KULTURA STOLA U ISTRI: ENOGASTRONOMIJA, TRADICIJA I INOVACIJA

Jesti i piti na pazinskom Rimu

Već više od pola tisućljeća Rim je glavna godišnja fešta u Pazinu, od značaja i za širu okolicu. Taj dan, 2. kolovoza, u katoličkom se svijetu slavi kao blagdan Porcijunkule ili Gospe od anđela, a tradicionalno se na taj blagdan hodočastilo u franjevačke samostane, gdjegod bili, koji su bili ovlašteni na taj dan dijeliti oproste.

Kako je i Pazin sjedište jednog od starijih franjevačkih samostana u Istri, i u srce Istre se stoljećima hodočastilo na dan 2. kolovoza, a kako je u narodu pojam hodočašća usko vezan uz središte katoličkog svijeta, grad Rim, s vremenom je u lokalnim govorima pojam „Rim” postao sinonim za hodočašće, pa se u Pazinu nazivom Rim s vremenom imenovalo i blagdan Porcijunkule i samanj te pučku feštu koji su se razvili kao „prateći programi” hodočašća.

Posljednjih desetljeća su se u Pazinu odvojili Rim kao crkveni blagdan, koji se uvijek održava na datum 2. kolovoza a posebna mu je značajka procesija i misa na otvorenom u vrtu pazinskog franjevačkog samostana, i pučka fešta Rim kojoj se u posljednje vrijeme termin ustalio na prvu subotu nakon 2. kolovoza.

Rim kao pučka fešta bogat je uobičajenim sportskim, rekreativnim i kulturno-zabavnim programima, oko kojih se okuplja poveliki broj ljudi, a gdjegod se nađe mnoštvo, to mnoštvo treba primjereno nahraniti i napojiti. Stoga je minulih godina pazinsku feštu Rim uvijek pratila i relativno bogata gastronomska ponuda, na način koji bismo danas uobičajeno nazvali street food.

No današnji pazinski Rim je tu street food komponentu nažalost pomalo izgubio. Prošli smo cijeli đir po gradskoj transverzali od autobusnog kolodvora do Starog trga, i evo što smo zabilježili od prigodne gastro ponude za ovogodišnji Rim u Pazinu.

U zoni gradskih igrališta bilo je vrlo živo jer su se tu odigravali odlično posjećeni turniri u malom nogometu i haklu. I upravo je tu, na rubu školskog rukometnog igrališta, bio jedini aktivni gastro-punkt toga dana u gradu.

Pekli su se, naravno, ćevapčići, a prihod od njihove prodaje je tradicionalno namijenjen u humanitarne svrhe. Sav su posao obavljali volonteri, i to vrlo dobro: efikasnom organizacijom na red se stizalo prilično brzo, ćevapi su bili odlični, i cijenom više nego povoljni, pa je ta blagdanska gastro-točka cijele večeri bila vrlo frekventna.

Ti ćevapi na igralištu bili su ujedno i jedini iskorak u blagdanskoj uličnoj gastro-ponudi na pazinski Rim. Niže u gradu, na Trgu slobode gdje je postavljen veliki šator u kome su kasno navečer nastupili Minea i Maja Šuput, ulične gastro ponude uopće nije bilo, ne računamo li ponudu palačinki, fritula, sladoleda i kokica.

Malo dalje prema sjevernom rubu grada, pokraj gradskog boćališta gdje se također održavao turnir koji je privukao dosta ljudi, bistro Pod lipom produžio je radno vrijeme do ponoći i ponudio lijep izbor jela kakva se inače spremaju za marende radnim danima.

Na potezu od Trga prema Kaštelu još se na dva mjesta moglo pojesti nešto toplo: nedavno ponovno otvoreni Bunker je, također u produženom radnom vremenu, nudio lijep izbor burgera, dok pizzerija Peperone nije produžila radno vrijeme, ali su kroz večer radili prilično pojačano a gosti su bili najviše zainteresirani za njihove pizze.

Ta tri mjesta, Pod lipom, Bunker i Peperone, bile su jedine lokacije gdje se na Rim nešto moglo pojesti u donjem dijelu grada. U istom kvartu se na blagdansku večer u LG Galeriji pazinskog Društva likovnih stvaratelja odvijala zanimljiva i vrlo dobro posjećena wine & paint radionica, u kojoj su polaznici učili osnove slikarskih tehnika, uz kušanje malvazije i muškata vinarije Bažon i nezaobilaznih pazinskih cukerančića.

U satima dok nisu počeli završni večernji odnosno noćni zabavni programi (ali samo u šatoru na Trgu, jer je rock koncert na trgu oko tržnice bio otkazan zbog najave lošeg vremena), mnogi su šetači prošli cijelu dionicu od igrališta do Starog trga u potrazi za mjestom gdje bi se mogli malo zaustaviti i okrijepiti. Izbor takvih mjesta je bio, kako smo vidjeli, dosta skroman, a da nije bilo te loše vremenske prognoze vjerojatno bi i ulična ponuda hrane bila nešto bogatija.

Bit će, nadamo se, bogatija dogodine, jer pokazalo se da pazinski Rim još uvijek privlači veliki broj ljudi, a gdje ima mnogo ljudi – treba im ponuditi jesti i piti.

Davor ŠIŠOVIĆ

SADRŽAJ POD POKROVITELJSTVOM GRADA PAZINA