Zapadni i jugozapadni dio središnje Istre, otprilike na potezu od Karojbe do Žminja, nikad nije bio na glasu kao vinorodni kraj, no posljednjih godina i u tom području niču vinarije koje vode školovani i entuzijazmom ispunjeni mladi vinari, dajući novi kvalitativni zamah obiteljskoj vinarskoj tradiciji. Najmlađa vinarija među takvima u središnjoj Istri je vinarija obitelji Radanović u selu Zovići nedaleko Trviža. Vodi ju mladi vinar Luka Radanović, koji je prije tri godine završio studij vinarstva u Poreču, a odmah nakon diplome počeo je peći vinarski zanat zaposlivši se u vinariji Fakin u Motovunu. Zanimljivo je da je i njegov otac Ivan također agronomske struke. Posao su načelno podijelili tako da se Luka brine za podrum a Ivan za vinograd, no kako je to obično u obitelji, svi rade sve što treba; a u posao je uskočila i Lukina sestra Mikaela Šajina koja se brine za marketing obiteljske vinarije.
Do prije desetak godina Radanovići su obrađivali mali vinograd od osamstotinjak čokota, proizvodeći vino samo za osobne odnosno kućne potrebe. Tada su međutim počeli sa sadnjom mladog vinograda, i 2015. godine napunili svoje prve butelje, tek nešto manje od tisuću komada. Danas obrađuju jedan hektar vinograda u kome rastu malvazija i teran, a povrh te dvije monosortne etikete proizvode još i poluslatki muškat od grožđa nabavljenog iz okolice Momjana. Te iste godine kad su počeli flaširati, nabavili su i prve modernije bačve s opremom za hlađenje, iako su i prije bili skloni modernijim tehnologijama u vinarstvu, pa su u nedostatku opreme u vrijeme fermentacije bačve hladili – ledom.
U svojim prvim vinarskim godinama Radanovići su svoja vina slali samo na Smotru vina središnje Istre u Gračišću, i tamo osvojili nekoliko zlatnih i srebrnih medalja. Ove godine su prvi put svoju malvaziju poslali i na Vinistru, te ostali ugodno iznenađeni kad su za nju dobili zlatnu medalju, a s ocjenom od 87,67 bodova njihova je malvazija plasirana oko desetog mjesta u ukupnom poretku, i čak je sudjelovala u pripetavanju odnosno dodatnom ocjenjivanju za šampionski naslov! Ovaj ih je uspjeh potaknuo da se potrude biti malo vidljiviji, napravili su redizajn etiketa, i po prvi put su se uključili i u Dan otvorenih vrata vinskih podruma Istre. Vinoljupci koji na Wine Day obilaze podrume širom Istre tako će u nedjelju imati prigodu posjetiti ih u njihovoj vinariji smještenoj na najvišoj točki sela Zovići, na nadmorskoj visini od 412 metara, s prekrasnim pogledom na okolicu, i lijepo uređenim okolišem, kojim dominiraju dva impozantna hrastova stabla. Upravo su ta dva hrasta zaštitni znak njihovih etiketa: u staroj verziji dizajna stabla su bila srebrna na crnoj podlozi, a u novoj su verziji na bijelu etiketu utisnuti duborezom bez boje, tako da ih se može nazrijeti tek kad se boca uzme u ruku.
Vinograd im je na nešto nižoj poziciji, na oko 350 metara nadmorske visine, na crvenoj zemlji i na ravnom zemljištu s redovima položenima u pravcu istok-zapad. Tlo na kojem je zasađen vinograd bilo je vrlo kamenito i trebalo ga je temeljito počistiti od kamenja, trebalo ga je i dobro nagnojiti da vinograd krene, a od posađenih oko tri tisuće loza možda ih se tek desetak nije primilo, pripovijeda Luka Radanović. Između redova se ore a oko trsova se okopava, zimi se u svakom drugom redu posije djetelina koja se poslije zaore, lozama se smanjuje lisna masa, a na teranu se i prinos smanjuje na kilogram po trsu, to su neke od mjera kojima otac i sin Radanović nastoje što bolje iskoristiti potencijal svoga vinograda, a zlatna medalja za malvaziju iz berbe 2020. velika im je nagrada za uloženi trud.
Malvaziji se mladi diplomirani vinar-vinogradar Luka Radanović posebno posvetio, a posebno mu je izazovno bilo spojiti potencijale 70 godina starih loza, koje daju vrlo mali prinos ali je grožđe zato izvrsne kvalitete, s prvim urodima mladog vinograda. Prinos na malvaziji nije kontrolira, ostavljeno je da rodi koliko može, a nakon berbe u standardnom terminu sredinom rujna prvi put su grožđe najprije muljali. Ranijih godina su grožđe prešali bez prethodnog muljanja, no pokazalo se da se s muljanjem ipak postižu bolji rezultati. Dalja vinifikacija obavljena je bez ikakve maceracije, hladna fermentacija potrajala je mjesec dana, nakon pretakanja vino je odležavalo u inoxu do punjenja u boce početkom svibnja.
Prva malvazija vinarije Radanović nagrađena Vinistrinom zlatnom medaljom ima 13 posto alkohola, lijepe je zelenkasto-slamnatožute boje, s cvjetnim mirisima među kojima dominira bagremova nota, a s vremenom se javlja i nota žute šljive. Okus joj je živahan, svjež i lepršav ali u njemu ništa ne strši, u aromama se osjeća više cvijeća nego voća, na nepce ponovno dolaze i žute šljive, a u retro okusu pojavit će se i jezgra oraha, i korica domaćeg kruha. Luka Radanović bi ovu svoju malvaziju preporučio uz laganiju paštu na bijelo, s gljivama ili šparogama, ili pak uz carbonaru, a lijepo bi išla i uz sireve.
Naravno da smo kušali i ostala vina iz trenutačne ponude vinarije Radanović, počevši od malo starije malvazije iz berbe 2019., koja je bojom tek malo više žuta od ove svježe, a arome su joj malo jače i reskije pa je pogodna za pijenje i uz neku jaču hranu. Kušali smo i teran iz berbe 2019. kojega je dio odnjegovan u inoxu a dio u tonneau bačvi (teran iz 2020. još odležava), s 13 posto alkohola, prozračne rubinske boje, intenzivnih voćnih mirisa ali nježnog i ugodnog okusa u kome dominiraju arome borovnice, kupine i suhe šljive. Treća etiketa ove vinarije, poluslatki muškat bijeli, također je izvrsno vino složivo s raznovrsnim desertima, od cukerančića do svadbene torte.
S vjetrom u leđa u vidu ovogodišnje zlatne Vinistrine medalje, Luka Radanović kani svoju vinariju u naredne dvije-tri godine još razvijati. Već planira novu sadnju, i to sauvignon blanca i merlota; vinsku paletu će proširiti za još najmanje tri etikete i to odležanu malvaziju, rose od terana te kupažu terana i merlota, a uskoro će službeno otvoriti i kušaonicu s wine shopom u sklopu vinarije, maleni ali vrlo ukusno uređeni prostoru koji stane najviše dvadesetak kušača. No, od proljeća, pa kroz cijelo ljeto i još bar u toplijem dijelu jeseni, kod Radanovića u Zovićima će vino biti najugodnije kušati upravo u hladu stoljetnih hrastova, u ambijentu kakav ima malo koja vinarija u Istri.
Davor ŠIŠOVIĆ
