U današnjim istarskim vinogradima ne raste isto što je u njima raslo prije pedesetak ili sedamdesetak godina, da ne govorimo i o još daljim vremenima. Već nekoliko desetljeća u istarskom se vinogradarstvu, iz razumljivih razloga, teži čistoći sortimenta, a malvazija je potisnula veliku većinu starih sorti i prekrila oko 60 posto svih vinogradarskih nasada u Istri. Starih se sorti grožđa u našim vinogradima danas može naći vrlo rijetko. Rijetko, ali ipak može. Ako pak nema baš te negdašnje loze, svakako je još živo pamćenje i sjećanje, ne samo na nazive tih starih, danas iščezlih sorti, nego i o tome kako se i kakvo se od njih vino radilo. Kako se u nazivlju starih sorti grožđa krije i zanimljivo jezično bogatstvo, po našim sam selima zapisivao što su ljudi nekad imali u svojim vinogradima pa vam predstavljam zbirku od osamdeset i četiri (84) naziva za sorte loza iz sjećanja danas najstarije živuće generacije. Za neke sorte ljudi su mi dali i pobliži opis, od nekih je pak ostao samo naziv. Evo ih, abecednim redom.
AMBURVA (Kujići); ANZULANA – bijelo i crno (Krbune, Bašići); BADERJAN – “sura” sorta (Bašići); BELINA – isto što i brajdenica (Foli); BELINA – različita od brajdenice (Batlug, Semić, Gračaški Katun); BELI TERAN (Krbune, Pagubice, Oslići); BERGONJA – isto što i borgonja (Kaštelir); BILINA (Mrgani, Smoljanci); BONTEMPO – crno (Bazgalji, Pirelići); BRAJDENICA – bijelo (Pagubice, Krbune, Bazgalji, Lukačići, Lazarići, Gržini, Semić, Batlug); BRAJDICA (Račiški Brih, Oslići); BRGONJA – isto što i borgonja (Kaldir, Mrgani, Račiški Brih, Bašići, Rapavel); CIBABIBA (Sveti Martin); CIKA (Sveti Petar u Šumi); ČIČUJA (Bašići); ČINČOT (Semić); DRAGANELA – isto što i brajdenica; DURANIJA – isto što i brajdenica (Kaldir, Podmerišće, Sv.Bartol, Pirelići, Račiški Brih); ĐOVANIN – bijelo, isto što i PAGADEBIT (Kaldir), FRAGULA (Kaldir, Bazgalji, Brest pod Učkom, Račiški Brih, Smoljanci, Batlug, Gračaški Katun); GNJIJET – rose sorta (Oslići); HRŠĆAVAC – rose (Gržići kod Gračišća, Škopljak, Gračaški Katun); HRBATICA (Oslići); HRVATICA (Kaldir, Mrgani, Bašići, Marići); INDIJANA (Sveti Martin); INZULANA – bijelo (Gračaški Katun); IZULANA (Oslići); JELOVINA – crno (Čabrunići); KARBONERA – crno (Marići); KARBUNET – crno (Mrgani); KOKULA – crno (Rakotule, Kaldir); KOLOROŽA (Oslići); LAS – bijelo, jagode s točkicom (Lazarići); LIKANT – crno (Merleti, Kaldir, Bazgalji, Batlug); MALI TERAN – crno, sitnih jagodica (Bazgalji).
Danas najrasprostranjeniju sortu, malvaziju, u inačicama lokalnih govora nazivaju MALMAZIJA (Divšići, Orbanići, Kujići), MALVASIJA (Sutivanac), MALVAŠIJA (Krbune, Lazarići, Mrgani, Kaštelir) ili MALVAŽIJA (Selina, Škopljak, Bašići, Batlug, Marići, Bertošići). Idemo dalje: MUHOZOBAC – bijelo (Gržini); OPORT – merlot (Rakotule); OŠĆINA (Sveti Martin); PAGADEBIT (Kaldir); PASAZOBAC – crno (Lazarići), PERGOLA (Krbune, Bašići); PETEHOVO JAJE – bijelo, isto što i PETEŠIĆ (Kaldir); PILOZA – bijelo (Krbune); PINTUOR – crno (Škopljak); PLAVAC – crno (Brest pod Učkom); PLAVINA – rose (Pirelići); PLAVINA – crno (Račiški Brih, Oslići); PLAVINAC (Škopljak, Lazarići); PLEMENKA (Sveti Martin); PLIHAČ (Krbune); PLITKAČ – bijelo, velikih grozdova (Gračaški Katun); PUPČARIĆ (Krbune); RAFOŠKO – isto što i teran (Sveti Martin, Oslići); SURINA – rose (Mrgani, Smoljanci, Marići); SURINA – crno (Orbanići).
Jedna sorta crnog grožđa, sitnih bobica, koja se radi izrazite boje miješala s ostalim crnim sortama, poznata je širom Istre pod nazivima ŠAJBAC (Bašići, Batlug); ŠAJBEC (Bazgalji); ŠAJBEŠ (Kaldir, Sv. Bartol, Pirelići); ŠPANJO (Divšići); ŠPANJOL (Čabrunići, Kujići); TINTA (Sv. Bartol, Pirelići); TINTAR (Račiški Brih), TINTORIJA (Kaldir); TINTURIN (Brest pod Učkom).
Slijede ŠANŽLAK (Kaldir); ŠIMILJON (Kaldir); ŠUPLJIKA – isto što i brajdenica (Semić); TRBIJAN – bijelo (Kaldir, Oslići), TREBIJAN – bijelo (Kaštelir); TREMINER (Kaldir); TRMINIĆ (Podmerišće); TRUNJAK – crno, slatko (Smoljanci); ULOVINA – bijelo (Kaldir, Sv. Bartol); UVACA (Kaldir); VALTLINER – rose (Sveti Martin); VELA PERGULA (Oslići); VETRINER (Račiški Brih); VIZULANA – bijelo, krupne jagode (Sv.Bartol); i na kraju ZAKE – crno (Mrgani).
Od tih sam naziva prije dvadesetak godina složio pjesmu, koja je objavljena u zborniku “Stoljeće vina”, objavljenom u sklopu manifestacije kojom se 2001. godine obilježavala stota obljetnica Prvog javnog pokusa vina u Pazinu, održanog 1901. godine. Na drugom sam mjestu pisao o nadahnuću i načinu na koji je ta pjesma nastala, a ovdje se možemo podsjetiti njezinog teksta:
Ča se sve va brajdah najde
Bontempo, brajdica, brgonja, teran
amburva, cibabiba, zake, baderjan
bergonja, čičuja, pagadebit, činčot
cika, šupljika, trebijan, merlot.
Koloroža, fragula, las, likant, gnjijet
duranija, hrvatica, piloza, karbunet
beli teran, trbijan, draganela, đovanin
malmazija, malvasija, pintuor, tinturin.
Plavina, ulovina, belina, petešić
ošćina, bilina, surina, pupčarić
mali teran, pagadebit, trminić, šanžlak
muhozobac, pasazobac, plemenka, trunjak.
Hrbatica, brajdenica, karbonera, plavac
indijana, inzulana, vizulana, šajbac
oport, rafoško, šajbec, tinta, šimiljon, treminer
petehovo jaje, vela pergula, vetriner.
Šajbeš, tintar, malvašija, pergola, plihač
španjol, španjo, uvaca, kokula, plitkač
valtliner, plavinac, hršćavac, malvažija
izulana, anzulana, muškat, i tintorija.
Istarski glazbenik Bruno Krajcar uočio je pjevnost ovih u stihove pretočenih starih istarskih naziva za sorte loza, pa je, uz dodatak dva stiha na početku i na kraju, skladao pjesmu na moj tekst, koja je pod istim naslovom, “Ča se sve va brajdah najde”, izvedena na 24. Etnofestu u Neumu 2019. godine, Pjesma je objavljena i na Krajcarovom albumu “Made in Istria”, koji je 2020. dobio diskografsku nagradu Porin kao najbolji album etno glazbe. Na albumu su objavljene dvije verzije pjesme “Ča se sve va brajdah najde”, ona originalna, i njena remix verzija u kojoj nadahnuti recitativ o ulozi vina u povijesti čovječanstva ima poznati istarski astronom Korado Korlević, a obje imaju i svoj video-spot.
No želja mi je da sve ovo, i moj tekst, i Krajcarovo uglazbljenje, i spotovi i njezino često radijsko izvođenje, budu poticaj da i dalje istražujemo, bilježimo i čuvamo originalne istarske nazive za stare sorte grožđa, ali i da te sorte sačuvamo u našim vinogradima, jer ipak je to dio naše baštine.
Davor ŠIŠOVIĆ
