KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Divote iz čaše i tanjura na motovunskom Festivalu terana i tartufa

Jedan od vjesnika jeseni u sjevernom dijelu središnje Istre tradicionalni je motovunski Festival terana i tartufa, manifestacija na kojoj se predstavljaju dvije najznačajnije delicije ovog dijela Istre: vino teran, čijoj se promociji nakon barem jednogodišnjeg odležavanja i nakon obavljene aktualne berbe sada napokon može posvetiti dužna pažnja, i istarski bijeli tartuf, tuber magnatum pico, kojemu je upravo sada vrhunac sezone.

Sve efikasnije zajedništvo motovunskih vinarija ponovno je, na radost vinoljubaca, dovelo do okupljanja svih osam vinarija Motovunštine uz još nekolicinu gostujućih, uglavnom iz susjednih vinogorja. Predstavili su oni i druga svoja vina, ali u središtu pažnje ipak je bio teran, uz jedinstvenu mogućnost da se usporede njegove inačice iz različitih teroara, godišta i osobnih stilova pojedinih vinarija odnosno vinara.

Vinarija Roxanich je tako predstavila svoj senzacionalni teran Re od 90 posto terana i 10 posto refoška, iz berbe 2009., koji je odležao sedam godina odnosno 112 mjeseci u velikim hrastovim bačvama. Počast teranu Roxanich je iskazao i vinom Petra iz 2016. u kome je sljubljeno po 50 posto terana i dingača, a to je isto ono vino kome se prva serija uz berbe 2015. zvala Dite. Oba su ova Roxanicheva vina primjer kako se potencijal terana može iskoristiti ne samo znalački, nego, rekli bismo, i umjetnički, kroz vino za koje treba samo biti strpljiv, a kad se ono napokon oblikuje, nagrada je to za duge godine čekanja.

Vinarija Tomaz je ponudila dva svoja terana: već popularnu i čuvenu Barbarossu, te njezinu ekstenziju nazvanu Barbarossa Superior. Teran Barbarossa iz 2017. dobitnik je zlatne Decanterove medalje 2019. godine, dok je Barbarossa iz 2018. bila šampion Vinistre 2021. godine. Barbarossa Superior još nema medalja, previše je to ekskluzivno vino da bi se uopće slalo na natjecanja. Oba su terana prikazana na festivalu bila iz 2018. godine, pa nam je Antonio Tomaz ljubazno objasnio osnovne razlike među njima.

Tako saznajemo da je „obični” teran Barbarossa napravljen od 70 posto svježeg grožđa i 30 posto grožđa prosušenog na trsu petnaestak dana, da ima 14 posto alkohola, arome bobičastog voća, čokolade i duhana te da bi se lijepo sljubio s moćnijom tjesteninom s tartufima ili s divljači, dok je Barbarossa Superior napravljen od 30 posto grožđa prosušenog na trsu dva tjedna i 70 posto grožđa prosušenog na slami 90 dana, ima 15,5 posto alkohola (prethodne eksperimentalne verzije imale su i više), bogat je aromama kandiranog voća, karamela i začina i slaže se s crvenim steakovima te desertima od tamne čokolade. Uz ova dva prekrasna terana, vinarija Tomaz nudi još i rose pjenušac od terana nazvan Celeste iz kategorije extra dry, što znači da je malo slađi od bruta.

Vinarija Benvenuti istaknula je svoj favorit, teran Anno Domini 2018., ali ne i svoj u posljednje vrijeme kultni teran Santa Elisabetta, koji biva rasprodan još prije punjenja. Za utjehu, i ovaj je teran vrhunski, a sortu kojoj je posvećen ovaj festival Benvenuti nudi i u odličnoj kupaži Caldierosso zajedno s merlotom, nebbiolom i tempranillom, te u roseu od terana i merlota.

Na štandu motovunske vinarije Novak ponuđen je teran iz berbe 2020., odležan godinu i pol u hrastovim bačvama, s 12,5 posto alkohola i finim aromama tamnog voća, ali i lijepim herbalnim notama. Vinarija Novak predstavila je i svoj teranino, koji se kod njih radi tako da se u gotovo vino teran dodaju rakija komovica u kojoj su macerirani višnja i plodovi crnog trna, od začina cimet i klinčić, sasvim malo šećera rastopljenog u vinu, i sve to zajedno odležava 30 dana.

Vinarija Fakin je od pet varijanti terana iz svoje palete predstavila tri: svježi rose od terana, svježi teran iz berbe 2021. koji je ove godine dobio zlatnu Decanterovu medalju, te odležani teran Il primo iz berbe 2019., koji je zlatnu Decanterovu medalju dobio 2020. godine. Il primo inače dvije godine odležava u drvu, i zatim još pola godine u boci. Ostale dvije inačice Fakinovog terana su B&M (teran maceriran godinu dana i zatim čuvan još godinu dana u drvu) te Michel (teran od prosušenog grožđa).

Vinarija Valenta predstavila se svojim teranom Terre di paradiso iz berbe 2019., s 14 posto alkohola, odnjegovanim isključivo u inoxu. Inače je vinarija Valenta iz Kaldira jedna od najmlađih u motovunskom kraju, pa je svakako zanimljivo istaknuti da je prvom svojim teranom poslanim na Vinistrino ocjenjivanje 2019. godine osvojila naslov šampiona u kategoriji mladog terana.

Iz oprtaljskog pobrđa, od Motovuna drito sjeverno preko Mirne, točnije iz mjesta Čepić, na festivalu se predstavila vinarija Coslovich. „Mi delamo starinski klasični teran bez puno filozofije”, tako je Valmi Coslovich predstavio svoj vrlo voćan i vrlo živahan teran Terra magica iz berbe 2019., koji je maceriran desetak dana pa je zatim 2-3 godine dozrijevao u inoxu i službeno još nije napunjen, tek je nekoliko boca donijeto u Motovun a glavnina još dozrijeva i bit će napunjena dogodine na proljeće ili ljeto.

Od terana je i Coslovichev rose, a to je vjerojatno rose najjarkije boje od svih koje se u Istri može vidjeti. Teranino danas uglavnom proizvode destilerije, rijetke vinarije ga imaju u svojoj paleti, a jedna od takvih je i vinarija Coslovich, čiji se teran zove Teraneo, a radi se tako da se teranu dodaju klinčići, cimet, kora limuna i naranče, te vanilin šećer.

Vinarija Fachin svoj je teran nazvala Rospo rosso a onaj iz berbe 2021. je na ovogodišnjoj Vinistri osvojio zlatnu medalju i drugo mjesto među svim ocjenjivanim mladim teranima. Čuvan je u inoxu, dobacio je do 13 posto alkohola, i vrlo je dobar.

Iz mjesta Medveje na Buzeštini u Motovunu se predstavila vinarija Sirotić, također poznata po jednom šampionskom naslovu za teran na Vinistri pred desetak godina. Teran Sirotić iz 2019. čuvan je 20 mjeseci u velikim hrastovim bačvama, i ima moćnih 13,5 posto alkohola. Terana ima i u roseu vinarije Sirotić i to 70 posto, uz 30 posto cabernet sauvignona.

Bruno Ferenac iz Vižinade, znalcima poznatiji po platinastoj svježoj malvaziji s ovogodišnje Vinistre, u Motovun je donio svoj teran iz 2020. koji je nakon ručne berbe maceriran 15 dana pa je zatim godinu dana čuvan u inoxu i nakon toga još devet mjeseci u novim drvenim bačvama. Punjen je sredinom ovog ljeta, ima 12,8 posto alkohola te je vrlo svjež i voćan. Ferenac najavljuje da će odličnog terana biti i iz ovogodišnje berbe.

Vinarija Bertoša iz Kaldira je sa svojim teranom iz 2019. također osvojila zlatnu medalju na ovogodišnjoj Vinistri. Taj je teran maceriran osam dana, zatim je čuvan u novom drvu 18 mjeseci i potom odležavan godinu dana u boci. Dobacio je do 13 posto alkohola, finih arooma šumskog voća, suhih šljiva i papra, prizivajući mesna ali i svakojaka druga jela jer je, objašnjava njegov tvorac Robi Bertoša, „jako lagan i zove na još jednu čašu”.

To je, što se tiče terana, bilo predstavljeno i ponuđeno na ovogodišnjem motovunskom Festivalu terana i tartufa, prvom na kojem nije bilo ocjenjivanja odnosno biranja najboljeg terana. Od ocjenjivanja odnosno dodjeljivanja nagrade publike se odustalo kako publika ne bi favorizirala lokalne proizvođače nauštrb gostujućih, i to je zapravo u redu, jer se na ovakav revijalan način stječe sasvim pristojan uvid u aktualnu ponudu terana i na Motovunštini i u bližoj okolici odnosno u susjednim općinama.

Osim vina, sajmena ponuda Festivala nudila je i raznolike druge proizvode. Tvrtka Natura tartufi predstavila je tako niz svojih proizvoda s tartufima pod brendom Pietro & Pietro: ovčji sir s bijelim tartufima te kozji i kravlji sir s crnim tartufima, čips s tartufima, kreme i namaze s tartufima, kobasice s tartufima, ulja s tartufima i svašta drugo.

Iz Kaldira ne dolaze samo dobra vina nego i maslinova ulja: tvrtka Cesar predstavila se sa svojom istarskom bjelicom (začudo, ne jako pikantnom, barem ne na prvu loptu), zatim leccinom, i zanimljivim višesortnim Cuveeom nazvanim „Stara stabla”.

Na štandu tvrtke obitelji Kotiga, Miro tartufi, upoznali smo se s također bogatom ponudom kako svježih crnih i bijelih tartufa, tako i proizvoda od tartufa i s tartufima: sir, salamu, maslinovo ulje (s crnim i bijelim tartufima), zanimljiv aceto balsamico s bijelim tartufom, zatim tartufate i razne namaze, konzervirane rezane i cijele tartufe, med, maslac i drugo.

Na drugim se štandovima moglo kušati i, primjerice, izvorni brinjevac s Ćićarije kojeg proizvodi obitelj Čendak iz Jelovica; med obitelji Melon, med i likeri obitelji Krivičić, sirevi sirane Vesna iz Loborike, suhomesnate delicije Žminjskih gušti odnosno Milana Udovičića, i svašta drugo. Zasebnim štandom predstavila se i Udruga tartufara Istra, a tartufi i teran obilježili su ovaj festival i u ponudi toplih jela: pripremali su se fuži s pečenim kozjim sirom i tartufima, te pljukanci u šugu od marinirane divljači i terana.

Iako je, dakle, ocjenjivanje terana na ovom festivalu ukinuto, drugo tradicionalno priznanje dodijeljeno je i ove godine: usred udarnog dijela njegove sezone, tradicionalnom nagradom festivala za najveći bijeli tartuf pronađen u dosadašnjem dijelu sezone, a ovaj je bio težak 454 grama, nagrađena je tvrtka Natura tartufi iz Buzeta, kojoj je ovo priznanje ujedno i lijepa čestitka za tridesetu obljetnicu osnutka.

Davor ŠIŠOVIĆ