U ovo doba godine šljive bi već trebale biti dovoljno zrele da se od njih može raditi marmelada ili pripremati drop za rakiju, ali kao i sa grožđem i s drugim ranojesenskim voćkama, priroda je ove godine malo zakočila situaciju i sa šljivama. Ima ih na pazinskoj tržnici, lijepe su, dobre su za jesti, ali nipošto još nisu dovoljno zrele za marmeladu.
U našim se krajevima zna za nekoliko podvrsta šljiva, koje su osim po nazivu različite i po boji, obliku i veličini. Načelno, što se tiče starinskih šljiva, u našim krajevima razlikuju se četiri vrste ili četiri pojavna oblika ovog voća.
Prve su one normalne male plave duguljaste šljive, koje se u našim krajevima najčešće zovu kreke. Drugo su male okrugle šljive koje mogu biti različitih boja, od ove normalne šljivasto-plave preko crveno-ljubičaste do sasvim žute, i kod nas se najčešće zovu ciburi.
Šljiva broj tri je također šljiva normalnog jajolikog oblika, ali mnogo veća od obične šljive, i tu veliku običnu šljivu naši ljudi najčešće zovu sliva. I naposljetku, velike okrugle šljive, koje također mogu biti različite po boji, od žute do tamnoplave, u nas se najčešće zovu armulini.
Naravno, istarski jezični babilon malo je zakomplicirao sporazumijevanje ljudi iz raznih krajeva Istre kada je o šljivama riječ. Primjerice, u južnoj Istri se one obične jajaste male plave šljive zovu ciburi a one velike plave su kreke; one male okrugle se ponegdje u zapadnoj Istri zovu armulini (dodatnu zbrku izaziva to što su armulini ponegdje u Istri naziv za marelice); one najveće plave ponegdje u sjevernoj Istri zovu amuli, i tako redom: svaka vas ima svoj glas, pa tako i za razne vrste šljiva.
Povrh svega, na Lupoglavštini i u selima s istarske strane Učke šljive zovu češpi, a s druge strane Učke zovu ih čišpe, što znamo iz stiha „da ima cice kako čišpe” u Šajetinoj pjesmi „Cice i guzice”.
I tako, da spojim riječ sa slikom, pitam na pazinskoj tržnici koje su koje od tih šljiva u ponudi, pa mi kažu; ove male obične su bistrice, ove malo veće su čačanske ljepotice, a ove najveće plave su stanley, odlične za marmeladu kad malo više dozriju. Vrlo rijetko na plac dođu prave domaće kreke, a ciburi, armulini i slive – možda i nikad.
Davor ŠIŠOVIĆ
SADRŽAJ POD POKROVITELJSTVOM GRADA PAZINA
