I do pazinske tržnice stigao je vic koji posljednjih tjedana kruži internetom, o unuku koji se povjerio svojoj noni da će, nakon što je vidio kakve su cijene na tržnici. „počupati svu marihuanu pa posaditi paprike i cukete”. Ispričala mi je taj vic srdačno nasmijana prodavačica, i nisam mogao odoliti da joj je uzvratim drugim vicem s tržnice, ali taj je kao navodno istinita anegdota zabilježen na zagrebačkom Dolcu.
Razgledava, kaže taj vic, jedna mlađa zagrebačka gospođa povrće izloženo na štandovima i komentira kako je salata skupa. A prodavačica za tim štandom, odnosno kumica kako ih tamo zovu, spremno odgovara: „Nije ti, ‘ćerce, salata, skupa nego si se ti loše udala!”.
Eto, i duhovitih se trenutaka može doživjeti na pazinskom placu, pa ako vam cijene tjeraju suze na oči, evo dobrodošle protuteže.
A što se tiče cijena, ne znam kako se kod vas slučaj, ali ja se još nisam naviknuo na eure, odnosno, ne mogu u prvi mah procijeniti koliko nešto vrijedi po cijeni istaknutoj u eurima, moram to prvo pretvoriti u kune, i zatim se prisjetiti koliko je to koštalo dok su još kune bile u điru.
Da nema tog memorijskog mjerila vrijednosti, današnje cijene u eurima bi se činile prilično ujednačenima i logičnima, kao, kapuz je po jedan euro, salata i krastavci po dva, ljepša žbula, cikla i blitva po tri, rijetke stvari dosežu četiri eura… ali važnija od cijene je motivacija našeg dolaska na tržnicu, naše uvjerenje da se tu prodaje nešto prilično drukčije nego u trgovačkim centrima.
Završimo s pomidorima: lijepi su, veliki, ali još nezreli, još imaju onu tvrdu zelenu sredinu pa daju relativno mnogo škarta. Lani su se mnogi uzgajivači žalili da im pomidori slabo napreduju, no ovog ljeta mogli bismo imati, prema dosad viđenom, i lijepih kapitalaca, ali o tome više drugi put.
Davor ŠIŠOVIĆ
SADRŽAJ POD POKROVITELJSTVOM GRADA PAZINA
