Sezona istarskih rekreativno-hedonističkih šetnji je započela: otvorena je pohodom Štrika ferata olive oil wine walk koji je u svom drugom izdanju hodače i kušače poveo stazom dugom ukupno sedam kilometara od obale prema unutrašnjosti (i natrag) trasom nekadašnje željezničke pruge Kanfanar-Rovinj. Tom dionicom dugačkom 22 kilometra vlakovi su vozili 90 godina, od 1876. do 1966. godine, a nedavno je cijelom njenom trasom uređena pješačko-biciklistička staza kao još jedan sjajan rovinjski turistički proizvod sa zanimljivom pričom.
Iako klimatski proljeće još nije počelo, jer dani su još uvijek hladni a vjetra i kiše ima kao u kasnu jesen, dan je bio idealan za hodanje: sunčan i suh, ali svjež i vjetrovit. Sudionici su na pohod kretali podijeljeni u grupe s vodičima svakih pola sata, a na samom startu aperitivnu okrjepu nudila je rovinjska destilerija Darna. Moglo se birati: teranino, pelinkovac, liker od kave, orahovac i još svašta.
Vrlo brzo nakon starta dočekala nas je i prva vinska postaja, ona vinarije Lunika, čija vina također pričaju priču o negdašnjoj željeznici Kanfanar-Rovinj. Sommelier Siniša Škaberna je tako uz Lunikina vina ponudio i priču o njima, izvijestivši da su sva vina ove vinarije u sustavu ekološke proizvodnje, te u procesu stjecanja Demeter certifikata za biodinamičku proizvodnju.
Kušati se moglo sivi pinot nazvan Makiništa, iz berbe 2020., te svježe rose vino Mi fior od crne malvazije i borgonje, jedino takvo vino u Istri. Štoviše, ovo je bilo prvo javno pojavljivanje odnosno svjetska premijera rosea Mi fior s takvom recepturom, jer se do sad ovaj rose radio samo od borgonje.
Nakon ovog osvježenja moglo se krenuti na prvu ozbiljniju hodačku dionicu. Ispod makadamskog pokrova povremeno su izvirivale još uvijek sjajne tračnice, pokrećući pitanja bi li jednom u budućnosti ovuda ponovno mogao prolaziti vlak, no kad bi mogao, onda ovakva zanimljiva šetnja ne bi bila moguća.
S trase bivše pruge sišli smo kad smo stigli do imanja obitelji Dobravac, koja inače ima vinariju u urbanom okruženju Rovinja, no ovo je mjesto, ili jedno od mjesta, gdje nastaju vina i drugi proizvodi Damira Dobravca, inače višestrukog, pa i ovogodišnjeg, šampiona Vinistre. I vina vinarije Dobravac pričaju priču, ali glazbenu: svako se zove po nekom glazbenom pojmu (osim svježeg terana Gašpar koji je nazvan po Damirovom ocu, utemeljitelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
Za ovu prigodu Damir Dobravac ponudio je svježu malvaziju Suita, odležanu malvaziju Sonata, kupažu merlota i terana Tocatta, te spomenuti teran Gašpar, ali i svoje odlično maslinovo ulje, i još bolji vinski ocat, koji se kao redovni proizvod kod istarskih vinara vrlo rijetko nađe. Uz Dobravac vina ponuđeni su riblji zalogaji okrjepe iz rovinjske Mirne: namaz od tune s ljutim i slatkim ajvarom, pašteta od tune, i konzervirana riba.
Staza dalje nije vodila trasom bivše pruge, već kroz polja, maslinike i šumarke, a na sljedećoj postaji ponuđena su ugodna osvježenja iz vinarije Vivoda: svježa malvazija, teran, merlot, barikirani merlot San Ciprian, muškat bijeli, te Decanterovim zlatom ovjenčana odležana malvazija St. Euphemia. AZRRI-jeve salame od boškarina i tovara, Aldenov bakalar te maslinova ulja Olea magica obitelji Nadišić, već petu godinu uvrštena u vodič Flos Olei.
I sljedeća postaja nudila je i vina i maslinova ulja, ali ovaj put oba s jednog gospodarstva, Stancije Collis, na kojoj Juraj Mastilović ima i loze i masline u ekološkom uzgoju, a uz njih i magarce. Malvazija, rose od terana, ili crna kupaža Trinitas mogli su se kušati naizmjenično s maslinovim uljem Collis, također uvrštenim u vodič Flos Olei.
Put je dalje vodio između polja i šumaraka s ponekim trstičnjakom između, do maslinika u kome je bila uređena sljedeća postaja, u dubokom hladu vjerojatno stoljetnih maslina vrlo debelih stabala. Doduše, nije baš bilo sunčeve žege od koje bi se trebalo sklanjati u hlad stoljetnih maslina, no ipak je bilo ugodno i pomalo tajanstveno odmarati se pokraj stabala zasađenih prije nekoliko generacija.
Pod jednom povećom maslinovom krošnjom točila su se vina vinarije Herak-Smoljan, malvazija i teran iz rinfuze odnosno vina kojima tek predstoji flaširanje, a uz njih su lijepo prijali sirevi sirane Vesna iz Loborike. Po prirodnom okruženju ovo je bila možda i najljepša postaja na cijelom pohodu. To je ujedno bila i krajnja odnosno od mora najudaljenija postaja, s koje je zatim slijedio povratak natrag prema moru.
Neposredno pred povratak na trasu pruge hodače je dočekala postaja s pršutima pršutane Stancija Buršić iz Vodnjana i vinima gostujuće vinarije Šegota iz Krnice u općini Marčana. Točili su se teran i merlot, također iz rinfuze.
S te smo se postaje po nasipu uspeli natrag na trasu željeznice, i hodajući po bivšoj prugi došli do prekrasne ruševne crkvice Sv. Tome. Tu su nas, prigodno, dočekala vina vinarije San Tommaso iz Golaša. Zahvaljujući jednom od vina iz te vinarije, pjenušcu od chardonnaya Moncalvo, ukazala mi se zanimljiva koincidencija: to je vino naime dobilo ime po talijanskom nazivu mjesta Golaš, a potpuno isto talijansko ime nosi i mjesto Gologorica kraj Pazina.
Dakle: Moncalvo-Golaš, Moncalvo-Gologorica. „Calvo” na talijanskom znači ćelav, pa bi doslovni prijevod imena Moncalvo glasio „ćelavo brdo”. Ne znam kako izgleda Golaš, no kod Gologorice ne znam ni za kakvo ćelavo brdo. Možda je postojalo u prošlosti, pa je u međuvremenu zaraslo…
Bila je to posljednja postaja u unutrašnjosti, i nakon sedam kilometara hoda čekala nas je još ona završna, ciljna, ponovno na obali na mjestu odakle smo nekoliko sati ranije krenuli na ovaj lijepi pohod. A za završnu okrjepu pobrinula se udruga Agrorovinj, čiji su članovi (bolje reći – članice) pripremale istarsku supu, u minijaturnoj „to go” izvedbi odnosno u kartonskim čašicama umjesto u mini-bukaleticama, kakve inače dobivate na Festivalu istarske supe u Rovinjskom Selu.
Kako je naša grupa bila jedna od ranijih, kad smo prošli cijelu stazu i došli na cilj još je uvijek bio bijeli dan, iako nam je slatki umor svjedočio da smo dosta toga prešli. Grupe koje su kasnije krenule i naravno kasnije stigle na cilj vjerojatno su imale sreću uživati u prekrasnom pogledu na zalazak sunca iza pučine, sa siluetom Rovinja u lijevom kutu prizora.
Lijep je bio ovaj rovinjski vinsko-gastronomski pohod, tek u nekim detaljima različit od njegovog premijernog lanjskog izdanja. Čula su se među sudionicima čak i mišljenja da bi se ovakav sadržaj mogao nuditi kroz cijelu turističku sezonu, ali wine & walk pohodi ipak su primjereniji proljetnom predsezonskom i jesenskom posezonskom razdoblju, u ljetnoj špici je za takvo što ipak prevruće.
Osim kao vrlo ugodna i ukusna rekreacija za sudionike koji prođu jednu ovakvu rutu, takvi pohodi za cilj imaju i promociju lokalne enogastronomske ponude, jer vinari, OPG-i i drugi proizvođači koji izlaze na trasu pohoda rado će kušače neki drugi dan ugostiti u svojim vinarijama i na svojim imanjima. Tako se, među ostalim, stvara doživljajni turizam.
Malo općirniji album fotografija s ovog pohoda pogledajte na facebook stranici Bookalete.
Davor ŠIŠOVIĆ
