U sklopu pazinskog Festivala fantastične književnosti od 2006. se godine objavljuju natječajne zbirke priča na zadanu temu, svake godine drugu, u pravilu povezanu s nekim motivom iz istarske kulturno-povijesne, prirodne ili duhovne baštine. Te 2012. godine tema festivala, koji je uz nastup dvadesetak pisaca održan u Pazinu i Savičenti, bilo je vino, pa je i festivalska zbirka nosila naslov „Priče o vinu”. Autor ilustracije na koricama bio je Mario Rosanda Ros, koji je za naslovnicu „Priča o vinu” 2013. dobio i nagradu Sfera u kategoriji SF ilustracije u boji. Nagradu Sfera dobio je 2013. i Aleksandar Žiljak u kategoriji kratke priče, za priču iz ove zbirke „Srneći but s lisičicama, uz njega teran”. Nakladnik ove knjige bilo je Pučko otvoreno učilište u Pazinu, a organizator Festivala fantastične književnosti bila je, tada kao i danas, pazinska SF&F udruga Albus.
U zbirci „Priče o vinu” objavljene su sljedeće priče sljedećih autora: Zoran Vlahović & Danijel Bogdanović: Vino, lijepo ime vino; Mirela Jovičić: Loza, Dionizij; Marko Fančović: Remuaža; Darko Tuševljaković: Izgubljene godine; Ed Barol: Nova era; Dragana Stojiljković: Krv moja; Dragić Rabrenović Dado: Kralj Ratomir; Milena Benini: Vino i pjesma i još neke stvari; Katarina Brbora: Vino dobre sreće; Goran Skrobonja: Ašurova noć; Ivana Delač: Najbolje na svijetu; Armin Seferović: Grimizna plima; Aleksandar Žiljak: Srneći but s lisičicama, uz njega teran; Jakov Milanković: Groblje Monteriso; Jasmina Blažić: Vinom protiv krvi; Mirko Karas: Vino nije voda; Igor Rendić: Propali slučaj; Dražen Horvat: Križnjan; Robi Selan: Teroristički trs terana; Danijel Bogdanović: Ako jedne jesenje noći neki Topololovovolovljani; Vanja Spirin: Vinovnici invazije jednog jedinog svemirca; Adnadin Jašarević: Vinotopija.
U zbirci „Priče o vinu” objavljen je i ovaj moj predgovor, i danas sasvim dovoljan da znatiželjnika, kako ljubitelja fantasničkih književnih žanrova, tako i vinoljupca, zainteresira da uzme knjigu u ruke:
Od svijeta sasvim bez vina do svijeta koji je sav od vina, između te dvije krajnosti kretalo se nadahnuće pisaca koji su se u povelikom broju odazvali sedmom tematskom književnom natječaju Festivala fantastične književnosti, ovaj put na temu vina kao neodvojivog dijela istarske i svjetske baštine, ne samo prirodne i poljoprivredne, već i kulturne.
Otkako se povijest zapisuje, pa još i prije, od vremena zahvaćenog samo mitovima i legendama, vino je nezaobilazno u sudbini naših krajeva. Vinom su drevni heroji opijali divove i primali ga na dar od bogova, vinom su Histri zaustavljali prodore Rimljana, vino je pratilo smjene carstava, religija i naroda, vinovu lozu su sa sobom donosili doseljenici ili je odnosili iseljenici. Tako je bilo u prošlosti, a zašto bi drukčije bilo u budućnosti? Zamijenimo kontinente planetarnim sustavima, karavane i galije svemirskim brodovima, pehare i krčage epruvetama i pilulama, i dobit ćemo iste potencijale zapleta, ali u drugim scenografskim okolnostima. Neke stvari ipak nećemo moći ničim drugim zamijeniti, kad je o vinu riječ: vinovu lozu i zemlju iz koje ona raste, i grožđe kao njezin dragocjeni plod, i vjekovima čuvano umijeće koje pretvara energiju tla i sunca u napitak s pravom slavljen i opjevan već tisućljećima.
Zato su i u pričama koje su najdalje odmakle u futurističkim postavkama, vinograd i grožđe ipak ostali najvažniji preduvjeti da se išta drugo u priči dogodi; kolikogod mašta pisaca znanstvene fantastike uzela maha, ni oni si neće dopustiti blasfemičnu pomisao da se vino može raditi od nečeg drugog osim od grožđa, pa bilo to i u uvjetima nuklearne post-kataklizme, u neprijateljskim ekosustavima dalekih planeta, ili u totalitarnim režimima koji zabranjuju vino. Čovjek će napredovati kroz prostor i vrijeme, osvajat će svemir i još nedosegnute ili neukroćene kutke vlastitog planeta, ali uvijek će se vraćati svom vinogradu, svom podrumu, svojoj bačvi, ili će ih prenijeti u svoj novi dom, pod neko novo sunce.
U nekoliko priča možemo pratiti vrlo intrigantne postavke o tome kako je vino doista utjecalo, ili moglo utjecati, na povijest kakvu mislimo da poznajemo, a nimalo neočekivano motiv vina se kod lijepog broja autora sljubio s još uvijek vrlo popularnom vampirskom tematikom. Kolikogod se činilo stereotipnim ili čak otrcanim, nije nimalo pomodarski zamisliti vino kao eliksir života, kao serum istine, kao napitak za besmrtnost, vječnu ljubav ili iskonsku mudrost na način kako su to učinili autori priča u ovoj zbirci: priče su to svježe poput mladog vina, a kad malko odleže, baš poput arhivskih će vina razotkriti sve svoje draži i novim senzacijama obdariti naša čula. Pijuckati dobro vino i čituckati ove priče – ima li boljeg recepta za sljubljivanje književnosti i enologije?
Važan kontekst nastajanja ove zbirke, i posvećenosti 11. Festivala fantastične književnosti upravo vinu, i vinu općenito i istarskome vinu posebice, osobito je ozračje u kome se posljednjih godina razvija istarska vinska priča. Do prije svega dva desetljeća zamisliti što će danas biti s istarskim vinima proglasilo bi se fantastikom. Istarska su vina danas dio svjetske vinske priče, a s njima su i istarska tradicija i istarska povijest doživjele osobitu počast. Ova knjiga neka zato bude znak počasti koju unaprijed poklanjamo budućnosti istarskih vina, i vina općenito, a sudbina tog dijela baštine čovječanstva jedna je od rijetkih za koju se uopće ne moramo bojati.
Davor ŠIŠOVIĆ
