđelini, no je li to sve, ima li još želje i prostora za igru? Ima, naravno. Dominik Anđelini najavljuje „igranje s desertnim vinom” odnosno vinom od prosušenog grožđa malvazije uz vjerojatni dodatak malo muškata, a i novozasađeni teran će, kada dođe u rod, poslužiti za iskušavanje raznolikih ideja, no dok prvi Anđelinijev teran dođe u bocu proteći će još barem šest-sedam godina. Iz narednih berbi moglo bi biti i pjenušavih novosti, jer kako kažu Ranko i Dominik Anđelini, „shvatili smo da imamo dobar položaj za proizvodnju baznih vina za pjenušce, jer grožđe lijepo dozrije, a zadržava visoku razinu kiselina, pa su nam u planu još neki pjenušci različitih tipova i duljine dozrijevanja”.
Osim po vinu, obitelj Anđelini poznata je i po svome pčelarstvu odnosno medu i drugim pčelinjim proizvodima, pa će vas, kad posjetite kušaonicu u njihovoj vinariji na Velanovom brijegu, ponekad dočekati i slatko iznenađenje u sljubljivanju vina s medom i drugim darovima istarske zemlje.
Davor ŠIŠOVIĆ
