Među mjestima u istarskoj unutrašnjosti koja su svoje atrakcije odlučile ponuditi kroz besplatne vođene obilaske mjestom, a na kraju takvog obilaska slijedi i mali sajam autohtonih proizvoda s degustacijom, od ovog se ljeta našao i Barban.
U organizaciji barbanske Turističke zajednice, kroz srpanj i kolovoz svake se srijede održavao program nazvan „Enjoy & explore Barban tradition”. Posjetitelje, među kojima je obično najviše bilo stranih turista, je kroz barbanske znamenitosti kao vodič i pripovjedač provodila Rossana Matejčić Miljević.
Nakon okupljanja na središnjem barbanskom trgu obilazak bi počeo od crkve Sv. Antuna Opata sa znamenitim freskama, nastavio bi se obilaskom mlađe i raskošnije crkve Sv. Nikole, a zatim bi uslijedio posjet Multimedijskom centru Trke na prstenac, gdje bi se posjetitelje upoznalo s poviješću i pravilima ovog spektakla, utemeljenog 1696. godine.
Tu se može saznati da je prvi pobjednik Trke na prstenac bio Antonio Quellis, da se u Trci svaki put natječe 16 konjanika, da se nekoć Trka održavala na blagdan Duhova, a nakon obnavljanja 1976. godine stalni joj je termin sredina kolovoza. Kako turističku povorku u obilasku prate kostimirani i mačevima naoružani članovi udruge Barbanska kula, sva ta povijesna priča još efektnije dobiva na atmosferi.
Poslastica za posjetitelje nakon izlaska iz Multimedijalnog centra svakako je bilo i prisustvovanje treningu jahača Trke na prstenac, a obilazak bi se završio posjetom malom sajmu lokalnih proizvoda, natrag na početnoj poziciji odnosno na barbanskoj placi.
Uz ponudu i kušanje proizvoda OPG-ova s Barbanštine i susjednih općina – primjerice maslinovog ulja, svježe ubranih gljiva, povrća i voća, kobasica i drugih suhomesnatih proizvoda, rakija, meda, smokava (kojima se najavljivalo predstojeću barbansku Feštu smokve i smokvenjaka koja će se održati 16. rujna) – posjetitelji su se mogli okušati i u duhovitoj varijanti Trke na prstenac u karjolama.
Glavna zvijezda ovog malog barbanskog sajma domaćih proizvoda je međutim bila jedna tradicionalna slastica čije je spašavanje od zaborava tek počelo – barbanski kolač za na pir. Za oživljavanje ovog kolača zaslužna je Mirjana Prgomet iz sela Prhati, koja ga je prvi put ispekla „za javnost” ovog proljeća i predstavila ga na Smotri vina Barbanštine.
Barbanski kolač za na pir je poveća slastica (u promjeru ima otprilike dva pedlja) prstenastog oblika, s rupom u sredini, i s ukrasima od tijesta na površini. Tijesto je žuto, a konzistencijom, aromom i okusom slično je onom za pincu, jedino se površina doima dosta drukčijom od one kod pečene pince.
Evo i recepta Mirjane Prgomet za barbanski kolač za na pir: od sastojaka potrebna su 4 cijela jaja i još 4 žumanjka, 30 dkg šećera, dva vanilin šećera, 3 dl mlijeka, 5 dkg kvasca, dec maslinovog ulja, deset deka domaće masti, korica od dva limuna i dvije naranče, dec ruma i dvije kile brašna.
Kvasac se diže pomiješan s jednim decilitrom mlijeka, jednom žlicom šeećera i jednom žlicom brašna. Jaja se izmiješaju sa šećerom pa im se postupno dodaju brašno, mlijeko, dignuti kvasac, masnoće i arome.
Glatko tijesto se zatim ostavi kisati, pa se premijesi i opet ostavi kisati, pa se opet premijesi i oblikuje u krug odnosno prsten. Od malo izdvojenog tijesta oblikuje se cvijet koji se prilijepi na mjesto gdje je veliki prsten od tijesta spojen, a ostatak njegove gornje površine ukrasi se urezanim trokutima.
Površina kolača se zatim premaže razmućenim žutanjkom pomiješanim sa žlicom maslinovog ulja, i kolač se zatim peče sat vremena na 180 stupnjeva. Barbanski kolač za na pir doista je slastan, mekan, aromatičan, u što su se mogli uvjeriti svi posjetitelji osam barbanskih malih sajmova domaćih proizvoda u srpnju i kolovozu, ali i posjetitelji ovogodišnje Slatke Istre u Vižinadi gdje je ovaj kolač također bio predstavljen i ponuđen na kušanje.
Revitalizaciju barbanskog kolača za na pir, koju je pokrenula Mirjana Prgomet, zdušno je podržala i barbanska Turistička zajednica a paralelno s njegovim ponovnim češćim pripremanjem i konzumiranjem, istražuje se i njegova povijest.
Zasad se zna da je barbanski kolač za na pir u ovdašnjim svatovima bio neizostavan sve do 1960-tih godina, kasnije se njegova pojava znatno prorijedila pa i posve iščeznula, a Barbansi se sjećaju da je posljednji put u svatovima ovaj kolač bio viđen 1991. godine. Kasnije se par puta pojavio na feštama u povodu obljetnica KUD-a Barban, ali više ga se nije smatralo obaveznom slasticom na svatovima i drugim feštama, kao što je to nekoć bio.
A u vrijeme dok na Barbanštini nije moglo biti svatova bez barbanskog kolača za na pir, ovu je slasticu u svatove donosio stari svat (današnjim rječnikom – master of ceremony, MC) i dok je hodao na čelu svadbene povorke, nosio bi taj kolač nataknut na ruku.
Kad bi mladenci izlazili iz crkve, stari svat bi im poklonio taj kolač, a oni bi ga zatim primili svaki s jedne strane i potezali sve dok ga ne razlome. Kome u rukama ostane većo komad, govorilo se tada, taj će biti „gazda u kući”.
Kolač se zatim na licu mjesta podijelilo svatovima, pogotovo djeci. U starija vremena barbanski kolač za na pir bio je, napominje Mirjana Prgomet, mnogo tvrđi nego danas, jer se u tijesto stavljalo manje mlijeka i masnoće a više vode.
Otkako je ovog proljeća krenula revitalizacija barbanskog kolača za na pir, ova se oživljena slastica još nije pojavila u nekim barbanskim svatovima, ali i to je pitanje dana: mladenci koji će ga imati na svom vjenčanju svakako će ući u povijest kao obnovitelji jedne zanimljive, ukusne i spomena vrijedne tradicije.
Davor ŠIŠOVIĆ
