Na tržnicu ne dolazimo samo zato da bi se opskrbili za današnji ili sutrašnji ručak, već i zbog nostalgije, radoznalosti i želje za učenjem.
Iz nostalgije zato jer se na tržnicama prisjećamo mnogih okusa djetinjstva kroz namirnice koje odavno nismo vidjeli ni kušali, ali smo zapamtili da smo u njima djetinje uživali dok smo odrastali na selu, ili dok smo kao gradska djeca dolazili na selo kod djedova i baka.
Radoznalost nas vodi zato jer se na tržnicama često nađe nešto nama sasvim egzotično, neka biljka, travka ili plod za koje možda znamo ili smo za njih možda čuli, ali ih nikad nismo kušali tada kad smo imali priliku.
Naposljetku, želja za učenjem obuhvaća i upoznavanje ‘novih’ namirnica, kao i načina njihove pripreme i konzumacije.
Jesen je prekrasno godišnje doba kada iz ponude na pazinskom placu možemo zadovoljiti sva ova tri poriva, jer se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, ponuda mijenja, već prema tome što nam priroda daje, i što prodavačice (i u nešto manjoj mjeri prodavači) uspiju ubrati na svojim imanjima i oko svojih domova.
Zabilježio sam tako pojavu drenjula na pazinskom placu, odnosno bobica drenjina, drena, drijenka, kako već tko kaže. Danas za njega kažemo da je supervoće, nakon što su nam iz bijelog svijeta došle brusnice, goji bobice, chia sjemenke i druga egzotična čuda, a nekoć su nestrpljiva djeca zobala te male plodove još dok su bili trpki, nemajući strpljenja čekati da ih rana jesen zasladi.
Vidio sam na pazinskom placu i oskoruše, ili kako ih naši ljudi zovu skorušve, dosta rijetko poludivlje voće koje je također veći dio ljeta i jeseni trpko, a tek pred zimu postaje slatko, kada površina ploda već izgleda trulo i kada mu crveno-zelena kora postane sasvim smeđa.
Pojavit će se tako kad-tad i na našoj i na drugim tržnicama i mušmule odnosno nešpule, i divlji šipak, i bobice gloga odnosno crnog trna, i razne druge uglavnom jesenje bobice ili mali plodovi s rubova šuma ili iz zabačenih kutaka naših vrtova i voćnjaka, iako nikad u dovoljnim količinama da bi se od njih moglo nešto ozbiljno pripremiti.
Spominjat će se pritom njihova ljekovitost, njihova upotrebljivost u marmeladama ili kao dodataka rakijama, dolazit će u sjećanje negdašnje penjanje po drveću ili probijanje kroz trnje da bi se došlo do tih neobičnih plodova, i tako će nas šaka-dvije tih malih plodova, čak i ako ih ne kupimo, zbližiti u proživljavanju nostalgije te u zadovoljavanju radoznalosti i želje za učenjem.
Davor ŠIŠOVIĆ
SADRŽAJ POD POKROVITELJSTVOM GRADA PAZINA
