Istočna Istra polako ali sigurno, povremeno čak i vrlo atraktivno, otkriva svoje dosad skrivene i zatomljene enogastronomske tajne. Taj dio Istre dosad nije slovio kao posebno atraktivno enogastronomsko odredište, ali posljednjih se godina tu događaju lijepe promjene. Da ne idemo previše u širinu, zadržimo se na području općine Sveta Nedelja, koju u Istri mnogi poistovjećuju s općinskim sjedištem Nedešćinom (jer nam se malo teško priviknuti da se općina i njeno sjedište ne zovu isto). U toj dakle relativno maloj općini aktivno je šest vinarija i tri agroturizma, a dodamo li tome i prirodne i pejzažne atrakcije, ovdašnja Turistička zajednica ima sasvim dovoljno materijala za atraktivne enogastronomske programe kojima u posljednje vrijeme i privlači u ovaj kraj sve više ljubitelja dobrog zalogaja i dobre kapljice.
Jedan od takvih događaja je prvi put organizirana vinska šetnja Stazom kalića i bukalete, novog rekreativnog i eno-gastro-turističkog sadržaja u općini Sveta Nedelja koji je ovim wine & walkom imao i svoju javnu premijeru. Vrlo uspješnu, recimo odmah na početku, između ostalog i zato jer je dan za koji su vremenske prognoze bile katastrofične na kraju ispao prekrasan, u početku malo oblačan ali suh, da bi se u nastavku dana potpuno razvedrilo a sunce je počastilo hodače i kušače svojom ugodnom toplinom. U daljini, Učka je bila obavijena „klobukom”, tamnim oblačnim pokrovom koji prema narodnim predajama navješćuje loše vrijeme, ali do Nedešćine, Šumbera, Eržišća, Klapčića i ostalih mjesta obuhvaćenih rutom Staze kalića i bukalete vremenski poremećaji nisu stizali.
Sudionici prvog wine & walka u istočnoj Istri okupili su se pokraj nogometnog igrališta u Nedešćini, a kao gutljaj dobrodošlice ponuđene su im rakije i likeri destilerije Turinela iz sela Mali Turini u općini Sveta Nedelja i vina labinske vinarije San Martino koja svoje vinograde ima na području općine Sveta Nedelja. Kod Turinele odlučio sam se za fini i sasvim lagani limoncelo, a kod San Martina za vrlo lijepi merlot Superiore, pravu okrjepu pred početak hodanja.
Stotinjak sudionika prve vinske šetnje Stazom kalića i bukalete krenulo je zatim u pravcu vinarije Romeo, do koje se stiglo vrlo brzo, nakon samo nekoliko minuta hoda. Tu je uslijedila prava okrjepa: agroturizam Kaštel Pineta ponudio je svoj obilni hladni pjat sa suhom vratinom, suhim ombolom, sirom, svježim sirom s tartufima i domaćim kruhom, što smo mogli sljubljivati s jako zanimljivim vinima vinarije Romeo, među kojima su meni osobno pažnju najviše privukli crnjaci, teran i cabernet sauvignon.
Vinarija Romeo, jedna od najstarijih u ovom kraju, ima zanimljiv dizajn etiketa, svatko tko ih prvi put vidi pita o čemu se radi i što predstavlja šupljina nepravilnog oblika na sredini etikete, a domaćini će rado pojasniti da je to – silueta općine Sveta Nedelja. Baš domišljato! Neočekivano ali s velikim zadovoljstvom, uz ponuđena vina kušao sam preko reda i slatki mošt od malvazije, direktno iz bačve, kojeg mi je natočio živahni osnivač ove vinarije, Romeo Licul, tumačeći kako je mošt savršen i kako će od njega nastati odlična malvazija.
Slijedila je malo dulja hodačka dionica kojoj je odredište bio agroturizam Giovanna Allegra, vrlo prijatno imanje na kome bi bilo lijepo provesti par dana odmora. Vrijedna ekipa ovog agroturizma pripremila je palentu sa šalšom, pancetom i sirom, a tu nam se predstavila i vinarija Kos svojim zasad standardnim repertoarom: teran, malvazija i rose. Vinarija Kos je među novijima odnosno tek odnedavno se javno predstavlja, pa će biti zanimljivo pratiti kako se razvija i koja će nova vina ubuduće plasirati.
Od Šumbera, gdje se nalazi agroturizam Giovanna Allegra, staza dalje vodi duž četiri tradicionalna hidrografska objekta koji su u prošlosti imali važnu ulogu za život ljudi ovoga kraja. Prvi je od njih kalić Dužica, uska i izdužena udubina u živoj stijeni čije je dno obloženo glinom kako bi se voda zadržavala i služila za napajanje kako stoke tako i divljih životinja. Pokraj te nevelike lokve stoji kameno postolje, brentenjak ili oprtoljnjak, na koje se mogla odložiti brenta donijeta na leđima, pričvršćena za tijelo pomoću dugačke platnene trake zvane oprta ili plašćenica. Na to postolje odložena brenta punila se vodom pomoću manje posude, i zatim bi se bez podizanja ili saginjanja ponovno pričvrstila za leđa i odnijela kući.
Sljedeći kalić sakriven je u šumi, a zove se Čiper, što je lokalni dijalektalni naziv za krpelja. Treća voda na ovoj dionici puta najspektakularnija je na cijeloj stazi: to je velika lokva zvana Marguda, a ime je prema lokalnoj predaji dobila zato što u sredini ima udubinu koja nikad ne presuši pa ta dubina uvijek nekako mrko „gleda” namjernika. Jednom su mještani, ispričao nam je vodič, pokušali izmjeriti dubinu tog središnjeg dijela Margude privezavši sve manige (držala od alata) jedan za drugi, ali do dna ipak nisu doprli.
I pokraj Margude nalazi se kameno postolje za odlaganje brenti, a nad njezin dublji dio nadnosi se betonski „balkon” izgrađen da se s njega iz lokve zahvaća voda. Nekoć je balkon imao i koloturu za spuštanje i podizanje sića odnosno kante s vodom, a lokva je bila ograđena žicom da bi se voda sačuvala od zagađenja. Sadašnja razina vode u ovoj lokvi dosta je niža od uobičajene, koja je sudeći po boji rubnog kamenja znala biti i metar-dva viša, a po rubnim plićacima se u prošlosti znalo naći i podebljih jegulja. Mnogi su mještani proplivali u ovoj lokvi, no ona bilježi i tužnu crnu kroniku nesretnih slučajeva i utapanja.
Napuštamo Margudu i prolazeći pokraj posljednje vode na ovoj dionici staze, izvora zvanog Rupica, obzidanog tako da se do vode silazi dva-tri metra ispod razine zemlje, uskoro stižemo do treće okrjepne stanice, agroturizma Cerovac u selu Eržišće. Tu su nam pripremili itekako dobru i obilnu marendu: kiseli kapuz s krumpirom i pečenim zarebnjakom (ombolom, žlomprtom), uz koju smo pili zanimljiva vina najmlađe vinarije u općini Sveta Nedelja, prije dvije godine osuvremenjene (naravno, na zasadama stare obiteljske vinarske tradicije) vinarije Prskalo. Uz odličnu lagano slatkastu malvaziju, posebno je zanimljiva crna kupaža vinarije Prskalo, sastavljena od šest autohtonih i internacionalnih sorti grožđa.
Dobro okrijepljeni i osnaženi novim energijama, krećemo na najdužu hodačku dionicu koja nas vodi najprije još malo dalje prema istoku, a zatim nas vraća prema zapadu odnosno polazištu. Nadomak cilja još je jedna postaja u vinariji Matiška u selu Klapčići. Pomalo umorni ali još uvijek izvrsno raspoloženi hodači ispunili su veselom vrevom maleno dvorište vinarije Matiška, koja je osim po svojim izvrsnim vinima poznata i po tome što je jedan od predaka današnjeg njenog vlasnika Bojana Kiršića kao mornar na brodu Carpathia spašavao brodolomce s Titanica.
Završna postaja ovog desetkilometarskog pohoda kroz prirodnu, vinsku i gastronomsku baštinu općine Sveta Nedelja smještena je opet u Nedešćinu, blizu startne pozicije, u vinariju Fuhtar. Fuhtar je obiteljski nadimak kojega nosi nekoliko ovdašnjih obitelji s prezimenom Licul, vjerojatno najčešćim prezimenom u ovoj općini. Ovu vinariju vode Valter Licul i njegov sin Piero, naravno uz pomoć obitelji, a njihova su vina, uz ona vinarije Romeo, dosad najpoznatija iz ovog kraja. K tome, Valter Licul je i predsjednik udruge vinara Labinšćine Trs, živahnog udruženja koje kroz godinu, pogotovo ljeti, provodi niz promotivnih aktivnosti kojima se u javnosti jako lijepo afirmiraju sve bolja vina sa sve živahnije i brojnije vinarske scene istočne Istre.
Kod Fuhtara su sudionici pohoda osim vinom počašćeni i kolačima, završetak ove vinske šetnje obilježen je i glazbom, a zadovoljni su hodači, došavši do konačnog cilja, opuštenije razmjenjivali dojmove i najavljivali svoj siguran povratak na novo izdanje ove manifestacije dogodine. Toplo preporučujemo ovaj wine & walk svima vama koji niste bili među prvih stotinu sudionika ovog pohoda, jer ima se što vidjeti, staza vodi zanimljivim i dojmljivim krajolicima, a dobrim dijelom prolazi kroz šumarke što znači da se veći dio vremena hoda pod hladovinom. Zanimljivo je i da smo putem vidjeli više maslinika nego vinograda, a maslinova ulja iz ovog kraja također su sve vidljivija, pa ih ima čak i u vodiču Flos Olei.
Vina ovdašnjih šest vinarija također zaslužuju preporuku: malvazija je tu standardno izvrsna, u crnoj paleti lijepo se mogu prepoznavati razlike između terana, merlota i cabernet sauvignona, zasad malobrojne crne kupaže odlične su ali najavljuju ih i vinari koji ih još drže na odležavanju ili će ih prvi put napraviti iz ove berbe, a jedno od ugodnih vinskih iznenađenja Svete Nedelje su i odlični muškati.
Čestitamo Turističkoj zajednici općine Sveta Nedelja na odlično osmišljenoj manifestaciji, a za sve vas koje će ova ruta zanimati više od jedanput godišnje korisna je informacija da se pješačku stazu kalića i bukalete može obići kad god hoćete, njena trasa odlično je označena plavo-bijelim markacijama, a u turističkom uredu možete dobiti i prospekt s opisom i kartom staze te kontaktima svih uključenih vinarija i agroturizama.
Davor ŠIŠOVIĆ
