Odlična je ideja Turističke zajednice grada Rovinja i rovinjske gradske uprave bila organizirati proljetnu gastro-vinsku šetnju dijelom trase negdašnje pruge Kanfanar-Rovinj, a odlična je bila i izvedba, zahvaljujući prekrasnom proljetnom danu s mnogo sunca i tek nešto malo laganog vjetrića, ali i zahvaljujući minucioznoj organizaciji koja je brinula o mnogim detaljima, privlačnoj ponudi koja je hodače čekala na osam okrjepnih postaja, i naposljetku zahvaljujući obilju pozitivne energije koju su sa sobom donijeli sudionici ove ekspedicije, željni druženja i uživanja u domaćim delicijama i u domaćem prirodnom ambijentu.
Ta negdašnja a danas nefunkcionalna željeznička pruga Kanfanar-Rovinj, dugačka dvadesetak kilometara, bila je odvojak pruge Divača-Pula, a prvi vlak iz Kanfanara u Rovinj stigao je 19. kolovoza 1876. godine. Zadnji vlak ovom je prugom prošao 10. listopada 1966. godine. Nakon zatvaranja, trasa pruge bila je desetljećima zanemarivana a njezine izvijene tračnice bile su omiljena meta lovcima na neobične fotografske motive. Tek je nedavno duž trase ove pruge uređena 22 kilometra dugačka biciklističko-pješačka staza, a njenim manjim dijelom prolazila je i trasa ovog po prvi put organiziranog eno-gastro-rekreativnog pohoda nazvanog Štrika ferata olive oil wine walk.
Pripreme su počele još u vrijeme važenja epidemioloških mjera, pa su se zainteresirani sudionici morali prijaviti on-line, uz mogućnost izbora termina polaska između 9 i 12 sati. Formirane su skupine od po petnaestak hodača, koje su uz pratnju vodiča kretale svakih pola sata. Odmah na startu, na „nultoj” postaji, ponuđeni su na kušanje aperitivi rovinjske destilerije Darna koja baštini stogodišnju tradiciju proizvodnje likera u Rovinju, a prva ponuđena čašica bio je naravno njihov poznati i višestruko nagrađivani pelinkovac.
Kad bi formirana grupa krenula, već nakon nekoliko desetaka metara zastala bi na prvoj postaji, na kojoj su ponuđena vina vinarije Lunika iz sela Brajkovići kod Kanfanara, i sirevi sirane Vesna iz Loborike, koji su i na idućim postajama pratili ponuđena vina Rovinjštine. Sommelier Siniša Škaberna vrlo je nadahnuto interpretirao ponuđena vina, i cijelu priču vinarije Lunika koja je cjelokupni svoj asortiman vina iz ekološke proizvodnje izgradila upravo oko uspomena na negdašnju prugu Kanfanar-Rovinj. Malvazija Prima volta i teran Tender koji su se tu mogli kušati tek su dva djelića Lunikine vinske interpretacije priče o ovoj pruzi, i poslužila su kao izvrstan doživljajni uvod u cijeli pohod, tempiran na 4-5 sati hodanja uključujući i zadržavanja na okrjepnim postajama.
Između prve i druge postaje najduža je hodačka dionica, koja prolazi baš po trasi negdašnje pruge. Tračnice se mjestimično još uvijek naziru ispod nasutog makadamskog pokrova, a na mostićima odnosno pružnim nadvožnjacima vidljive su u cijelosti, podsjećajući nas da su se neki naši preci desetljećima unatrag ovuda vozili vlakom. No, teren je prilično ravan pa hodanje nije nimalo naporno, pa možemo pratiti kako se krajolik postupno mijenja kako od obale, odakle smo startali, krećemo prema rovinjskom zaleđu: iz turističke zone prolazimo kroz stambenu, da bismo nakon nekoliko stotina metara ušli u poljoprivrednu zonu, hodajući duž rascvjetalih voćnjaka, obrađenih polja, brojnih vinograda i maslinika.
Druga je postaja srce poljoprivrednog imanja obitelji Dobravac, i tu su nas, pod još neprolistalom pergolom ispred gospodarske zgrade, dočekali Damir Dobravac sa svojim izvrsnim vinima nazvanim po glazbenim pojmovima, te ekipa rovinjske Mirne s ukusnim ribljim zalogajima. Dobravac je ponudio dvije inačice svoje svježe malvazije: klasičnu Suitu i maceriranu Sonatu, koje su se svojom svježinom i aromatskom širinom vrlo lijepo sljubile s dvije vrste paštete od tune iz Mirninog asortimana: jedna je bila ona obična, a druga s – ajvarom. Izloženi su bili i drugi Mirnini proizvodi, među kojima najviše u oči upadaju konzerve iz serije popularnih Eva sardina, dok je Dobravac izložio i rariret u ponudi istarskih vinarija: vinski ocat, i to bijeli i crni. Bilo je, čuli smo i ranije od drugih vinara, kompliciranih birokratskih problema u registraciji proizvodnje vinskog octa, no sada se ocat može legalno proizvoditi i stavljati na tržište, pa ova kisela novost iz vinarije Dobravac svakako veseli. Za oproštaj s ovom postajom moglo se kušati i Dobravčev slatki odnosno passito muškat Allegro, friško okićen zlatnom medaljom s ovogodišnje Vinistre.
Valjalo je krenuti dalje: od druge postaje put prema trećoj skreće s trase bivše pruge, i kroz nekoliko narednih postaja koje su dosta blizu jedna drugoj, vodi kroz šumarke, polja i vinograde. Na trećoj postaji čekala su nas ulja Olea Magica, Alden bakalar na kruhu, i vina Vivoda, pružajući više zanimljivih mogućnosti za kušanje i kombiniranje okusa. Na četvrtoj postaji, s ponudom Collis vina i maslinovih ulja, dodatak je bio sir, no pažnju je posebno privlačila dotad nepoznata mi crna kupaža Trinitas (teran, merlot, cabernet sauvignon) vinarije Collis, ukusno i vrlo perspektivno vino o kome će se, nadam se, još pričati. Collis maslinovo ulje je, podsjetimo, šampion ovogodišnje Antonje u Rovinjskom Selu, odnosno smotre maslinovih ulja Rovinjštine.
Sljedeća postaja bila je smještena u jednom lijepom vremešnom masliniku, a tu su nas dočekala vina vinarije Herak-Smoljan, malvazija i teran, a nakon još malo hodanja na šestoj su se postaji mogla kušati vina vinarije Grota, malvazija i merlot, i pršut pršutane Buršić iz Vodnjana. Od te postaje put se opet vratio na trasu pruge, ali sada natrag pravcem prema moru, i doveo nas do sedme, najljepše postaje na cijelom ovom pohodu, smještene uz drevnu crkvicu Sv. Tome Apostola. Tu su, prikladno, uz sireve ponuđena vina vinarije San Tommaso, među kojima je najveće oduševljenje hodača-kušača izazvao slatki pjenušac od muškata. Kako je to bila pretposljednja postaja na cijelom pohodu, odnosno posljednja prije one ciljne, naša je grupa, već pjevački i plesno raspoložena, pričekala sljedeću, pojačanu harmonikašima, pa je u predobrom raspoloženju i s ne previše žurbe put nastavljen prema obali odnosno prema posljednjoj, osmoj postaji. Nismo ni primijetili da smo od sedme postaje pa do osme odnosno cilja prohodali najdulju dionicu na cijelom pohodu!
A na samom kraju puta dočekalo nas je primjereno iznenađenje: istarska supa! Vrijedni članovi udruge Agrorovinj, koji sve žustrije i kreativnije promiču istarsku supu, dopremili su do plaže pokretno ognjišće i na njemu pripremali prepečeni kruh, ali prigodno i prepečenu pincu, za dvije varijante istarske supe kojom su se hodači zasluženo krijepili nakon sedamkilometarskog pješačenja rovinjskim zaleđem.
Uživanje je bilo sudjelovati na ovom prvom Štrika ferata olive oil wine walk pohodu i nadam se da će takvih ubuduće biti još. Ovaj sve popularniji oblik eno-gastro-rekreativnih turističkih programa polako prekriva cijelu Istru – već nekoliko godina se takvi wine&walk pohodi organiziraju u sjeverozapadnoj Istri, primjerice lani su u jesenjem terminu održani u Bujama, Taru i Novigradu, ovo je prvi rovinjski, čujem da se priprema nešto slično i u središnjoj Istri, a pokazalo se da je interes sudionika za ovakva događanja velik, internacionalan, i konstantan bez obzira u koje se doba godine održavaju. U našoj grupi bilo je, primjerice, ljudi iz cijele Istre ali i iz Dalmacije, bilo je i nekoliko Čeha, a moglo se čuti razgovaranje i na njemačkom i engleskom; vjerojatno su i druge grupe bile sastavom jednako šarolike. Dobra organizacija, čije detalje ne primjećuješ jer je sve što ti može zatrebati na svom mjestu, lijepo vrijeme i dobro raspoloženje oplemenili su ovaj pohod vrijedan pamćenja, a pogotovo – ponavljanja.
Davor ŠIŠOVIĆ
