Od sredine svibnja pa skroz do sredine ljeta, ovisno o tome koliko je godina vruća i sušna ili pak svježa i kišna, trešnje su omiljeno voće u Istri, i začudo, jedna od rijetkih vrsta voća koja se tradicionalno konzumira isključivo svježa. Vrlo rijetko ćemo po nekim obiteljima zateći običaj da trešnje odležavaju u rakiji ili da se od njih rade džemovi, kao što je slučaj, recimo, s višnjama ili šljivama.
Za trešnje širom Istre, uključujući slovenski dio Istre i Liburniju, zatječemo dosta lijep spektar nazivlja koji očito potječe iz istog odnosno zajedničkoj korijena. Evo popisa:
CEREŠNJE (Lindar, Nedešćina), CEREŠNJI (Koromačno), CERIŠNJE (Tupljak), CREŠNJE (Nedešćina), CREŠNJI (Labin, Vinež, Štrmac, Plomin), ČAREŠNJE (Podmerišće, Krpani), ČARIŠNJE (Rovinjsko Selo), ČEREŠNJE (Prodani, Hum, Sv. Ivan kod Buzeta, Čiritež, Podgaće, Škopljak, Pazin, Beram, Kaldir, Oslići, Zamaski Dol), ČEREŠNJI (Krbune), ČERIŠNJE (Kloštar, Smoljanci, Savičenta, Valtura, Medulin, Marčana, Rakalj, Barban, Sutivanac, Korenići, Mrgani, Žgombini kod Cera, Zabrežani, Gologorica, Gologorički Dol, Kršan, Kašćerga, Grdoselo, Baničići, Rakotule, Crklada, Funtana, Žbandaj, Veleniki, Musalež, Poreč), ČIRIŠNJE (Bertetići, Orič, Čepić, Pićan, Letaj, Brdo), ČREŠNJE (Lovran, Veprinac, Nerezine na Lošinju), ČREŠNJI (Kastav), ČRIŠNJE (Čepić, Jadreški), SAREZE (Galižana), SEREŽE (Šišan), SERJEZE (Fažana), SRIŠNJE (Vinkuran, Banjole, Premantura)
Gotovo u svakom dijelu Istre razlikuju se barem tri vrste odnosno sorte trešanja, uglavnom prema vremenu dozrijevanja, ali i prema drugim osobinama, primjerice boji ili veličini. Evo popisa lokalnih naziva za sorte ili varijetete trešanja u Istri:
BELAČI (Škopljak), BELICE (Kloštar, Krbune, Orič, Štrmac, Nedešćina, Zabrežani, Beram), BILICE (Marčana, Jadreški, Sv. Ivan kod Buzeta, Kašćerga, Baničići), BRTOŠINKE (Lovran), CEPAKI (ŠKOPLJAK), CIPAKE (Gologorica), CIPALNICA (Sutivanac), ČRNE (Beram), ČRNICE (Orič, Sv. Ivan kod Buzeta, Zabrežani), DIVLJAKE (Gologorica), DORAŽIGA (Kaldir), DOREŽE (Jadreški), DURAŽA (Lovran), GORETINKE (Gologorica), GORETINKI (Krbune), HRASTUJE (Beram), HRASTULJE (Škopljak, Zabrežani, Savičenta, Smoljanci), HRESTULJE (Orič), HROSTUJE (Kašćerga), HROSTULJE (Pićan), HRSTULJI (Krbune), LOVRANKE (Škopljak), KASNE (Jadreški), MAJEVICE (Baničići), MAJNICE (Sv. Ivan kod Buzeta), MARASKE (Baničići), MARAŠKE (Grdoselo), PETROVKI (Štrmac), RANE (Marčana, Jadreški, Beram), RANKA (Škopljak, Kaldir), ŠAVRINKA (Kaldir), TOREŽE (Valtura), TRDICE (Sv. Ivan kod Buzeta), TRDOKOČKA (Kaldir), VERONEŽA (Kaldir), VOLOVSKO OKO (Sv. Ivan kod Buzeta), ZGODNE (isto što i MAJNICE – Sv. Ivan kod Buzeta), ŽUTICE (Zabrežani).
Neki od tih naziva imaju i priču iza sebe, primjerice, za trešnje sorte MARASKE ili MARAŠKE govori se da su ih iz Afrike u okolicu Grdosela donijeli lokalni mladići koji su tamo bili služeći talijansku vojsku.
Pamte se i zgodne izreke vezane uz trešnje, a jednu takvu prenijela nam je Nada Galant iz Žminja. Djeci se tamo, kaže ona, govorilo: „Zamite si zamite čerešanj, to so črne, samo so krvave aš so još zelene”.
Detaljnije nam je sorte trešanja odnosno ČEREŠANJ iz svoga kraja predstavila Ankica Šterpin iz Svetog Ivana kod Buzeta: „MAJNICE ili ZGODNE so prve čerešnje, obično so bile oko prviga maja, ko hi je bilo molo so bile srednje veličine, niso imele nekiga gušta ma so bile prve. BILICE so dosta vele i slatke, TRDICE so joko guštože, hrustave, vele, smo ih stovjali u rakija,
bile so još ČRNICE i VOLOVSKO OKO, joko vele i dubre ali ih ni već”.
Prve trešnje u sezoni bile su omiljene zato jer su bile prve, iako iz kazivanje slijedi da ponekad i nisu bile baš jako slasne, ali i posljednje trešnje u sezoni imaju neke posebne osobine. Tako nam Vera Bastijanić javlja da kod nje u Zabrežanima posljednje sezonske trešnje nazivaju ŽUTICE, a osim što su žute boje, njihova je osobina i u dome da su „vajk imale črve”.
Davor ŠIŠOVIĆ
