Zašto je koza sretna? Zato što nije završila u tanjuru! Ova pošalica ipak nije bila ideja vodilja Luki Radošu kada je sa svoja dva brata, Antoniom i Paolom, osmišljavao projekt ugostiteljskog objekta Lucky Goat, smještenog na istarskoj strani tunela Učka, a čiju bi narav najlakše bilo opisati malo složenijim terminom “street food grill bar”. Antonio Radoš je osmislio uređenje i dizajn objekta, Paolov je posao bio isplanirati logistiku, dok je Luka na sebe preuzeo teret osmišljavanja ponude. Iako je završio ekonomiju, Luka Radoš je u jednom trenutku odlučio da se ne želi baviti strukom za koju se školovao, već kuhanjem. Javio se na jedan oglas za pomoćnog radnika u kuhinji u Rovinju, i počeo peći kuharski zanat od nule, od samog početka.
Bio je vrijedan i lijepo je napredovao, stekavši iskustvo čak i u kuharskim timovima uglednih restorana kao što su Zigante i Meneghetti, i napokon stigao do stupnja kad mu je sljedeći izazov bio vlastiti biznis u ugostiteljstvu. S obzirom da njihovi roditelji vode poznatu pazinsku pekarsku tvrtku Reginex, braća su najprije razrađivala ideju na u malom ispražnjenom objektu s istarske strane tunela Učka otvore pekaru, ali ideja je brzo evoluirala, pa je grill bar Lucky Goat proradio početkom 2019. godine, i odmah iznenadio svojom ponudom namjernike koji su od prvih dana na Instagramu i Facebooku postavljali fotografije jela koja su tamo kušali, uz vrlo pohvalne komentare.
Ponuda je kod “Sretne koze” prilično bogata, pa smo zato u razgovoru s Lukom i Paolom Radošom izdvojili nekoliko jela koja smatraju svojim najvećim adutima. Na prvom mjestu top-ljestvice, odmah u startu zamišljen kao specijalitet kuće, je burger od goveđeg repa. “Meni je osobno goveđi rep jedna od najdražih namirnica, i inače više volim manje atraktivne dijelove mesa koji možda zahtijevaju dulju obradu, ali zato daju više okusa. Jednom sam u Italiji kušao pljeskavicu od goveđeg repa pa sam taj recept malo izmijenio, prilagodio i napravio svoj”, kaže Luka Radoš. 
Ovaj se specijalitet priprema tako da se goveđi rep najprije pet sati kuha u vodi uz dodatak soli, papra, ružmarina i lovora. Skuhanom repu se rukama meso odvoji od kosti, rastrga na male komadiće i zatim se od čistog kuhanog usitnjenog mesa, bez ikakvih dodataka, oblikuju pljeskavice kvadratičnog oblika, koje se peku na ploči neposredno pred posluživanje. “Uz takav način pripreme meso postaje toliko mekano da se raspada u ustima”, tumači Luka Radoš. U pecivo umeće se jedna takva pljeskavice od goveđeg repa, i još jedna klasična pljeskavica od junetine, a dodaci su umak od hrena i francuskog senfa, ukiseljeni slatko-kiseli luk, svježi cheddar sir i svježa rokulja, i to je to, burger od goveđeg repa s 230 grama pečenog mesa.
Drugo jelo koje za ovu priliku izdvajamo je porchetta sendvič, a početak njegova nastajanja je pečenje zarolanog svinjskog carskog mesa, zajedno s kareom odnosno žlomprtom, uz dodatak soli, papra i varijante pesta koji se priprema od bosiljka, sira, pinjola, oraha i istarskog maslinovog ulja. “Štruca” tako začinjenog carskog mesa dugačka pola metra a promjera tridesetak centimetara biva teška 8-12 kilograma, ovisno koliko je velik bio prasac, a peče se u pećnici na ugljen 4-5 sati.Pečena porchetta čeka naručitelje: kad treba složiti sendvič, onda se sa štruce nareže koliko treba za jednu porciju, to se zatim podgrije u pećnici, zatim nasjecka na komadiće i time se, zajedno s pestom, nadjene posebno pecivo, ciabatta u čije je tijesto bio umiješan prženi luk.
[metaslider id=”845″]
Uz burgere i sendviče, jedno od popularnih jela u Lucky Goatu su i pečena svinjska rebarca, ali za naše prilike malo neobičnija: na rebrima se ostavlja deblji sloj mesa, do 6-7 centimetara, i ta se rebra zatim peku tri sata na temperaturi od 120 stupnjeva. Pred serviranje se rebra premazuju domaćim barbecue umakom, koji se inače priprema odnosno kuha puna dva dana, i zatim dodatno zapeku u pećnici na ugljen. Serviraju se po želji naručitelja sa salatama od kupusa ili krumpira, ili s prženim krumpirićima s umakom. Iako njihova priprema traje puna četiri sata, proces je tako zamišljen da se mogu servirati svega 15 minuta od narudžbe a da ipak budu mekana i fina.
Sljedeći zanimljivi sendvič je, reći će Luka Radoš, američki barbecue klasik: sendvič s trganom svinjetinom odnosno “pulled pork”. Ako su se prethodna jela pripremala dugo, što tek možemo reći za ovo, za koje se začinjena svinjska plećka sporo peče punih 9 sati na temperaturi od 110 stupnjeva, i to još u pećnici na ugljen. Pred serviranje pečena plećka se rastrga prstima na male komadiće, time se uz dodatak barbecue umaka nadjene hot-dog brioš pecivo, i servira uz kupus-salatu i prženi luk.
Duh sljubljivanja istarske tradicije i američkog roštilja najbolje se očituje u jelu koje je nazvano jednostavno “istarska kobasica u kruhu”. Tu se doista radi o tradicionalnoj istarskoj kobasici, pečenoj desetak minuta u peći na ugljen i serviranoj u ciabatti od luka s topljenim cheddar sirom, karameliziranim lukom i pikantnim senfom. Upravo ovo jelo su facebook-komentatori najviše hvalili.
Spomenimo još i “temeljni” odnosno obični burger, službenog imena “beef bacon cheeseburger”, za kojeg Luka Radoš kaže: “To je iskren, pošten i dobar burger bez ikakvih trikova poput kruha u boji i sličnog. 
Pljeskavica je od 200 grama čiste junetine, i to od biranih dijelova mesa, i to doista čisto, bez ikakvih začina, koje pečemo u peći na ugljen kao da se peče biftek. Uvijek ga pečemo na medium, osim ako gost izričito ne zaželi drukčije, i na pečeni burger dolazi samo sol, tako da ne remetimo okus junetine, jer pljeskavica je glavna zvijezda, dodaci samo podižu okuse”. Dodaci za ovaj osnovni burger mogu biti umaci od kečapa, majoneze, senfa i začina, zatim karamelizirani luk, istarska panceta pečena na ploči, ploške rajčice i listovi salate, no kad Luka Radoš ovako priča o ovom jednostavnom komadu mesa, dođe vam želja da taj burger doista probate bez ičega, samo s malo soli, umetnutog u njegovo uobičajeno brioš-pecivo s maslacem.
Spomenimo na brzaka još i ostala jela koja nudi Lucky Goat: vege-burger s pljeskavicom od 10 vrsta povrća; burger od 85 posto junetine i 15 posto svinjetine; pileća krilca na tri načina; gravče na tavče; otkošteni pileći batak sa zabatkom; a bogat je i izbor deserata među kojima se ističe cheese cake u njujorškom stilu. Jelovnik se mijenja i razvija, goste koji jednom dođu drugi put dočekuju nova iznenađenja, a nove načine pripreme omogućit će i nova oprema čija je nabava u planu.
Zanimalo nas je što gosti najčešće piju uz ove maštovite burgere i sendviče, a odgovor je bio očekivan: uglavnom pivo, pa stoga Lucky Goat uvijek njeguje dobru ponudu craft piva od bar desetak vrsta, a za onih pet posto gostiju koji se odluče za vino na raspolaganju su malvazija ili cabernet sauvignon vinarije Deklić.
Iako su objekt otvorili usred zime, braća Radoš su izuzetno zadovoljna kako je Lucky Goat posjećen. Prvih tjedana je goste vabila radoznalost da probaju nešto novo, pa su u objektu čak zbog navale ostajali bez sastojaka za pojedina jela, a s vremenom se stari gosti vraćaju, dolaze novi, sada u sezoni mnogima je to dobrodošlo odmorište na putu do mora… i tako na kraju razgovora dolazimo do jednog tehničkog problema o kome se ipak treba informirati prije nego li se krene Sretnoj kozi u pohode s istarske strane. Naime, vozila koja prolaze kroz tunel Učka iz pravca Rijeke prema Istri odmah nakon naplatnih kućica mogu skrenuti prema objektu i zatim nastaviti put i tu nema problema, ali za vozila koja dolaze iz pravca Istre stvar je malo kompliciranija: pred tunelom treba sići s istarskog ipsilona, proći ispod njega kao da se ide za Vranju ili na cestu preko Učke, i opet se vratiti na ipsilon u suprotnom pravcu.
Davor ŠIŠOVIĆ
