Iza svih naših poljoprivrednika ostala je izuzetno teška godina u kojoj je korona-kriza poremetila za proizvođače najvažniji proces u njihovom cjelogodišnjem napornom radu: plasman njihovih proizvoda do konačnog kupca odnosno potrošača. U rezimeu godine koju svi želimo što prije zaboraviti će nam svojim podacima, ocjenama i procjenama pomoći Ezio Pinzan, pročelnik Odjela za poljoprivredu Istarske županije, koji na početku ističe: “Za dvije naše najvažnije poljoprivredne kulture, masline i vinovu lozu, ova je godina bila izuzetno dobra. Prema informacijama koje nam stižu s terena, grožđe je odlično rodilo i izvrsne je kvalitete, pa se iz ove berbe očekuju jako dobra vina. Godina je bila klimatski iznimno blagotvorna, padalina je bilo dovoljno i u pravo vrijeme, i berba je obavljena pravovremeno, pa imamo sve preduvjete da nam nakon vinograda grožđe i u podrumima podari najbolje što može. I za masline svi govore da je godina bila odlična, i rodna i kvalitetna, u svakom slučaju bolja od prosjeka, a naši maslinari redom su svi zadovoljni, i kvalitetom i randmanom”.
Uspjeli smo da grožđe ne ostane neobrano i nijednu litru mlijeka nismo bacili!
Ali sada dolazimo do problema, a to je plasman. U minuloj korona-godini otežana je prodaja svih poljoprivrednih proizvoda, a vina ponajviše, zbog pada turističkog prometa i zatvaranja ugostiteljskih objekata, no i nakon što su uz propisane epidemiološke mjere ugostiteljski objekti bili opet otvoreni, u njima je kroz cijeli drugi dio godine promet znatno slabiji nego inače. “Naši vinari nekoliko mjeseci doslovce nisu imali gdje prodati svoje vino”, naglašava Pincan. Ponuđene mjere državnim potpora za otkup viškova vina radi prerade u alkohol ili za krizno skladištenje, kao i ponude privatnih tvrtki za otkup viškova vina, dio je istarskih vinara iskoristio, a dio njih je, riješivši probleme s prostorom za skladištenje, odlučio povećati udio odležanih vina u svojoj proizvodnoj paleti ili pak sam destilirati višak vina i povećati vlastitu proizvodnju rakija. Ipak, i nakon što je berba 2020. već u bačvama, još ima dosta neprodanog vina iz berbe 2019. godine.
I maslinari odnosno proizvođači ulja su pogođeni korona-krizom, ali znatno manje nego vinari, procjenjuje Pinzan. Lanjsko je ulje uglavnom prodano stalnim kupcima, pospješena je i on-line prodaja, ali zbog pada turizma jako je smanjena prodaja na kućnom pragu.
Jedna se godina u ovim djelatnostima nekako i može premostiti, no kroz dvije godine nakupit će se zaliha i bit će poteškoća, pogotovo za malvaziju koja se tradicionalno najviše prodaje i pije svježa.
S većom ili manjom štetom, i vinari i maslinari su ovu korona-godinu nekako preživjeli, čak su otvorene i četiri nove uljare, u Vodnjanu, Šišanu, Rovinju i Taru, ali, strahuje Pinzan, “ako i 2021. godina bude kao ova s koronom, onda će nastati veliki problemi, jer jedna se godina u ovim djelatnostima nekako i može premostiti, no kroz dvije godine nakupit će se zaliha i bit će poteškoća, pogotovo za malvaziju koja se tradicionalno najviše prodaje i pije svježa”. Sa svoje strane, iako ograničenih nadležnosti, Istarska županija je posredovala kod privatnih tvrtki da se vinarima pomogne skladištiti eventualni višak vina u prostorima starih podruma u Bujama i Vižinadi, ali za to ipak nije bilo potrebe, a k tome Agrolaguna je otkupila i svo ponuđeno grožđe privatnih proizvođača, izvješćuje Pinzan. Najvažniji rezime vinogradarsko-vinarske sezone po njemu glasi: “Uspjeli smo da grožđe ne ostane neobrano!”.
Jedan od najvećih lanjskih udara na veliki broj istarskih poljoprivrednika uslijedio je kada su na proljeće bile zatvorene zelene tržnice, mesnice i ribarnice. I za opskrbu stanovništva, i za plasman upravo dozrelih i ubranih povrtnih kultura neko su vrijeme bili na raspolaganju samo trgovački centri. Iako je ta prisilna izolacija odnosno prekid prometa na tržnicama potrajala svega dva-tri tjedna, izazvala je pravu malu revoluciju na regionalnom tržištu povrća, ali i drugih prehrambenih proizvoda: najprije pomalo stihijski, a zatim i kroz spontanu samoorganizaciju malih proizvođačkih skupina, razvila se široka mreža on-line ponude i neposredne dostave poljoprivrednih proizvoda. Štandovi i kiosci su se s tržnica nakratko preselili pred domove proizvođača, a maske, rukavice, unaprijed pripremljene vrećice ili košarice s imenima naručitelja, sandučići za ostavljanje koverti s novcem i slične pandemijske inovacije raširile su se po cijelom poluotoku. Iskustva iz tog vremena krizne prodaje svakodnevno potrebnih namirnica pokazala su da kupci radije dolaze na OPG kako bi osobno preuzeli ranije on-line naručenu robu, nego da im se te namirnice dovoze kućama, takvo se poimanje predostrožnosti naprosto raširilo među ljudima i novi obrazac trgovine stvorio se sasvim spontano.
Svakako je pozitivno da je dio OPG-ova i nakon otvaranja tržnica nastavio prodavati preko interneta i na kućnom pragu, a iskustvo takve prakse dobro je došlo kada su se uslijed ponovno galopirajuće zaraze zaštitne mjere ponovno postrožile, a zanimljivo je i poticajno što su pojedini proizvođači ili proizvođačke skupine baš zbog potrebe krizne distribucije nabavili dostavna vozila, kao poslovni kapital koji će se koristiti i nakon pandemije.
Kroz spontanu samoorganizaciju malih proizvođačkih skupina, razvila se široka mreža on-line ponude i neposredne dostave poljoprivrednih proizvoda.
Trebalo bi malo sve ove pojave na tržištu hrane tijekom prvog pandemijskog vala i malo pomnije sociološki proučiti, jer su se neke novosti vrlo dobro primile, iznenadivši i same proizvođače. Njihova je zamjedba, prenosi nam Pinzan, da se i nakon popuštanja epidemioloških mjera nastavio trend porasta prodaje domaćih poljoprivrednih proizvoda i na tržnicama i na OPG-ima, što očigledno znači da je dio kupaca koji se do tada opskrbljivao u trgovačkim centrima odlučio svoje povjerenje dati provjereno domaćim proizvodima – a kud ćeš bolje provjere od toga da ti povrće prodaje sam proizvođač. Istodobno je porasla i prodaja sjemena u agrarijama, što za posljedicu ima i da su vrtovi nabujali, odnosno porasla je proizvodnja za osobnu potrošnju. Ribari su se također brzo oporavili nakon ponovnog otvaranja ribarnica, a za mlijeko i mliječne proizvode popuštanje mjera nakon prvog vala došlo je u zadnji čas, jer kako procjenjuje Pinzan, da je taj prvi lock down potrajao još samo tjedan dana, zalihe sira bi se nagomilale pa se ne bi gdje imala smjestiti nova proizvodnja, što bi za posljedicu imalo prestanak otkupa mlijeka, što bi opet moglo izazvati poremećaje u ukupnom stočnom fondu, a taj smo scenarij već gledali u vrijeme kriza i pulske i par godina nakon toga riječke mljekare: za oporavak je trebalo nekoliko godina. “Na sreću, ipak ni litru mlijeka nismo bacili”, opet zadovoljno, uz uzdah olakšanja, konstatira Ezio Pinzan.
Korona-kriza je u potpunosti razorila promocijski sustav vrhunskih istarskih eno-gastro proizvoda, jer nije bilo niti jedne manifestacije, od Vinistre u Poreču do Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu, a te su manifestacije bile važne i za prodaju, kako na licu mjesta, tako i za dogovaranje dugoročnijih plasmana. U nekoj mjeri promocija se preselila na društvene mreže, na web-tržnice i mrežna susretišta proizvođača i njihovih kupaca, no kako se od mnogih proizvođača moglo čuti, kako vinara tako i primjerice pršutara, web-prodaja je kompenzirala najviše pet do deset posto njihova uobičajenog prometa.
I nakon popuštanja epidemioloških mjera nastavio se trend porasta prodaje domaćih poljoprivrednih proizvoda i na tržnicama i na OPG-ima, jer kud ćeš bolje provjere od toga da ti povrće prodaje sam proizvođač.
U sklopu svojih mogućnosti, Istarska županija je istarskim poljoprivrednicima pogođenima korona-krizom pomagala ograničenim mjerama, među kojima je iznosom značajnija mjera šestmjesečni moratorij na otplatu kredita županijskog Fonda za razvoj poljoprivrede i agroturizma. “Tih pola godine odgode otplate kredita dobro im je došlo da reorganiziraju svoje poslovanje, a nakon isteka moratorija rate kredita se opet uredno otplaćuju”, podvlači Pinzan.
Prije otprilike godinu dana istarski su poljoprivrednici, proizvođači i prerađivači, započeli s realizacijom niza razvojnih projekata, nakon što su im odobrene potpore financirane iz Programa ruralnog razvoja; nekima je pauza u plasmanu možda i dobro došla da se više posvete proširenju i opremanju za budućnost, ali s nailaskom novog i oštrijeg pandemijskog vala nametnuta je nova pauza koja se neće na jednak način moći iskoristiti za razvoj, jer smo trenutačno u praznom hodu između dva programska razdoblja europske zajedničke poljoprivredne politike: dosadašnji su natječaji istekli, novi se još ne raspisuju. Pinzan smatra da je Program ruralnog razvoja, kroz koji su potporna sredstva europske unije udružena s nacionalnima, jedan od glavnih razvojnih poluga istarske poljoprivrede, pa se novi ciklus potpora željno očekuje kako bi se i tim novcem ublažilo posljedice korona-krize.
Na jedan proces u istarskoj i nacionalnoj poljoprivrednoj politici korona-kriza ipak nije utjecala: to su programi raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, koji su nedavno novim zakonom prebačeni u nadležnost lokalne samouprave. Prema Pinzanovim informacijama, većina općina i gradova dovršila je programe raspolaganja, dobila za njih suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, i natječaji se, prema njegovim riječima, “polako raspisuju”. Najavljuju se i nove, dosta jake mjere pomoći vinarima, a napreduje i program krčenja zapuštenih državnih vinograda, a ta zemljišta bi se nakon krčenja trebala dati u zakup lokalnim vinarima. Novigrad je to već učinio, informira Pinzan, trenutno je u tijeku krčenje oko Motovuna, a kvalitetom tog posla vinari su, kao budući korisnici tog zemljišta, prilično zadovoljni.
Korona nije zaustavila ni izgradnju akumulacije Červar Porat – Bašarinka, koja je već skoro cijela iskopana a položeno je i pola planiranih cjevovoda. Slijedi izgradnja crpne stanice, i sve u ovom poslu kojeg vode Hrvatske vode ide prema planu, kaže Pinzan.
Tijekom korona-krize nenadano je porastao interes i za ekološku poljoprivredu u Istri, prodaja takvih proizvoda se povećava, što motivira pojavu novih ekoloških proizvođača, a u sklopu svog programa promicanja Istre kao regije ekološke poljoprivrede, što je službeno prihvaćen jedan od glavnih razvojnih pravaca istarske poljoprivrede, Odjel za poljoprivredu kontinuirano provodi edukacije potencijalnih takvih proizvođača. “Jako bi dobro bilo da u Istri imamo ovdašnje, domaće certifikacijsko tijelo, i za ekološku poljoprivredu i za zaštićene proizvode, pa razmišljamo i u tom pravcu”, naznačuje Pinzan.
Tijekom korona-krize nenadano je porastao interes i za ekološku poljoprivredu u Istri, prodaja takvih proizvoda se povećava, a to motivira pojavu novih ekoloških proizvođača.
Što dalje, s koronom ili bez nje, koji će biti prioriteti istarske poljoprivrede i poljoprivredne politike, pitamo Ezija Pinzana na kraju ovog kriznog rezimea, a njegova je prva misao: “Centar za voće i povrće, to je nešto što nam nasušno treba, takvi su centri dio programa Ministarstva poljoprivrede, pa bi u sklopu tog državnog programa i Istra trebala dobiti jedan. Takvi centri trebali bi stvoriti prsten djelatnosti neposredno vezanih uz poljoprivrednu proizvodnju odnosno trebali bi uključivati djelatnosti otkupa, pakiranja, skladištenja, prerade, certifikacije i distribucije. Ovakav spektar usluga trebao bi potaknuti i promjenu strukture poljoprivredne proizvodnje u Istri, motivirati pojedine proizvođače da se specijaliziraju za određenu proizvodnju umjesto da svaštare s kulturama, a time bi se u svakom segmentu poljoprivredna proizvodnja i povećala. Tijekom 2021. godine očekujemo konkretne pripreme za utemeljenje takvog centra u Istri, od odabira lokacije pa do osmišljavanja njegovog budućeg funkcioniranja”.
Davor ŠIŠOVIĆ
