Već dvanaestu godinu za redom u Šušnjevici se održava Dan vlaškog jezika, odnosno na vlaškom: Zija de vlåška limba, jedna od aktivnosti kojom se u posljednjih desetljeće i pol prilično uspješno čuva od zaborava, ali i revitalizira, osebujni vlaški jezik, kojeg još u raznim varijantama zovu i istrorumunjski ili ćiribirski. Zajedno sa sličnim žejanskim, vlaški je jezik upisan u popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, te u UNESCO-vu Crvenu listu ugroženih jezika svijeta. Udruga Spod Učke, nedavno osnovani Interpretacijski centar Ekomuzej Vlaški puti u Šušnjevici, općina Kršan, nekoliko svjetskih sveučilišta i drugi partneri tijekom posljednjeg desetljeća uspješno su skrenuli pozornost na ugroženost vlaškog jezika, ali su konkretnim aktivnostima i pridonijeli da taj govor opstane u današnjici: znanstvenim istraživanjima i prikupljanjem građe, edukacijskim aktivnostima i radionicama učenja vlaškog jezika za djecu i odrasle, kreativnim aktivnostima za djecu koja stvaraju nova kulturna dobra na vlaškom jeziku, snimanjem filmova i izdavanjem publikacija, ukratko: vraćanjem vlaškog jezika u javni život današnjice.
Knjižica „Če ran munkå? – Što ćemo jesti”, predstavljena na ovogodišnjem Danu vlaškog jezika u Šušnjevici, je prva kuharica odnosno knjiga recepata na vlaškom jeziku, no zapravo je trojezična: uz tekstove na vlaškom ona sadrži i prijevode na hrvatski i engleski. Autori su joj Viviana Brkarić, koja je knjigu napisala i uredila, te sama skuhala sva u njoj predstavljena jela prema receptima prikupljenima u šušnjevičkome kraju, te Valter Stojšić, koji je jela fotografirao i knjigu grafički uredio.
„Ova knjiga nije potpuna kuharica svih jela koja se pripremaju u ovome kraju, ali nju smo priredili zato da se prisjetimo kuhinja naših nona, kuhinja koje su mirisale, u kojima se kuhalo polako, u kojima se polako i jelo, kao što se i živjelo polako. Naši su stari kuhali ono što su sami i uzgojili, od sezonskih namirnica pripremali su jednostavna i skromna jela, a u to se doba jelo vrlo malo mesa. Sve su to jela koja se i danas kuhaju, a njihovi recepti na vlaškom jeziku podsjetit će nas i na riječi kojima su naše none i nonići imenovali to što uzgajaju i jedu”, istaknula je autorica Viviana Brkarić na promociji ove knjige u Šušnjevici. Šteta što se zbog epidemioloških mjera jela opisana u kuharici nisu mogla i kušati, no dogodine će se i okusima pokušati podsjetiti na kulinarsku baštinu ovoga kraja, najavila je također Viviana Brkarić, zaključivši da knjigom „Če ran munkå? – Što ćemo jesti” Ekomuzej Vlaški puti u Šušnjevici dobiva i jedan vrlo zanimljiv suvenir koga će posjetitelji rado ponijeti sa sobom.
Ova je kuharica dizajnirana tako da se može postaviti na radni stol tako da se recepti mogu pratiti dok se jela pripremaju, a u njoj zastupljena jela tipična su za tradicijsku istarsku kuhinju. Recepti se kroz nijanse u sastojcima i načinima pripreme od kraja do kraja Istre vrlo malo razlikuju, tek njihov zbir daje širu sliku o prehrambenim navikama nekog podneblja, pa tako možemo zaključiti da se u Šušnjevici i okolnim selima nekoć jelo jednostavna i sastojcima siromašna ali kalorična i energetski snažna jela koja su mještanima trebala dati dovoljno energije za cjelodnevni rad u polju. Kako je vrijednost ove kuharice ne samo gastronomska već i lingvistička, donosimo popis svih u njoj zastupljenih jela s nazivima na vlaškom i na hrvatskom jeziku:
Pâra de trukinje – Kukuruzni kruh
Fritåja ku špåruge, panceta ši ålju – Omlet sa šparugama, pancetom i mladim lukom
Radič ši kumpir – Radič s krumpirom
Njoki – Njoki
Šugo de galjira – Žgvacet od kokoši
Maneštra ku krupe – Maneštra s ječmom
Maneštra ku nåpu – Maneštra s kiselom repom
Vęrze ku kumpir ši kobasice – Kelj s krumpirom i kobasicama
Šugo de drobu de oje ali de mnje ku pulenta – Gulaš od janjećih ili ovčjih iznutrica s palentom
Pulenta – Palenta
Kråfe – Krafi
Kapuz kise ku kårne de oje – Kiseli kupus s ovčetinom
Fritule – Fritule
U odnosu na originalne starinske recepte iz šušnjevičkoga kraja, neki recepti navedeni u ovoj kuharici su, rekla je autorica Viviana Brkarić, malo „poboljšani”, tako da se u popis sastojaka dodalo više jaja ili suhog mesa, a mast je ponegdje zamijenjena uljem ili maslacem. „Kuharice su nekoć morale biti maštovite da s malo namirnica nahrane mnogobrojnu obitelj, jer kuhalo se ono što se imalo kod kuće, pa je svaka imala neki svoj recept koji je prenijela svojim kćerima ili unucima”, kaže također autorica ove kuharice.
Listajući živopisne stranice ove kuharice oko će nam, razumljivo, tražiti poznati jezik pa početi čitati recept na hrvatskom, ali nevjerojatno je dražesno čitati isti recept na vlaškom jeziku, prepoznavajući mnoge riječi preuzete iz hrvatskog ili iz čakavskih istarskih dijalekata, ali i s nepoznatim riječima koje će nas svojom zvučnošću asocirati na nešto poznato, kao i onima koje će nam zazvučati sasvim nerazumljivo. Kuharica „Če ran munkå? – Što ćemo jesti” nije prva publikacija na vlaškom jeziku, štoviše, objavljeno ih je već nekoliko, uključujući i slikovnice za djecu, ali je zapravo ovakvo izdanje možda najpogodnije za upoznavanje laika s vlaškim jezikom kao nedvojbeno čarobnim i atraktivnim dijelom istarske kulturne i jezične baštine.
Davor ŠIŠOVIĆ
