Stotinu i osamdeset godina neprekinute vinarske tradicije kroz sedam generacija u jednoj obitelji, to stvarno nije mala stvar, a poznata istarska vinarska obitelj Poletti iz Markovca pokraj Višnjana ove godine bilježi upravo takav jubilej. Peter Poletti, koji obiteljsku vinariju danas vodi sa suprugom Loredanom i sinom Matteom, osobnu je ljubav prema povijesti i proučavanju baštine višnjanskoga kraja usmjerio i ka prikupljanju dokumenata o obiteljskoj povijesti. „Mi danas obrađujemo devet hektara vinograda na položajima Rogovići, Vala, Brajde, Mendica i Kamenjak, i za svaku parcelu prema sačuvanim dokumentima možemo točno reći tko ju je kada i od koga kupio i po kojoj cijeni”, objasnio je Peter Poletti novinarima okupljenima na svečanosti u povodu 180. obljetnice svoje vinarije, održanoj u porečkoj Casi Manzolin, nedavno otvorenom vinskom baru koji će uskoro prerasti u vinski hotel. I upravo je jedan od tih požutjelih starih dokumenata poslužio za točno utvrđivanje datuma kada počinje obiteljska vinarska povijest: 11. svibnja 1842. godine Piero Bernobich kupio je od svog tasta Marca Dellemarne tri parcele ukupne površine šest hektara: jednu oranicu i dva vinograda miješana sa maslinikom, te je na jednom dijelu izgradio kuću, zasnovao obitelj i posvetio se obrađivanju i ubiranju plodova te zemlje.
„Početak naše obiteljske povijesti sadrži i neke pikanterije, jer smo u dokumentima našli da je spomenuti Marco Dellamarna, rođen 1783. godine, postao fratar, ali 1810. godine on više nije bio fratar, vjerojatno zato što su pod tadašnjom Napoleonovom upravom samostani bili raspušteni. Zato se Marco Dellamarna vratio u Markovac i 1813. se oženio, no njegova kći Ana rođena je već 1812. godine. Po tom svom utemeljitelju, naša obitelj je generacijama poslije nosila obiteljski nadimak Fratić. Taj je Marco Dellamarna očito bio loš gospodar, jer je njegov zet Piero Bernobich plaćao njegove dugove, i zauzvrat dobio tih 6 hektara zemlje s lozama i maslinama”, rekonstruira Peter Poletti drevnu obiteljsku povijest.
Obitelj je doživjela procvat u vrijeme Pierovog sina Marca Bernobicha, koji je izgradio veliku kuću s vinarskim podrumom, te povećao imanje na čak 30 hektara. Vino je narednih stotinjak godina bilo glavni izvor prihoda obitelji Bernobich, koja od 1962. godine postaje Poletti, iako se nakon završetka Drugog svjetskog rata vremena mijenjaju. „Vino tada nije baš išlo, jeftino se prodavalo i od njega nije bilo koristi kao u ranija vremena”, opisuje Peter Poletti to razdoblje, a zbog takve tadašnje prođe vina na tržištu u početku se on sam nije odlučio nastaviti obiteljski posao već je postao turistički vodič. U tom poslu, putujući i upoznajući druge krajeve, spoznao je da postoje i drukčija vina od onih koje se u to doba radilo na imanju Polettijevih, pa je ipak odlučio pokušati i 1993. godine napravio svoje prvo vino na, kako se tada govorilo, „nov način”. Sljedeće 1994. godine pojavile su se prve etikete obnovljene vinarije Poletti, bili su to borgonja i malvazija, i time je, usporedno s istarskom započela i obiteljska „vinska revolucija” kod Polettijevih. Zanimljivo je da je među tim najstarijim etiketama iz polovice devedesetih i jedna koja kao naziv vina nosi ime Matteo, po Peterovom sinu. To je zapravo bio cabernet sauvignon, ali se vino tada nije moglo tako zvati jer ta sorta još nije bila upisana u državnu sortnu listu, pa je na etiketi vino označeno kao stolno!
„Poslušao sam očev savjet: radi vino po svom guštu, onakvo kakvo ti sam voliš piti, i on je utro put ovome što danas radim. Zato naš cabernet sauvignon stoji u podrumu pet godina i ne ide prije van, ali zato je i bio uvršten među pet najboljih cabernet sauvignona na svijetu!”, zaključuje Peter Poletti priču o obiteljskoj vinskoj povijesti. Njegov sin Mateo Poletti predstavnik je sedme vinarske generacije u obitelji, upisao je studij vinarstva i već radi u obiteljskoj vinariji, a na svečanosti u Casi Manzolin zapala ga je dužnost da novinarima predstavi današnji rad vinarije Poletti. Dovoljno mlad da spozna veliku istinu u, kod istarskih vinara posljednjih godina često isticanoj, izreci da „vino nastaje u vinogradu”, Mateo Poletti odlučan je, rekao nam je, obiteljske vinograde razvijati u pravcu ekološke proizvodnje.
Casa Manzolin, obnovljeno drevno znanje u porečkoj staroj gradskoj jezgri, sasvim blizu čuvene Eufrazijeve bazilike, zamišljeno je kao ugodan kutak u kome se može „dobro pojesti i popiti za poštenu cijenu i pritom uživati u prekrasnom ambijentu staroga grada”. „Kada mi putujemo, obilazimo baš ovakva mjesta”, podvukao je Peter Poletti, najavljujući da će „heritage hotel” u kompleksu Case Manzolin biti dovršen za dvije godine – zbog zabrane izvođenja radova tijekom turističke sezone.
Nakon zanimljive i uzbudljive priče o povijesti te pogleda u budućnost, na red je došla i sadašnjost kroz predstavljanje vina vinarije Poletti, sljubljenih s atraktivnim i ukusnim obrocima iz redovnog repertoara Case Manzolin. Vina je interpretirao poznati sommelier Filip Savić, pa su se u tanjurima praćenima vinom razvijale nove zanimljive priče, koje vrijedi pobliže upoznati i kada se sljedeći put namjerimo ovdje, ili u Casu Manzolin, ili u matičnu vinariju Poletti u Markovcu.
Na prvom pjatu našli su se zajedno marinirani brancin, riblji confit i salata od hobotnice uz lisnato i korjenasto povrće, a uz to je poslužena svježa malvazija, po Savićevom opisu „tipična, lepršava, citrusna malvazija s crvene zemlje s mirisom cvijeta akacije, mineralna, precizna i elegantna”. Slijedio je rižoto ukrašen jagodama koji je tijekom pripreme podlijevan Rosellom, Polettijevim rose vinom od muškata ruže, vinom koje i samo daruje obilje aroma jagode i maline u mirisu i okusu, pa je ovaj eno-gastronomski spoj bio upravo idealan.
Uz sljedeći pjat, morsku trilogiju s filetom brancina, punjenim pohanim sardelama te lignjama u tempuri, poslužena je malvazija Classica iz 2019., odležano vino dojmljivih i ozbiljnih aroma, dubokih cvjetno-mednih nota, ali još uvijek živahne svježine koja se u ustima lijepo igra s tri različite riblje teksture. Torta bumbara napravljena u obliku muffina bio je ukusan i duhovit desertni prijelaz u završnicu večeri, kušanje tri zanimljiva i vrlo posebna vina.
Prvo se od njih zove Merlot 1842, a to je novo Polettijevo vino napravljeno baš u spomen 180. obljetnice vinarije, koje tek sada kreće na tržište. U njemu su kupažirana dva godišta merlota, Poletti kaže da su to bile vrlo slične godine, dakle 2016. (trećina) i 2018. (dvije trećine), a Filip Savić ga je predstavio kao sočno vino koje lijepo ide uz sir, vino pretežno voćnih aroma s dominacijom maline i kupine, ali i herbalnih nota.
Iz arhiva vinarije Peter Poletti je na kušanje ponudio malvaziju iz 2005. godine, tada napravljenu kao svježe vino, bez maceracije, čuvanu samo u inoxu. Međutim, ta je malvazija tako dobro uščuvana i tako dobra da ju je, kako je naglasio Filip Savić, „šteta piti uz glavno jelo, jer je doista posebno”. Iako dakle nije napravljena za odležavanje i dulje čuvanje, ta je malvazija i njenom tvorcu i njenim kušačima dokazala potencijale ove sorte, koji u to vrijeme još nisu bili sasvim ni prepoznati ni priznati.
Veliko finale ovog lijepog slavlja proteklo je u znaku cabernet sauvignona iz 2003. godine, čuvanog u barriqueu, za koje je Peter Poletti rekao da je to najbolje vino koje je do 2015. godine ikad napravio. Njegova je izvorna rubinska boja sasvim očuvana, bez imalo granatnih natruha, a Filip Savić je u njemu prepoznao note džema od šljiva, oraha, kave, šumskoga lišća, očuvanu svježinu, izrazitu mekoću, pitkost i eleganciju, pravi praznik u čaši.
Doživjeli smo na ovoj svečanosti kod obitelji Poletti dašak prošlosti, strast i slast sadašnjosti i pogled u budućnost, ćaskali smo s Peterom Polettijem i o njegovoj pasiji da svako kušano vino veže uz određenu pjesmu (jer bio je on u životu i DJ), pričali smo o starim sortama koje su odslužile svoje i ustupile mjesto nekim novim i perspektivnijim (tako primjerice u Polettijevim vinogradima više nema borgonje, koja je bila jedna od prve dvije njegove etikete), pokazivao nam je i podeblju mapu sa stotinjak drugih dokumenata, osim onog ugovora iz 1842., koji svjedoče o naprednom vinogradarstvu i vinarstvu njegovih predaka, čitali smo izreke o vinu postavljene na pročeljima unutrašnjih dvorišta Case Manzolin, ukratko – uvjerili smo se da obitelj Poletti gradi jednu prekrasnu vinsku priču u čijem postupnom razotkrivanju članovi obitelji, vjerujem, uživaju jednako koliko i njihovi gosti, slušači i kušači.
Davor ŠIŠOVIĆ
