Kada naši stariji govore o blagu, o domaćim životinjama, zamjetno je da o krupnom blagu, posebno o volovima, govore s poštovanjem i ponosom, jer doista je bila i stvar obiteljskog ugleda imati naočitog vola. Međutim kad govore o svinjama, starim će Istrijanima biti kao malo neugodno, pri spomenu svinje dometnut će u rečenici riječi “da oprostite”. Tako će oni reći iako se od, da oprostite, svinja, dobivaju neki od najslasnijih znamenitosti tradicionalne istarske kuhinje, i njima se u seoskom gospodarstvu posvećivala jednaka pažnja i briga kao i bilo kojim drugim domaćim životinjama.
U našim su se selima svinje (da oprostite) držale na dva uobičajena načina: ili u posebno ograđenom odjeljku unutar štale u kojoj se držalo i ostalo blago, ili pak u posebnom, “samostojećem” svinjcu, zidanom obično od kamena, pa je polovica njegove prostornosti bila natkrivena, a polovica pod vedrim nebom, kao neko malo dvorište ograđeno visokim zidom s vratašcima.
Kada se svinjac nalazi unutar štale, kao ograđeni odjeljak, onda se naziva PREKLIT (Mrgani), PRKAT (Škropeti, Srbinjak, Muntrilj, Levini, Cerovlje, Bazgalji, Barban, Kužinići kod Marčane, Žminj, Antončići kod Žminja, Bašići, Prapoće, Mošćenice), PRKOT (Ružići) i slično. Istim nazivom kao za odjeljak za svinju ili svinje, najčešće se u istim mjestima naziva zasebni odjeljak u štali u kojem se drži ovce ili telad, ako se te druge životinje drže na takav način, najčešće zato da ih krupnija stoka ne bi ozlijedila.
Zasebno zidani vanjski svinjac, koji može biti potpuno samostojeći (sa sva četiri zida) ili jednom stranom prislonjen odnosno prizidan uz neki drugi gospodarski objekt, naziva se DVOR (Medulin), DVORIĆ (Škofi kod Oprtlja), DVURIĆ (Vrh), HLEV (Paz, Floričići, Čiritež, Prapoće), HLIV (Belaj, Cerovlje, Gologorica, Tupljak, Čepić, Letaj), KOTAC (Nerezine na Lošinju), KOTEC (Kopar, Izola, Piran), PRAŠČAK (Barban, Kužinići kod Marčane, Rakalj), PRAŠČOR (Ružići), PRAŠĆAK (Heki, Merleti, Antončići kod Žminja, Kujići, Barban, Orihi kod Barbana, Gržini), PRKAT (Barat, Savičenta, Škropeti, Kršan, Štrmac, Jovići na Proštini, Lovran), PRKOT (Šumber), ŠTALA (Muntrilj, Mrgani, Žminj, Sošići, Bašići, Veleniki) i ŠTALICA (Bazgalji).
U oba slučaja na onoj strani svinjca koja je najpristupačnija gospodaru ili gospodarici, nalazi se kameno korito u koje se može izvana, ne ulazeći u svinjac, usuti hrana za svinje. Ono je izdubljeno u jednom komadu kamena, i naziva se KORITO (Paz) ili UBLJOK (Semić), ponekad i KAMENICA.
Naravno, ima i lijepih jezičnih iznimki od ovog nabrojanog, pa tako primjerice u Hreljićima, kako nam je opisao Loredano Detoni, “PRAŠČAK je misto kadi ide i spi a PRKAT korat kadi dela ono drugo”, odnosno PRAŠĆAK je zatvoreni dio vanjskog svinjca, a PRKAT njegov otvoreni odnosno dvorišni dio, što će reći da se ta dva naziva odnose na dva dijela jednog te istog objekta.
Ovaj PRAŠĆAK na slici, s posljednjom svinjom koja je te sezone čekala na klanje, snimio sam na imanju obitelji Cetina u selu Guran na Vodnjanštini.
Davor ŠIŠOVIĆ
