Na Svjetski dan turizma svoja je vrata namjernicima uz besplatnu ponudu ili prigodne popuste otvorilo šezdesetak lokacija diljem Istre, no tek je desetak lokacija (a moglo je mnogo više!) ponudilo nešto za pojesti i popiti. Najbolja eno-gastro ponuda je u sklopu te manifestacije posložila se u Vodnjanu, pa je na ovaj gradić prepun zanimljivosti pao logičan izbor, tim više što su u program bile uključene dvije vinarije u kojima nikada dosad nisam bio: Teraboto i Medea.
Ipak, prije kušanja vina bilo bi preporučljivo okrijepiti se, pa sam za prvu postaju odabrao Stanciju Buršić, najpoznatiju po svojoj pršutani, ali i po svom restoranu odnosno konobi koji uz proizvode pršutane nudi i lijep izbor jela tradicijske istarske kuhinje. Ovdje se tradicionalno na Uskrsni ponedjeljak održava i gastro-manifestacija posvećena istarskoj špaleti. Kod Buršićevih je jedna lijepa friška vijest unijela mnogo ponosa i veselja baš u ove dane kada se očekuje mnogo gostiju, kojima će se domaćini imati čime pohvaliti. Naime, restoran Stancija Buršić je ovih dana dobio zvjezdicu međunarodnog sustava za vrednovanje gastronomske ponude Restaurant Guru za 2021. godinu. „Ne znamo kako su nas uopće odabrali, nismo imali pojma da su njihovi ocjenjivači bili ovdje, samo nam je mailom stigla obavijest da smo dobili zvjezdicu, i jako nam je drago da nas je netko na ovakav način primijetio”, priča Mikela Buršić Lisjak, koja sa suprugom Robertom Lisjakom te roditeljima Milanom i Darinkom Buršić vodi Stanciju i pršutanu. Priznanje Restaurant Gurua zaokružilo je uspješnu godinu Stancije Buršić, koja je nedavno nagrađena i Suncokretom ruralnog turizma, a njihov je pršut na također nedavnim Danima hrvatskog pršuta u Poreču osvojio zlatnu medalju.
Za Svjetski dan turizma Buršićevi su pripremili tradicionalan, ali prilično atraktivan odabir jela: istarski pjat s pršutom, pancetom, ombolom, kobasicama i sirom, zatim maneštru, pa teleću koljenicu pod čripnjom, pljukance sa šugom od pršuta, fuže s goveđim gulašem, te „istarski hamburger” sa svježim ombolom. Zapelo mi je za uho ovo šugo od pršuta, pa mi je Mikela Buršić Lisjak objasnila kako se to šugo počinje raditi kao i svako drugo šugo, dinstanjem luka odnosno čibule, samo što se umjesto mesa dodaje na kockice nasjeckani pršut i u nastavku obilno podlijeva crnim vinom. Na Stanciji Buršić su se na Svjetski dan turizma lijepo mogle provesti i obitelji s djecom, jer su za mališane postavljeni napuhanci za skakanje, a lijep doživljaj je i hranjenje dva magarca i ponija jabukama.
Okrijepljeni na Stanciji Buršić, spremni smo za istraživanje vodnjanskih vinskih zanimljivosti, a prva vinska postaja je vinarija Teraboto. Vinariju, koja je na tragu stare obiteljske vinarske tradicije u modernijoj formi počela s radom prije 25 godina, vode supružnici Izabela i Dario Vitasović, a ime Teraboto zapravo je toponim odnosno naziv lokacije dva kilometra sjeverno od Vodnjana gdje je zasađeno 3,5 hektara njihovih vinograda. Zanimljivo je da su tu parcelu Vitasovići dobili od roditelja kao svadbeni dar, što ih je i potaklo da se intenzivnije počnu baviti vinarstvom. Uz loze, obrađuju i masline, i to čak devet sorti: buža, karbonaca, bjankera, žižolera, rosinjola, leccino, pendolino, ascolana i frantoio, od kojih nastaju tri etikete ekstradjevičanskog maslinovog ulja Teraboto: buža, pikantna karbonaca, i selekcija u kojoj se miješa svih devet sorti.
Kušanje vina u vinariji Teraboto je jedna od najzabavnijih degustacija koje sam dosad doživio. Osim što će srdačna i uvijek nasmijana Izabela Vitasović na pristupačan način objasniti sve o vinima koje pijete, povest će vas u razgledanje podruma, a u podrumu ćete moći sami napuniti bocu vinom koje vam se u kušanju najviše svidjelo, sami ga začepiti i na bocu nalijepiti etiketu, i to svoje najbolje Teraboto vino ponijeti sa sobom. Uz kušanje vina poslužit će vam domaći pršut i suhu vratinu, tri vrste sira sirane Vesna iz Loborike (prvi je star tri dana, drugi tri mjeseca a treći dvije godine), i njihovo miješano maslinovo ulje.
Degustacijom prolazite kroz sva trenutačno raspoloživa Teraboro vina, počevši od malvazije iz 2019. koja je deset mjeseci miješana na talogu (sur lie metoda), dobacila je do fantastičnih 14,7 posto alkohola i izvrsne aromatske slike. Slijede crna vina, najprije teran iz 2019. s 12,1 posto alkohola, na prvi dojam lagan i jednostavan, ali se on u čaši postupno otvara i izrasta do divnog, osvježavajućeg, mirišljavog te laganog i vrlo pitkog vina (na kraju je upravo ovaj teran bio moj favorit). Slijedi merlot također iz 2019., s 12,6 posto alkohola, također na prvi dojam mnogo formiranije i kompleksnije vino od terana, kakvo bismo najčešće poželjeli uz neki kompleksniji obrok.
Nastavak kušanja donosi lijepa slatka iznenađenja: najprije polusuhi muškat žuti, iz berbe 2020. s 13 posto alkohola, a za njim slijedi attrakcija vinarije Teraboto, passito muškat žuti Vin de rosa, iz berbe 2017., s 18 posto alkohola. Vin de rosa je inače tradicionalno svadbeno vino u vodnjanskom kraju, mnoge ga obitelji rade za kućnu upotrebu ali samo ga dvije ovdašnje vinarije proizvode komercijalno. Grožđe se za njega suši tri mjeseca, ali ovo passito vino nije pregusto, vrlo je ugodno, lagano gorkasto s aromatskim notama lješnjaka i badema i zato se izvrsno slaže s tradicionalnom bumbarskom tortom, autohtonom vodnjanskom slasticom napravljenom bez brašna, samo s mljevenim bademima, jajima i šećerom.
U neko drugo doba godine u vinariji Teraboto kušali bismo i pjenušac od muškata žutog, ali trenutačno je sav rasprodan, a u skoroj budućnosti, preciznije: 2022 godine, na svjetlo dana doći će i jedan novitet: pjenušac blanc de noir od terana iz berbe 2020., proizveden bez kemijskih intervencija odnosno naknadnog izbjeljivanja, a njegova tajna je u tome da se grozdovi terana ne muljaju prije prešanja već se grožđe preša zajedno s peteljkama, i zato, tumači Izabela Vitasović, iz terana izlazi čisti bijeli sok.
To još nije sve u doživljaju posjeta vinariji Teraboto: domaćini će vas još povesti u obilazak vinograda i maslinika. U vinogradima je berbe upravo završena, i ovdje su, kaže Izabela Vitasović, zadovoljni i urodom i kvalitetom, možda su tek šećeri nešto niži nego lani, ali očekuju se jako dobra vina. Laici se u obranom Teraboto vinogradu mogu lijepo zabaviti učeći raspoznavati vinske sorte prema obliku i svojstvima listova koji se još nisu u većoj mjeri počeli sušiti, i uživati u pogledu, s jedne strane prema vodnjanskom zvoniku, sa svojih 63 metra najvišim u Istri, a s druge strane prema moru.
Vinarija Medea je nešto sasvim različito od Terabota. To je veliki sustav izrastao na nasljeđu negdašnjeg vodnjanskog poljoprivrednog kombinata Agroprodukt, koji grožđe dobiva sa šezdesetak hektara vinograda pretežno na lokacijama između Pule i Medulina, a masline iz pedesetak hektara maslinika na području Barbarige. I kompleks vinarije Medea je povelik, a kako se Svjetski dan turizma poklopio sa samim završetkom berbe, i ovaj inače tihi kutak Vodnjana odisao je užurbanošću i radnim elanom.
Posjetitelje su primale vrlo ljubazne Lucija Krajcer i Irena Vitulić, vrlo dobro informirane o svemu što Medea proizvodi i nudi. U program degustacije za Svjetski dan turizma uključeni su Medein pjenušac od malvazije, svježa malvazija i svježi teran, sva tri vina iz berbe 2020., tri maslinova ulja: istarska bjelica, blend pet sorti Aurum, i blend istarskih autohtonih sorti Punta Cissana (muška i ženska buža, rosinjola i puntoža), i naravno nešto za gricnuti – sir, suhe kobasice i grisini. U ponudi su i razgledavanje podruma, te priča o vinariji Medea, koja počinje još 1960-tih godina osnivanjem Agroprodukta, s obratom nakon 1990-tih godina i privatizacije. Vinarija Medea je nadaleko poznata, pa čak i slavna, po svoja dva velika i višestruko nagrađivana vina, merlotu Punta Greca i malvaziji Montiron. Od monosortnih vina Medea proizvodi još svježe malvaziju, chardonnay, teran, merlot i cabernet sauvignon, pjenušac od malvazije, te rose u kojem prevladava teran uz dodatak vrlo malo merlota i cabernet sauvignona.
I u Medeinim vinogradima je aktualna berba bila dobra, „barem se nitko nije žalio”, prenose mi Lucija i Irena, pa će svakako ovdje valjati doći još koji put, kad u podrumu prođe gužva i kad se završe poslovi koji slijede odmah nakon berbe i kad enolozi budu slobodni za malo detaljniju priču o ovim izvrsnim vinima.
Eto, tako sam ja proveo ovogodišnji Svjetski dan turizma u Istri. A kako je vama bilo?
Davor ŠIŠOVIĆ
