Zapravo, na mnogo više od šest načina pripremali su se darovi mora na osmoj, posljednjoj ovosezonskoj Ribarskoj fešti u Vrsaru, ali šest je bilo kuhinja, šest timova odnosno ekipa, koje su svaka na svoju zadanu temu pripremale po nekoliko vrsta jela za tisuće raspoloženih i gladnih posjetitelja na vrsarskoj rivi.
Ribarska fešta u Vrsaru ima tradiciju od nekoliko desetljeća, stariji mještani će se prisjetiti vremena kada su joj razmjeri bili višestruko veći od današnjih, a kuharski timovi su pripremali dnevne ulove pojedinih lokalnih ribarskih obitelji.
Lani je koncepcija ribarske fešte promijenjena: umjesto da svi kuhaju sve, kuharskim timovima podijeljene su teme, pa je tako jedna ekipa pripremala isključivo pržene miješane darove mora odnosno tzv. fritto misto, druga je ekipa pripremala plavu ribu, treća samo mekušce odnosno lignje, sipe i hobotnice, četvrta samo školjke, peta opet plavu ribu ali na drugi način, i šesta bijelu ribu.
Ovakva koncepcija se mnogima svidjela, posjetitelje je svakako potaknula na veću mobilnost, na razgledavanje čega sve ima, a možda i na višekratno kušanje na različitim štandovima. Evo što se sve kuhalo, pržilo i peklo na svih šest postaja vrsarske Ribarske fešte.
Tim prve kuhinje koja je pripremala fritto misto odnosno pržene plodove mora sastojao se od ribara, konobara, vodoinstalatera i policajaca, a u ekipi su bili Gašo, Mirko, Roman, Tena i Mia za koju su mi rekli da je glavna.
Na repertoaru ove prve kuhinje bili su gamberi u dvije varijante – cijeli frigani, ili panirani repovi, zatim pohane sardele, girice, karamali i frigani oslić, što je ponuda sasvim zadovoljavajuća i za sladokusce, i za nostalgičare, i za one koji se žele brzo najesti.
Sljedeća kuhinja, prva s plavom ribom, nudila je frigane sardele, sardele punjene parmezanom i limunom, te polpete od sardele s dodatkom orade i brancina, okruglice od tune. Osim mljevenog ribljeg mesa, u polpete i okruglice dodan je i mljeveni sušeni pomidor.
U ovoj se kuhinji mogao dobiti i hladni riblji pjat, a na njemu ‘barčice’ s bakalarom, hladne frigane sardele te slani i marinirani inčuni. Ovu prvu kuhinju plave ribe vodila je Mirjana Žiković, a s njom su kuhali još Sandra, Željko, Rina, Mihael, Emanuel i Đino.
U kuhinji glavonožaca pržene ili grilane karamale i hobotnice te okruglice od sipe i riže pripremali su Roberto, Goran, Boris, Silvano, Kristina, Marija i Predrag. S obzirom na ponudu i na vizualne mogućnosti slaganja pjata od pripremljenih glavonožaca, ponuda ove kuhinje bila je jedna od atraktivnijih.
Tema četvrte kuhinje bile su školjke, a tu su i načini pripreme bili najraznolikiji. Uz uobičajene pedoće na buzaru te kapesante na žaru, nudili su se i pljukanci s kaneštrelama, kozicama, grancipoverima i šparugama, te rižoto s grancipoverima (isto što i grmali), kaneštrelama i kozicama. Ovu je ekipu predvodila ‘grofica’ Ranka Pavišić, a s njom su kuhali Tara, Mateo i Branko.
Ekipu odnosno kuhinju bijele ribe predvodio je ribar Mate Bikić, koji na vrsarskoj Ribarskoj fešti kuha još od njezinog prvog izdanja prije nekoliko desetljeća. S njim su kuhali sin Nikola, zatim Danijel, Andrea, Dorotea, Leona, Mia i Teo, a u ponudi su bili su bili cipli, orade, salpe, oćade i strijelke na gradelama i ploči.
Cipli su se pekli filetirani, a poveće strijelke cijele, u komadu, a od bijele ribe odreda iz vlastitog ulova Mate je pripremio i svoj specijalitet, riblju salatu. Kako se dnevni ulov mijenja, tako je i ova salata u svih osam izdanja Ribarske fešte bila drukčijeg sastava, pa su kušači imali čast konzumirati unikatno i neponovljivo jelo.
Šesta kuhinja bila je također posvećena plavoj ribi, a opskrbljivala se također iz dnevnog ulova vrsarskog ribara Ante Jurana. Zanimljiva jela su u ovom timu pripremali Toni, Jozo, Ankica, Matea, Sandi, Zoran i Tea, a u ponudi su bili sardele na žaru, ražnjići od tune s povrćem, tuna steak, škombri odnosno skuše na žaru, marinirane sardele te specijalitet ove ekipe, tuna-burger.
Ovako strukturirana ponuda ribljih specijaliteta je u najmanju ruku zanimljiva, informativna i poučna, i čini se da bolje naglašava mogućnosti pojedinih morskih organizama, kao i kreativnost kuhara, što je prilično rijetko na feštama koje imaju karakter ovako masovnog okupljanja, garniranog još i glazbeno-zabavnim programom.
Svaka je od šest kuhinja nudila i poneko „ziheraško” jelo s kojim se ne može pogriješiti, ali i poneku inovaciju, bilo u izboru namirnica bilo u načinu pripreme, a s obzirom da je ovakvih fešti tijekom ljeta bilo osam, i to u rasponu od travnja pa sve do rujna, zainteresiranom namjerniku to je mogla biti prilika da upozna skoro cjelovitu tradiciju morske kuhinje vrsarskog kraja.
Davor ŠIŠOVIĆ
