KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Zlatni mižol (2): dominirala vina rovinjske vinarije Collis

Već u svom drugom izdanju naš sveistarski mobilni vinski mikrofestival kojeg smo započeli pod imenom Zlatni žljuk promijenio je ime, i odlučili smo da se od svog drugog izdanja nadalje zove Zlatni mižol.

Na drugom, dakle, Zlatnom mižolu, održanom na Stanciji Collis kod domaćina Juraja Mastilovića, predstavili smo tri vinarije koje vina proizvode na ekološki način: rovinjsku vinariju Collis, vinariju Lunika Daniela Bastijančića iz sela Brajkovići kod Kanfanara, te vinariju Ghira Damira Mihelića iz Novigrada. Suci koji su ovaj put ocjenjivali vina bili su Sonja Jelača, Bernarda Mrak, Patrik Pilat, Siniša Škaberna, Damir Mihelić, Ružica Haber Kiš, Nenad Karleuša, Kristina Macuka, Juraj Mastilović, Daniel Bastijančić i Davor Šišović.

Veliku pomoć u pripremi i provedbi ove epizode našeg mikro festivala pružio nam je sommelier Siniša Škaberna, ne samo vrhunski vinski znalac nego i vrhunski vinski šoumen. Upravo on nas je upozorio da sve tri vinarije koje su bile uključene u ovo predstavljanje i ocjenjivanje ne vezuje samo ekološka proizvodnja, već i crvena zemlja s mnogo lomljenog vapnenca kao podloga na kojoj rastu njihovi vinogradi.

Uz kušanje prvog vina večeri, muškat Tortura 2021. vinarije Ghira, Damir Mihelić predstavio nam je svoju vinariju koju je njegov otac utemeljio 1997. a on ju je preuzeo 2015. godine. Na 3,5 hektara vinograda rastu malvazija, muškat bijeli i teran, a osim loza, na imanju se uzgajaju još i trešnje i pčele. Vina vinarije Ghira od 2021. nose ekološki certifikat, iako se ekološki pristup njegovao još i desetak godina unatrag.

Ghirin muškat nazvan Tortura iz berbe 2021. jedino je nemacerirano vino ove vinarije, a iako ga krasi lijepi slatki miris, napravljen je kao suho vino, što je za muškate u Istri prilično rijetko. Mihelić ga plasira ponajviše u riblje restorane, a lijepo se, kažu, slaže sa sirovim škampima. „Muškat se nekoć u ovom dijelu Istre i radio kao suho vino, pa ova Tortura predstavlja povratak tradiciji. Upravo takav se suhi muškat točio na bečkome dvoru”, poučio nas je također Mihelić.

Na pitanje zašto se ovo tako lijepo vino zove Tortura, Damir Mihelić imao je spreman odgovor: „Zato što se taj vinograd obrađuje na koljenima!”.

Drugo kušano vino bio je sivi pinot Makiništa fuori linea vinarije Lunika, iz berbe 2018., maceriran četiri dana i čuvan godinu dana u tonneau bačvama. Redovni Makiništa se inače macerira dva dana i odležava samo u inoxu, tako da je ovaj „fuori linea” njegova „nabrijana” verzija, koja inače tek treba izaći na tržište.

Prinos je za Makiništu vrlo nizak, 750 grama po trsu, a nakon tri godine odležavanja u boci, već prvi gutljaj ovog vina izmamio je od naših kušača uzdahe i usporedbe s „vinskim konjakom”. Svi su se složili da ovo već toliko oplemenjeno vino slobodno može još stajati i podizati svoje kvalitete.

Vinarija Lunika inače proizvodi oko 12.000 butelja godišnje u ukupno deset etiketa tematski povezanih u priču o negdašnjoj željezničkoj prugi Kanfanar-Rovinj. Grožđe dobiva s 3,5 hektara vinograda.

Damir Mihelić i Juraj Mastilović

I treće kušano vino bilo je iz vinarije Lunika: ovaj put je to bila jedna malo ekstremnija malvazija, zvana Viaggio lungo, iz berbe 2018., macerirane 210 dana i zatim čuvane godinu dana u inoxu. Ovo vino treba piti nerashlađeno i iz velike čaše, sugerirao nam je Siniša Škaberna, a nosovi kušača prepoznali su u ovom mirisnom napitku arome smokve, borovine, meda, tanina iz grožđanih koštica, i u mislima ga sljubili uz tjesteninu s botargom ili s bijelim tatufima.

Nastavili smo s još jednom markantnom malvazijom, ime joj je Vita, dolazi iz vinarije Collis, iz berbe je 2021., ima 14,5 posto alkohola, a nakon 20 dana maceracije njegovana je godinu dana u bačvama od akacije i hrasta. Kušači su u ovoj malvaziji osjetili jak utjecaj drva, pogotovo akacije, zatim blagu mineralnost i dovoljno svježine da se kroz naredne tri-četiri godine stabilizira. Juraj Mastilović je tek nekoliko dana prije ovog kušanja obavio završnu kupažu, a i na tržište ga tek namjerava pustiti, pa je za nas ovo bila svjetska premijera.

I iz vinarije Ghira kušali smo jednu malo žešću malvaziju, zvanu Madura, iz berbe 2020., s 14,2 posto alkohola. Ova je malvazija nakon 15 dana maceracije godinu dana odležala u 420-litarskoj neglaziranoj glinenoj amfori, a kušači su svoj prvi dojam o njoj izrazili opisujuči je kao laganu, pitkum, mekanu, bez „udara” na nepce, lagano gorkastu, a neki su u njoj osjetili i prvu izraženiju kiselost te večeri. Sljubljivanje s oradom kuhanom na pari nekima je bila prva gastro asocijacija.

Siniša Škaberna

Ni ovo vino još nije na tržištu, kiselina mu još strši, pa ju Mihelić kani još čuvati, zamišljajući „dobro, iskreno vino” koje će spremno za vinske sladokusce biti tek nakon pet godina školovanja, što je za malvazije trenutačno itekakva rijetkost.

Za blago „smirivanje” doživljaja nakon kušanja tih nekoliko doista uzbudljivih malvazija kušali smo bijelu kupažu 8 tamburaša 2020., iz vinarije Zvonko Bogdan, sastavljenu od sauvignon blanca, pinot bijelog i chardonnaya. Dva dojma koja smo čuli nakon prvih gutljaja govore sve. Prvi dojam iznio je Juraj Mastilović: „Dobro da smo ovo kušali i tako zorno spoznali razliku između industrije i naših ekoloških vina”. Drugi je dojam Siniše Škaberne: „Radije ću si navit njegovu ploču nego odvit njegov navojni čep”.

U raniji ugođaj vratili smo se kušajući još jednu malvaziju Vita vinarije Collis, ali ovaj put iz 2017. godine, koja je većim dijelom čuvana u hrastovim, a manjim u akacijinim barrique bačvama. Razlika u odnosu na noviju Vitu, koju smo kušali ranije, odražava želju njenog kreatora za stalnim traženjem, istraživanjem i usavršavanjem. Ova Vita iz 2017. je naravno zrelije vino od one iz 2021., ali je ujedno nježno i staloženo, mednih nota, a na okusu daje, slikovit je bio Siniša Škaberna, „slatkoću bez cukra”.

Jedan od sudaca ove večeri, Patrik Pilat, donio je kolegama sucima na ogled i jedno svoje vino, kupažu terana, merlota i borgonje, od grožđa uzgojenog u vinogradu ispod brda Šublenta kod Brkača, na Motovunštini. Vino nema imena, iz berbe je 2022., a prvi dojam ostavlja vrlo lijepim mirisom na ljubičice. Ovo vino napravljeno je za kućne potrebe, nije na tržištu, kaže njegov kreator da je do kraja provrelo odnosno suho, ali okus mu je svejedno sladak i fin, čulo se čak da bi bilo pogodno za supu i to bez došećeravanja.

Juraj Mastilović je u nastavku kušanja ponudio svoj crni adut, kupažu Trinitas od terana, merlota i cabernet sauvignona. Omjer se svake godine mijenja prema osobinama grožđa iz te berbe, a vinifikaciju karakterizira maceracija duga 25 dana te godinu dana čuvanja u hrastovom barriqueu.

Najprije smo kušali stariji Trinitas iz berbe 2018., a zatim i onaj mlađi iz 2021. godine. Starijem smo nepogrešivo „dijagnosticirali” arome višnje i čokolade odnosno kakaa, ali i ne toliko pretjerane alkoholne jakosti da bismo u njemu prepoznali i aromu čokolatina Griotte, čestu kod takvih bordoško-istarskih kupaža. Mlađi Trinitas je kod kušača čak ocijenjen kao potentniji od onog tri godine starijeg, u ovom mlađem je pronađeno više snage, ozbiljnosti i potencijala pa na njega svakako treba računati narednih godina.

Slijedio je teran Tender 2020. iz vinarije Lunika, čisti teran maceriran 29 dana i nakon toga čuvan samo u inoxu, a njegova je zanimljivost i prinos održavan na čak 1,5 do 2 kilograma po trsu. Danijel Bastijančić objasnio je da je ovaj inače po svemu odličan teran nastao jedne sezone kada sirovina zbog obilnijih padalina nije bila dovoljno dobra za drugi oblik Lunikinog terana koji se zove Karbun. Teran Karbun ovaj put nismo kušali, no neki koji ga poznaju smatraju da se radi o jednom od najboljih istarskih terana uopće.

Kad je o padalinama riječ, slijedilo je jedno poprilično iznenađenje kroz Collisovu kupažu merlota i cabernet sauvignona iz one zloglasne i kišom preobilne 2014. godine. To je vino prethodnik kupaže Trinitas, i napravljeno je samo te jedne godine, jer je od sljedeće u kombinaciju uključen i teran, a s obzirom na spomenutu kišnu godinu, zaprepašćujuće je dobro ispala ta kupaža, neki su je kušači čak ocijenili najboljim vinom večeri.

U nizu uzbudljivih crnjaka dobro je došao još jedan „prekid” odnosno „kontrolni uzorak”, i to u obliku refoška Baracija 2018. iz vinarije Clai. Konceptualno se Clai, kao „otac” istarskog ekološkog vinogradarstva i vinarstva jako lijepo uklopio u ovu večer, i sva trojica nazočnih ekoloških vinara, i Mihelić i Bastijančić i Mastilović, smatraju ga svojim uzorom i učiteljem.

Posljednje vino kušano u ovom drugom izdanju festivala Zlatni mižol bio je muškat Šćuča 2020. vinarije Ghira. Ovaj muškat potječe iz istog vinograda kao i prvo kušano vino odnosno Tortura, ali je grožđe za njega ostavljeno na trsu do sredine studenog i tada pobrano već u poluosušenom stanju. Ovaj vrlo fini poluslatki muškat, za koji nas je Damir Mihelić uvjeravao da je momjanski i da se razlikuje od muškata bijelog, iznenadio nas je aromom čokolade, i to one s tutti-frutti punjenjem.

Ovu vinskim dojmovima izvrsno ispunjenu večer zaključili smo jednom inovacijom: pored ocjena koje smo unosili u formulare i koje se planiralo tek naknadno zbrojiti, odlučili smo na licu mjesta provesti glasanje za jedno najbolje vino po izboru svakog kušača. U prvom krugu glasanja na papirićima kušači su izdvojili čak osam vina posebno vrijednih pažnje, pa smo proveli i pripetavanje odnosno ponovno glasanje za tri vina s najviše bodova iz prvog kruga. Tako je ispalo da je šampion drugog izdanja festivala Zlatni mižol postala malvazija Vita 2017. vinarije Collis.

Kad su nakon festivala kod kuće u miru zbrojeni glasovi s glasačkih formulara svih 11 sudaca, prema dodijeljenim ocjenama odnosno bodovima top-lista svih vina ocjenjivanih u Rovinju izgleda ovako:

1. Collis Cuvee 2014. – 9,18

2. Collis malvazija Vita 2017. – 8,97

3. Lunika malvazija Viaggio lungo 2018. – 8,96

4. Lunika teran Tender 2020. – 8,71

5. Ghira muškat bijeli Šćuča 2020. – 8,61

6. Ghira malvazija Madura 2020. – 8,57

7. Collis Trinitas 2021. – 8,57

8. Clai refošk Baracija 2018. – 8,36

9. Ghira muškat bijeli Tortura 2021. – 8,33

10. Collis malvazija Vita 2021. – 8,32

11. Lunika sivi pinot Makiništa Fuori linea 2018. – 8,13

12. Collis Trinitas 2018. – 7,97

13. Patrik Pilat Cuvee 2022. – 7,81

14. Zvonko Bogdan 8 tamburaša – 4

Kada združimo ocjene vina iz druge rovinjske i prve beramske epizode festivala Zlatni mižol, ukupna top-lista najbolje ocijenjenih vina izgleda ovako:

1. Radanović teran 2019. – 9,38

2. Collis Cuvee 2014. – 9,18

4. Collis Trinitas 2020. – 9,11

5. Collis Monteran 2020. – 9,01

6. Collis malvazija Vita 2017. – 8,97

7. Lunika malvazija Viaggio lungo 2018. – 8,96

8. Collis malvazija Vita 2020. – 8,85

9. Lunika teran Tender 2020. – 8,71

10. Ghira muškat bijeli Šćuča 2020. – 8,61

11. Ghira malvazija Madura 2020. – 8,57

12. Collis Trinitas 2021. – 8,57

Na samom kraju proveli smo malu anketu među nazočnim sucima o tome koja odnosno čija vina nisu nikad kušali, a željeli bi, pa su među željenim vinima i vinarijama bili nabrojani Fakin, Bastian, Meneghetti, Grbac, Anđelini, no najviše glasova za upis na listu želja dobile su vinarije Matiška i Fuhtar. Kako se naš festival Zlatni mižol nastavlja i dalje u mjesečnom ritmu, želja naših sudaca možda će se vrlo skoro i ispuniti!

Davor ŠIŠOVIĆ