Saša Špiranec, koji je asistirao Gianfrancu Kozloviću u vođenju radionice „Evolucija ili revolucija malvazije”, s dvoranom ispunjenom radoznalim kušačima srdačno je podijelio oduševljenje konstantnošću i progresivno rastućim vrlinama Kozlovićevih malvazija. Na kušanje je bio ponuđen raspon od 2016. pa do 2020. godine, iz tri različite linije. Najprije se kušala standardna odnosno bazna Kozlovićeva malvazija iz 2020., napravljena od grožđa iz više vinograda, koju je Špiranec opisao kao „intenzivnu u ustima”, kod koje se, dok se pije, osjeća njezina „slast, slanost i mineralnost”, uz zaključak da ova malvazija „bridi na jeziku što je sasvim dovoljno da znam da pijem genijalno vino”.
Sljedeća u nizu bila je malvazija Selekcija 2019., iz mlađih terasastih vinograda, za koju je grožđe probrano i nakon berbe je prošlo kroz 24-satnu kriomaceraciju. Ta je malvazija od prethodne osjetno zrelija, intenzivnija i mekša te pruža, kako se izrazio Špiranec, „autentični okus malvazije”.
Slijedila je opet bazna Kozlovićeva malvazija ali iz berbe 2018., a za nju je Špiranec rekao da je „malo svježija od Selekcije, ali nježnija i razvijenija nego ona iz 2020. te pruža krasnu aromu malvazije i u aftertasteu”. Iako su od berbe prošle četiri godine, ova je malvazija, ocjenjuje Špiranec, u svojoj top-formi.
Iz vinograda koji se posljednjih godina uzdigao do ranga najhvaljenije istarske vinogradarske lokacije stiže malvazija Santa Lucia 2018., od prethodnih različita po tome što je godinu dana odležala u drvu, i po tome što je, riječima Saše Špiranca, „snažnija, bolje konstruirana i kompleksnija”, a nakon nje je kušana malvazija Selekcija 2017. za koju je pak Špiranec rekao da je „i ovo pet godina staro vino još uvijek u izvrsnoj kondiciji”. U završnici ove uzbudljive radionice ponuđena je malvazija Santa Lucia 2016., a za nju Špiranec nije štedio riječi hvale: „Ovo je veličanstveno vino, intenzivno, živahno, elegantno, dugotrajno, titravo i slasno”.
Između kušanja, Špiranec i Kozlović su, razmjenjujući informacije, ocjene, prognoze i dijagnoze, doista dočarali što se to događa s malvazijom, pogotovo kod Kozlovića, u zadnjih desetak godina. „U prvih dvadesetak godina naučili smo sve što se moglo o raznim tehnikama vinifikacije, pa je na red došlo i učenje o važnosti terroirea. Moći ćemo reći da smo uspjeli tada kada neke naše položaje afirmiramo tako da ih potrošači mogu prepoznati u čaši”, objasnio je Gianfranco Kozlović.
„Vrijeme razotkrije vino, pa se tako dobra svježa malvazija može razotkriti tek na jesen”, jedna je od Špirančevih zamjedbi, a Kozlović pak poručuje kako bi bez ekstremnih metoda vinifikacije posebnost položaja ili berbe trebalo uloviti u vinogradu. Sličnosti i razlike između šest Kozlovićevih malvazija ponuđenih na kušanje u ovoj radionici svojevrsni su putokazi o Kozlovićevim istraživanjima novih mogućnosti njegovih vinograda jer, kaže on, „najbolje što dolazi od prirode imamo u vinogradu, i to u podrumu moramo sačuvati na najbolji mogući način”. Svoja vina ubuduće Kozlović želi raditi na što prirodniji način, koristeći što manje sumpora, da vina budu „na granici rustike ali da ne idu u brown-orange”, a ova je radionica pokazala, poručio je na kraju Kozlović, da se osim o terroireu počinje ozbiljnije razgovarati i o pojedinim berbama.
Davor ŠIŠOVIĆ
