U vrijeme naših djedova i baka nije se znalo za danas prilično popularna, zanimljiva i ukusna jesenska jela od bundeve, tikve ili cuke (ta tri naziva obično smatramo sinonimima, iako će ih neki razlikovati po vrstama ili podvrstama). Cuke su našim starima bile hrana za, da prostite, prasce.
Skupa s drugom intradom, među ostalim s arbetom, mićim kumpirima, trukinjom, posijama od šenice, zelenim lisnatim povrćem i drugim, cuke su se sjekle na komade i kuhale u velikim kotlovima ili štanjadama, i da se ‘prašća maneštra’ davala svinjama za njihov dnevni obrok.
I dandanas znalci (kojih je sve manje, kao što je na našim seoskim imanjima sve manje svinja) tvrde da kuhana hrana povećava prinos težine kod svinja u kućnom tovu, a što je svinja bila teža, to je seosko domaćinstvo osiguravalo više namirnica koje su se postupno trošile kroz cijelu godinu.
Ali nije sada vrijeme za pričanje o istarskoj praščini, nego je vrijeme za pričanje o cukama. I na pazinski plac stigle su cuke iz lokalnog uzgoja, a ima među njima lijepih i tvrdih butternut tikvi, povećih narančasto-zelenih hokkaido bundeva, ponekad zaluta i poneka lijepa i dekorativna turban bundeva odnosno turkinja ili stambolka, svakakvih se sorti naže na našemu placu.
Jedino one starinske bundeve za prasce nitko ne donosi, ali to ne bi imali ni smisla, jer tko danas više ima prasce, pogotovo u gradu? No u ovom je kontekstu zanimljivo da se tim bundevama odnosno cukama za prasce uglavnom nije znalo koje su sorte, bile su to jednostavno cuke, jedine za koje smo tada znali.
A ove današnje cuke s tržnica i iz dućana znaju biti jako fine i zanimljive, deseci recepata mogu se naći za jela od bundeve ili tikve, od krem-juha do njoka. Bundeve su jestive i sirove, ako ih se na tanko nareže i marinira dobije se vrlo efektan i ukusan carpaccio, a za bilo koje toplo jelo najbolje su ako ih se prethodno ispeče u pećnici. Samo dajte mašti na volju!
Davor ŠIŠOVIĆ
SADRŽAJ POD POKROVITELJSTVOM GRADA PAZINA
