Kaže se da je tržnica trbuh grada, a veliki gradovi imaju velike “trbuhe” koji su njihov višestruki odraz. Lijep primjer za to je Boqueria, glavna tržnica u Barceloni, od mnogih proglašavana najljepšom tržnicom na svijetu. Boqueria je zato i nezaobilazno turističko odredište, za posjetitelje sasvim ravnopravno primjerice Gaudijevim zgradama i parkovima, katedralama, muzejima ili najvažnijoj turističko-trgovačkoj ulici Rambli. Glavni ulaz u Boqueriju se i nalazi otprilike na polovici Ramble, u obliku velikog metalnog portuna, ali se na tržnicu može doći i kroz nekoliko sporednih ulaza. Radno joj je vrijeme od 8 ujutro pa do 20 sati navečer, a u središnje doba dana, u turističkoj špici, uslijed gužve zna biti i dosta teško prohodna. No, dođete li prerano, usprkos istaknutom početku radnog vremena u 8 sati, polovica će štandova biti još zatvorena, a na većini drugih tek će se postavljati roba, u atraktivnim i složenim kompozicijama. Slično će biti i s brojnim kafićima uokolo tržnice: i oni formalno rade od 8, ali u to vrijeme tek počinju postavljati stolove i stolice, raspoređivati inventar, zagrijavati mašine, pa prvu jutarnju kavu nećete moći popiti sve negdje do 9 sati.
Kako je Barcelona lučki grad, od davnina – a Boqueria na istom mjestu stoji od 1840. godine – ovo trgovište ima reputaciju izvrsno opskrbljene tržnice na koju dnevno stižu vrhunske namirnice iz cijelog svijeta. Ovdje se, piše u svakom internetskom ili tiskanom turističkom vodiču, opskrbljuju najpoznatiji chefovi Barcelone, ovdje se dakle kroji dnevna i sezonska gastronomska ponuda grada, koji je inače svoj turistički procvat doživio nakon Olimpijade 1992. godine. Prije toga, sjećaju se domaćini, u gradu uopće nije bilo toliko restorana, barova, kafića, moglo se i petsto metara proći a da se ne naiđe na mjesto gdje se nešto može pojesti ili popiti. Danas je to nemoguće, barovi i restorani doslovce su na svakom koraku, i svi su krcati gostima iako je konkurencija velika. Kako se u Barceloni ne jede samo u restoranima, već i u kafićima – naime, čak i najmanji barovi nude tzv. tapas, jela od jednog zalogaja – i “obrtaj” namirnica izuzetno je živahan, a uz prevladavajući domaći katalonski, kušati se mogu i mnogi drugi gastronomski stilovi.
Boqueria je dakle riznica barcelonske gastronomije, ali je uz to vjerojatno i najveća degustacijska destinacija u širim razmjerima. Gotovo sve što se na tržnici prodaje može se naime na licu mjesta i kušati, a uz prodajne štandove mnogo je i onih koji nude topla ili hladna jela, u minimalističkim porcijama i po vrlo popularnim cijenama, od jednog do tri eura. Popularne okruglice od bakalara, pržena ili marinirana riba, jela s rižom ili tjesteninom, pršut u raznim formama, voćne salate, prirodni voćni sokovi, svježa peciva, razne slastice među kojima u više inačica dominira crema catalana, nezaobilazna sangria i razne vrste vina, sve se to nudi na štandovima i u malim barovima raspoređenih pod krovom Boquerie, pa se onaj tko eventualno nema novaca za restoran, sasvim fino može najesti i od tih kušanja na tržnici.
Na ulazima u tržnicu odmah upadaju u oči štandovi s pršutima, koji su strateški raspoređeni duž obodnog prstena Boquerije. Iako ih ima raznih proizvođača, dominiraju dva osnovna tipa pršuta – Jamon Iberico, tamni aromatični pršut proizveden od svinje pasmine pata negra koja se hrani isključivo žirom; i Jamon Serrano od “običnih” svinja, nešto svjetliji i sličniji našem. Španjolski su pršuti dosta masniji i prilično manje slani nego naši, no tri do pet puta su skuplji, i vrlo popularni, svaki će vas domaćin upozoriti na te delicije. Režu ih pred vama, onoliko koliko naručite, a narezano će vam odmah i vakumirati. Uz pršute nude se i deseci drugih suhomesnatih proizvoda, razne vrste trajnih kobasica, mnoštvo sireva (posebno su popularni oni kozji), veliki raspon marki maslinovog ulja, a kad od tog vanjskog prstena zađete u unutrašnje dijelove tržnice, zapljusnut će vas šarenilo boja i mirisa raznolikog voća, povrća, začinskog bilja, u vrlo pomno složenim piramidama i aranžmanima oko kojih se ponekad treba i satima truditi da se slože baš tako.
Posebnu pažnju svojim šarenilom i brzim prometom privlače štandovi s voćnim sokovima i voćnim salatama (koje se ovdje zovu “macedonie”) – plastične čaše naslagane su u mrvljeni led, cijena im je jedan euro, pa barem svaki drugi posjetitelj Boquerije ima u ruci takvo jedno voćno osvježenje dok razgledava čega tu još ima. Središnji dio Boquerie, njeno srce, je kružna ribarnica, s izloženim morskim svijetom kakav se ni u enciklopedijama ne viđa, i kod nekih se stvari možemo zapitati kako se to uopće jede. Na štandovima s voćem i povrćem sve također pršti od šarenila boja i oblika, a egzotično voće sa svih kontinenata posebno upada u oči.
Može se na tržnici Boqueria provesti i nekoliko sati u razgledavanju, kušanju, u kupovini na malo, u izazovnom i ugodnom istraživanju, a tko je u Barceloni više dana, svakako će na ovu atraktivnu tržnicu doći i više puta. Jer, za naše gastronomske umove, uglavnom navikle na standardne namirnice, barem u ponudi na našim tržnicama i u našim dućanima, mesnicama i ribarnicama, ovo što nudi Boqueria – prava je egzotika.
Davor ŠIŠOVIĆ
